Svi znaju šta je ruski rulet: igra na sreću u kojoj igrači ciljaju revolver koji sadrži samo jedan metak u svoje glave, kladeći se hoće li pištolj opaliti.
A tekuća kriza između Srbije i Kosova liči upravo na ovu sablasnu igru.
Samo što nisu u opasnosti dvojica lidera, već njihovi građani rizikuju da izgube vitalnu priliku za svoju budućnost: članstvo u Evropskoj uniji i početak faze ekonomskog i društvenog razvoja.
Do sada je igru vodio premijer Kosova (Albin) Kurti, koji je podsticao tenzije ne samo sa Srbijom, već prije svega sa zapadnim saveznicima, idući na korak od konačnog sloma odnosa.
Ali, kidnapovanjem trojice kosovskih policajaca od strane srpskih snaga, njegov komšija (Aleksandar) Vučić, koji je do sada ostao u pozadini i predstavljao se kao žrtva, izjednačio je igru sljedećim udarcem.
Reakcija na ovu eskalaciju tenzija između dvije zemlje od strane SAD i EU bila je vrlo oštra i sada je ostalo samo nekoliko sati do isteka ultimatuma, koji u nedostatku deeskalacije koraka Prištine i Beograda ustupiće mjesto oštrim sankcijama protiv njih.
Ali kuda ide strategija Srbije i Kosova? U ovom trenutku malo je vjerovatno, barem na osnovu onoga što vidimo, da se dvojica lidera namjeravaju dogovoriti da sjednu za isti sto kako bi započeli proces deeskalacije i nastavili proces dijaloga.
Dok iz Prištine Kurti polaže pravo na pun suverenitet svoje zemlje, kao i na nezavisnost od Zapada, odbijajući svaki prijedlog sporazuma, u Beogradu se srpska vlada vratila polaganju prava na Kosovo kao svoju pokrajinu i teritoriju.
Naglo smo se vratili na klimu koja je uslijedila nakon završetka rata u bivšoj Jugoslaviji i sankcionisala nezavisnost nove kosovske države.
Ako se čini da je Vučić konačno odabrao istočni dio političkog klatna (između EU i Rusije) s kojim se do sada igrao, izgleda da Kurti za njih teži ka raskidu sa proatlantskom i proevropskom pozicije svoje zemlje i izolovovanošću od zapadnog svijeta i tako učiniti dostupnim rusko-kineskom uticaju.
Ako bi bilo legitimno politiku objašnjavati psihologijom, moglo bi se reći da Kurti već prolazi kroz onu tipičnu fazu adolescencije koju je osnivač psihoanalize Sigmund Frojd nazvao „ubijanje oca“, napuštajući zaštitnu ulogu SAD-a.
Nema sumnje da trenutno stanje napetosti na kosovsko-srpskoj granici ispunjava stari ruski san o destabilizaciji balkanskog regiona i otvaranju (preko Srbije) novog fronta sukoba sa NATO-om.
Širenje rusko-ukrajinskog sukoba na Balkanu, za Putina bi danas poslužilo da pokaže stabilnost njegovog režima i sposobnost da proširi oblasti uticaja na međunarodnom planu.
S druge strane, Albin Kurti je godinama unazad od početka svoje političke avanture deklarisao da je cilj izlazak Kosova iz područja američkog uticaja, jer ga više nije doživljavao kao strateškog saveznika u poslijeratnom periodu.
Prijetnje Kurtiju da će ga sada ukloniti sa međunarodnih sastanaka na visokom nivou ne izgleda kao mjera koja ga može naterati da se preispita: čini se da je stav premijera Kosova posljednjih nedjelja u stvari uslijedio nakon političke izolacije njegove zemlje i raspada odnosa sa Zapadom.
Dakle, ako je jasno da Kurti i Vučić igraju igru koja dolazi iz Moskve, pitanje koje sebi postavljamo je da li dva naroda mogu dijeliti izbor da svoju budućnost vide na Istoku, a ne na Zapadu.
Uprkos nacionalizmu koji se nedavno ponovo rasplamsao, velika većina Srba je uvijek jasno izražavala volju da se pridruži Evropi.
I vjerujemo da i Kosovari dijele ovaj izbor i nemaju namjeru da se odreknu svoje budućnosti u Evropi i miliona eura sredstava koja mogu doći iz Brisela.
Ali, prije svega, mogu li se Kosovari odreći zaštite koju im danas garantuje vojni kontingent koji dostiže pet hiljada vojnika? Kurti nema pri ruci sredstva da se odupre oružanom napadu srpske vojske i četničke milicije.
Dakle, najozbiljnija prijetnja koju bi Zapad mogao uputiti Kurtiju bila bi da zadovolji njegove suverene želje za neovisnošću najavom povlačenja NATO kontingenta koji je stacioniran u zemlji od njenog rođenja.
Ako bi se to desilo (ovo je samo paradoks, pošto se "razvod" NATO-a i Kosova ne može desiti), Srbija bi brzo povratila bivšu pokrajinu.
