Fond za humanitarno pravo (FHP) u Beogradu podržava apel porodice Bytyqi čiji su članovi Yll, Agron i Mehmet Bytyqi ubijeni u Petrovom selu 1999. godine, da se haški osuđenik Vlastimir Đorđević ne pusti na slobodu nakon dvije trećine kazne zatvora, koji ističe 17. juna, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Ivana Žanić, direktorka pravnog programa Fonda.
"Mi stojimo iza zahtjeva da se uslovno puštanje na slobodu Vlastimira Đorđevića uslovi time što će on otkriti druge lokacije masovnih grobnica na teritoriji Srbije, jer se više od hiljadu ljudi i dalje vode kao nestali, a oni su ubijeni tokom rata na Kosovu. Takođe, stojimo iza tog zahtjeva da se otkriju nalogodavci i ubice braće Bytyqi i svakako da se uslovno puštanje na slobodu Vlastimira Đorđevića uslovi time da se on izvini članovima porodice Bytyqi i iskaže svoje iskreno saosjećanje sa patnjama koje oni trpe već 20 godina", kaže Žanić.
I Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, napisala je na Twitteru da prevremeno puštanje iz zatvora Vlastimira Đorđevića u Njemačkoj treba "usloviti otkrivanjem lokacija masovnih grobnica u Srbiji i identifikacijom ubica braće Bytyqi".
Vlastimir Đorđević, fotoarhiv
Porodica Bytyqi i njihovi pravni zastupnici pokrenuli su i on-line peticiju kojom se traži da se Vlastimir Đorđević, koji je od 1997. do 2001. godine bio načelnik Resora javne bezbjednosti MUP-a Srbije, osuđen u Haškom tribunalu na 18 godina zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu, ne pusti na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne koja ističe 17. juna.
"U velikoj mjeri, operacije prikrivanja zloglasne hladnjače i masovne grobnice su bile Đorđevićev rad. Đorđević je, takođe, glavni osumnjičeni u slučaju Bytyqi", navodi se u saopštenju porodice Bytyqi.
Američki državljani, Ylli, Agron i Mehmet Bytyqi koji su se borili u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, nekoliko dana prije isteka kazne zbog ilegalnog ulaska u tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, ubijeni su 1999. u Petrovom selu. Njihova tijela su pronađena 2001. u masovnoj grobnici u istočnoj Srbiji.
Pravin Madhiraju, predstavnik međunarodne nevladine organizacije "Prava pritvorenih" koja zastupa porodicu Bytyqi, u pismu predsjedniku Rezistenacijalnog mehanizma u Hagu Karmelu Agiusu i najvišim zvaničnicima Njemačke (kancelarki Angeli Merkel, predsjedniku Frank-Valteru Steinmeieru i ministarki pravosuđa Katarini Barli), države u čijem zatvoru Đorđević služi kaznu, podsjeća da se još traga za "1.654 osobe, od toga 1.092 Albanaca, kao i 562 Srba i Roma".
"Postoje masovne grobnice koje još nisu nađene. Đorđević zna kako ih pronaći. Priznao je i sve elemente odgovornosti za ubistva Bytyqija i dok ne pruži dokaze ne bi smeo da bude oslobođen", piše Madhiraju.
Nemojte pustiti na slobodu Vlastimira Đorđevića
Piše: Praveen Madhiraju
"Od rata na Kosovu, 1,654 osobe se još uvijek vode kao nestale, od kojih su 1,092 Albanci i 562 Srbi i Romi. Neke masovne grobnice nikada nisu pronađene.
Vlastimir Đorđević zna gdje su neke masovne grobnice i ne bi trebalo da bude pušten sve dok ne otkrije lokacije istih i ne bude u znatnoj mjeri sarađivao za tužilaštvom.
* * *
Dragi cijenjeni lideri,
17. juna 2019., Vlastimir Ðorđević, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Srbije i šef Službe državne bezbjednosti ministarstva unutrašnjih poslova, steći će uslov za uslovni otpust sa izdržavanja kazne za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjenih tokom rata na Kosovu, na koju je osuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Mi, dole potpisani, imamo članove porodice koji se vode kao nestali posljednjih dvadeset godina. Neki od nas imaju članove porodice koji su ubijeni i bačeni u masovne grobnice koje je organizovao Đorđević.
Ðorđević je odgovoran za naš bol. On je najodgovorniji za zataškavanje i tajne operacije vođene pred kraj rata. Tokom suđenja, otkriveno je da je Đorđević insistirao da tijela budu spaljena na određenim lokacijama. Kada su zloglasni kamioni-hladnjače bili puni, on je naručivao dodatne. Takođe, naredio je najmanje jednom da kamion bude uništen (u Petrovom Selu). Kao što je Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda navelo 'Đorđević je bio prvi i primarni kontakt za oba (regionalna) šefa (koji su sporovodili tajne operacije, zataškavanje zločina).
'Velikim dijelom, te operacije bile su njegova ideja i sud ga je proglasio krivim za sve takve operacije i masovne grobnice za koje se znalo u vrijeme izricanja presude'.
1,654 osobe se još uvijek vode kao nestale, od kojih su 1,092 Albanci i 562 Srbi i Romi. Zdrav razum nalaže da postoji još masovnih grobnica.
Mi smo ubjeđeni da Ðorđević zna gde su sahranjeni mnogi naši voljeni.
