Jedna od trenutno najvažnijih političkih tema u Njemačkoj je smanjenje broja podnosilaca zahtjeva za dobijanje azila. A veliki broj njih još uvijek dolazi sa Balkana.
Veliki broj građana zemalja zapadnog Balkana, odnosno Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije, u Njemačkoj redovno, pa i više puta za redom, postavljaju zahtjev za dobijanje političkog azila, iako je gotovo nemoguće da će ti zahtjevi biti pozitivno riješeni.
„Kad vide neka od prezimena radnici u berlinskom centru za prihvat izbjeglica već znaju šta slijedi: nula izgleda na dodjeljivanje azila, ali višemjesečno dobijanje socijalne pomoći, nakon čega slijedi odbijanje zahtjeva. A sljedeće godine se priča ponavlja“, piše list „Der Tagesspiegel“ navodeći da je slično i nekim drugim njemačkim pokrajinama.
„Migranti se uglavnom na proljeće vraćaju u zemlje porijekla, tamo provedu ljeto, a na jesen se vraćaju kako bi ponovo podneli zahtjev za dobijanje azila“, piše njemački list. To je moguće zbog njemačkog zakona koji ne ograničava to koliko puta neko može da podnese zahtjev. Jer, kako se objašnjava, od posljednjeg postavljenog i odbijenog zahtjeva situacija se po podnosioca možda promjenila i možda mu je potrebno pružiti novu priliku i ponovo razmotriti zahtjev. „Imamo slučajeve gdje jedna te ista osoba i po sedam, osam puta podnosi zahtjev“, kaže jedna službenica prihvatnog centra.
Godišnja selidba na relaciji Balkan–Njemačka
Njemački Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) navodi da je samo ove godine bilo 13.000 ponovljenih zahtjeva. Najveća broj takvih podnosilaca zahtjeva dolazi iz zemalja Zapadnog Balkana, iako su one još sredinom prošle decenije proglašene za „zemlje sigurnog porijekla“, što izglede da se pozitivno riješi zahtjev za dobijanje azila čini gotovo nemogućim. Procenat pozitivno riješenih takvih zahtjeva je ispod jedan odsto.
Pa ipak, „kompletne porodice iz tih zemalja jednom godišnje se sele iz zemalja porijekla u smještaj za azilante u Njemačkoj i onda se vraćaju nazad“, prenosi „Der Tagesspiegel“ jednu službenicu prihvatnog centra u pokrajini Donja Saksonija. Takvo putovanje je moguće i zbog bezviznog režima za zemlje iz kojih potiču ti ljudi. Broj podnosilaca zahtjeva ljudi sa Balkana i dalje je visok, uprkos programima zapošljavanja za žitelje tog regiona koje je Njemačka uvela 2015. i koji omogućavaju relativno lako zapošljavanje u Njemačkoj.
Trenutno se vodi rasprava o tome treba li izbjeglicama, odnosno podnosiocima zahtjeva za dobijanje azila, isplaćivati socijalnu pomoć, koja se kod nekih porodica s više djece lako penje i na više od 2.000 eura mjesečno (u gotovini), ili je potrebno izdavati im bonove za hranu i ostale potrepštine. Time bi se, kako smatra sve više političara, smanjila atraktivnost Njemačke za podnosioce zahtjeva za dobijanje azila.
Dalji problem predstavlja činjenica da ti ponovljeni zahtjevi dodatno opterećuju službe za obradu zahtjeva. One su ionako, zbog povećanog broja izbjeglica iz ostalih zemalja, poput Turske, Sirije i Afganistana, na izmaku snaga.
„Kad vide neka od prezimena radnici u berlinskom centru za prihvat izbjeglica već znaju šta slijedi: nula izgleda na dodjeljivanje azila, ali višemjesečno dobijanje socijalne pomoći, nakon čega slijedi odbijanje zahtjeva. A sljedeće godine se priča ponavlja“, piše list „Der Tagesspiegel“ navodeći da je slično i nekim drugim njemačkim pokrajinama.
„Migranti se uglavnom na proljeće vraćaju u zemlje porijekla, tamo provedu ljeto, a na jesen se vraćaju kako bi ponovo podneli zahtjev za dobijanje azila“, piše njemački list. To je moguće zbog njemačkog zakona koji ne ograničava to koliko puta neko može da podnese zahtjev. Jer, kako se objašnjava, od posljednjeg postavljenog i odbijenog zahtjeva situacija se po podnosioca možda promjenila i možda mu je potrebno pružiti novu priliku i ponovo razmotriti zahtjev. „Imamo slučajeve gdje jedna te ista osoba i po sedam, osam puta podnosi zahtjev“, kaže jedna službenica prihvatnog centra.
Godišnja selidba na relaciji Balkan–Njemačka
Njemački Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) navodi da je samo ove godine bilo 13.000 ponovljenih zahtjeva. Najveća broj takvih podnosilaca zahtjeva dolazi iz zemalja Zapadnog Balkana, iako su one još sredinom prošle decenije proglašene za „zemlje sigurnog porijekla“, što izglede da se pozitivno riješi zahtjev za dobijanje azila čini gotovo nemogućim. Procenat pozitivno riješenih takvih zahtjeva je ispod jedan odsto.
Pa ipak, „kompletne porodice iz tih zemalja jednom godišnje se sele iz zemalja porijekla u smještaj za azilante u Njemačkoj i onda se vraćaju nazad“, prenosi „Der Tagesspiegel“ jednu službenicu prihvatnog centra u pokrajini Donja Saksonija. Takvo putovanje je moguće i zbog bezviznog režima za zemlje iz kojih potiču ti ljudi. Broj podnosilaca zahtjeva ljudi sa Balkana i dalje je visok, uprkos programima zapošljavanja za žitelje tog regiona koje je Njemačka uvela 2015. i koji omogućavaju relativno lako zapošljavanje u Njemačkoj.
Trenutno se vodi rasprava o tome treba li izbjeglicama, odnosno podnosiocima zahtjeva za dobijanje azila, isplaćivati socijalnu pomoć, koja se kod nekih porodica s više djece lako penje i na više od 2.000 eura mjesečno (u gotovini), ili je potrebno izdavati im bonove za hranu i ostale potrepštine. Time bi se, kako smatra sve više političara, smanjila atraktivnost Njemačke za podnosioce zahtjeva za dobijanje azila.
Dalji problem predstavlja činjenica da ti ponovljeni zahtjevi dodatno opterećuju službe za obradu zahtjeva. One su ionako, zbog povećanog broja izbjeglica iz ostalih zemalja, poput Turske, Sirije i Afganistana, na izmaku snaga.