Ostalo je još nekoliko sati da se shvati kako će se završiti samoubilačka igra ruskog ruleta koju Kurti i Vučić igraju na koži svojih građana.
Autor: Stefano Marcelli, Albanianpost
Samo što nisu u opasnosti dvojica lidera, već njihovi građani rizikuju da izgube vitalnu priliku za svoju budućnost: članstvo u Evropskoj uniji i početak faze ekonomskog i društvenog razvoja.
Do sada je igru vodio premijer Kosova (Albin) Kurti, koji je podsticao tenzije ne samo sa Srbijom, već prije svega sa zapadnim saveznicima, idući na korak od konačnog sloma odnosa.
Ali, kidnapovanjem trojice kosovskih policajaca od strane srpskih snaga, njegov komšija (Aleksandar) Vučić, koji je do sada ostao u pozadini i predstavljao se kao žrtva, izjednačio je igru sljedećim udarcem.
Reakcija na ovu eskalaciju tenzija između dvije zemlje od strane SAD i EU bila je vrlo oštra i sada je ostalo samo nekoliko sati do isteka ultimatuma, koji u nedostatku deeskalacije koraka Prištine i Beograda ustupiće mjesto oštrim sankcijama protiv njih.
Ali kuda ide strategija Srbije i Kosova? U ovom trenutku malo je vjerovatno, barem na osnovu onoga što vidimo, da se dvojica lidera namjeravaju dogovoriti da sjednu za isti sto kako bi započeli proces deeskalacije i nastavili proces dijaloga.
Dok iz Prištine Kurti polaže pravo na pun suverenitet svoje zemlje, kao i na nezavisnost od Zapada, odbijajući svaki prijedlog sporazuma, u Beogradu se srpska vlada vratila polaganju prava na Kosovo kao svoju pokrajinu i teritoriju.
Naglo smo se vratili na klimu koja je uslijedila nakon završetka rata u bivšoj Jugoslaviji i sankcionisala nezavisnost nove kosovske države.
Ako se čini da je Vučić konačno odabrao istočni dio političkog klatna (između EU i Rusije) s kojim se do sada igrao, izgleda da Kurti za njih teži ka raskidu sa proatlantskom i proevropskom pozicije svoje zemlje i izolovovanošću od zapadnog svijeta i tako učiniti dostupnim rusko-kineskom uticaju.
Ako bi bilo legitimno politiku objašnjavati psihologijom, moglo bi se reći da Kurti već prolazi kroz onu tipičnu fazu adolescencije koju je osnivač psihoanalize Sigmund Frojd nazvao „ubijanje oca“, napuštajući zaštitnu ulogu SAD-a.
Nema sumnje da trenutno stanje napetosti na kosovsko-srpskoj granici ispunjava stari ruski san o destabilizaciji balkanskog regiona i otvaranju (preko Srbije) novog fronta sukoba sa NATO-om.
Širenje rusko-ukrajinskog sukoba na Balkanu, za Putina bi danas poslužilo da pokaže stabilnost njegovog režima i sposobnost da proširi oblasti uticaja na međunarodnom planu.
S druge strane, Albin Kurti je godinama unazad od početka svoje političke avanture deklarisao da je cilj izlazak Kosova iz područja američkog uticaja, jer ga više nije doživljavao kao strateškog saveznika u poslijeratnom periodu.
Prijetnje Kurtiju da će ga sada ukloniti sa međunarodnih sastanaka na visokom nivou ne izgleda kao mjera koja ga može naterati da se preispita: čini se da je stav premijera Kosova posljednjih nedjelja u stvari uslijedio nakon političke izolacije njegove zemlje i raspada odnosa sa Zapadom.
Dakle, ako je jasno da Kurti i Vučić igraju igru koja dolazi iz Moskve, pitanje koje sebi postavljamo je da li dva naroda mogu dijeliti izbor da svoju budućnost vide na Istoku, a ne na Zapadu.
Uprkos nacionalizmu koji se nedavno ponovo rasplamsao, velika većina Srba je uvijek jasno izražavala volju da se pridruži Evropi.
I vjerujemo da i Kosovari dijele ovaj izbor i nemaju namjeru da se odreknu svoje budućnosti u Evropi i miliona eura sredstava koja mogu doći iz Brisela.
Ali, prije svega, mogu li se Kosovari odreći zaštite koju im danas garantuje vojni kontingent koji dostiže pet hiljada vojnika? Kurti nema pri ruci sredstva da se odupre oružanom napadu srpske vojske i četničke milicije.
Dakle, najozbiljnija prijetnja koju bi Zapad mogao uputiti Kurtiju bila bi da zadovolji njegove suverene želje za neovisnošću najavom povlačenja NATO kontingenta koji je stacioniran u zemlji od njenog rođenja.
Ako bi se to desilo (ovo je samo paradoks, pošto se "razvod" NATO-a i Kosova ne može desiti), Srbija bi brzo povratila bivšu pokrajinu.
Ostalo je još nekoliko sati da se shvati kako će se završiti samoubilačka igra ruskog ruleta koju Kurti i Vučić igraju na koži svojih građana.
Autor: Stefano Marcelli, Albanianpost