Dok ne otkrije dokaze o tome, ne bi trebalo da bude pušten uslovno na slobodu. 'Demonstriranje rehabilitacije' i 'značajna saradnja' sa kancelarijom tužioca su od velikog značaja pri donošenju odluke na osnovu Pravila broj 151 Pravilnika o proceduri i dokazima o mehanizmu.
Očajnički smo tražili naše očeve, majke, braću, sestre, sinove i ćerke. Vlastimir Ðorđević nas spriječava da pronađemo svoj mir. Tužilac Bramerc i Kancelarija tužioca preduzeli su brojne korake kako bi potraga za nestalim osobama bila prioritet, te da oni koji su odgovorni za operacije prikrivanja zločina odgovaraju pred nacionalnim institucijama. Kao glavni vođa tih operacija, Ðorđević duguje Kancelariji tužioca punu saradnju u njenim naporima. Uz to, on istinsku punu rehabilitaciju može da demonstrira samo tako što će pomoći da se lociraju ostale masovne grobnice.
Dok se to ne dogodi, Vlastimir Ðorđević ne bi trebalo da bude pušten."
"Odluku u predmetu Vlastimira Đorđevića, kao i u svakom drugom, donosi predsjednik Mehanizma (Rezidencijalnog mehanizma u Hagu prim, red.) na osnovu odredbe člana 26 Statuta Mehanizma za međunarodne krivične sudove", kaže beogradski advokat Nikola Čukanović.
On objašnjava da odluku predsjednik donosi kad se ispune uslovi o prijevremenom puštanju na slobodu u skladu sa zakonom države u kojoj osuđenik služi kaznu. Predsjednik Mehanizma uz mišljenje Tužilaštva, konsultuje se sa drugim sudijama a može da uzme u obzir i mišljenje žrtava. Važna je i procjena da li je osuđenik sarađivao sa Tribunalom tokom procesa.
General Vlastimir Đorđević se nije dobrovoljno predao Haškom tribunali, već je nakon višegodišnjeg bjekstva uhapšen 2007. godine (četiri godine poslije podizanja haške optužnice) u Crnoj Gori, u Budvi, pod nerazjašnjenim okolnostima.
Inače, vojni i policijski vrh tadašnje Jugoslavije osuđen je pred Haškim tribunalom za najteže ratne zločine na Kosovu, za udruženi zločinački poduhvat.
Prema konačnoj presudi Žalbenog vijeća Haškog tribunala Nikola Šainović (bivši potpredsjednik Vlade Savezne Republike Jugoslavije) osuđen je na 18 godina zatvora, na slobodi je od 2015. godine nakon izdržane dvije trećine kazne.
Nebojša Pavković (komandant Treće armije Vojske Jugoslavije) osuđen je na 22 godine zatvora, kaznu izdržava u Finskoj.
General Vladimir Lazarević (tadašnji komandant Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije) osuđen je na 14 godina zatvora, od decembra 2015. je na slobodi nakon odslužene dvije trećine kazne zatvora, a Sretenu Lukiću, penzionisanom generalu policije koji je osuđen na 20 godina zatvora, ovog mjeseca (u maju) 2019. ističe dvije trećine kazne koju služi u Poljskoj.
Na 15 godina zatvora osuđen je i bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Dragoljub Ojdanić koji je nakon dvije trećine izdržane kazne na slobodi od 2013. godine, kada je došavši u Srbiju povukao priznanje za zločine za koje je osuđen.
Milana Milutinovića, koji je 1999. bio predsjednik Srbije, Tribunal je oslobodio optužbi za zločine na Kosovu.
Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Vlajko Stoiljković izvršio je samoubistvo 2002. godine.
Slobodan Milošević, bivši predsjednik Jugoslavije, pred Haškim tribunalom je za zločine na Kosovu optužen 22. maja 1999. godine i to je bila prva optužnica podignuta protiv jednog aktuelnog šefa države koju je izdao neki Međunarodni sud. Umro tokom suđenja u Haškom tribunalu 2006. godine. Njemu se sudilo i za zločine u BIH i Hrvatskoj.
Haški osuđenici nakon povratka u zemlju praktično uživaju visoko poštovanje. Tako je, na primjer, osuđeni ratni zločinac general Lazarević predvodio ove godine "srpski besmrtni puk" na Dan pobjede nad fašizmom a dobio je zeleno svijetlo da podučava vojnoj vještini, da vaspitava buduće oficire na Vojnoj akademiji.
U Domu Vojske Srbije u Beogradu u aprilu ove godine, pod pokroviteljstvom Ministarstva odbrane, promovisana je knjiga "Ratni dnevnik komandanta Treće Armije VJ - Treća Armija u zagrljaju Milosrdnog anđela" ratnog zločinca generala Nebojše Pavkovića.
I Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, napisala je na Twitteru da prevremeno puštanje iz zatvora Vlastimira Đorđevića u Njemačkoj treba "usloviti otkrivanjem lokacija masovnih grobnica u Srbiji i identifikacijom ubica braće Bytyqi".
Vlastimir Đorđević, fotoarhiv
Porodica Bytyqi i njihovi pravni zastupnici pokrenuli su i on-line peticiju kojom se traži da se Vlastimir Đorđević, koji je od 1997. do 2001. godine bio načelnik Resora javne bezbjednosti MUP-a Srbije, osuđen u Haškom tribunalu na 18 godina zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu, ne pusti na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne koja ističe 17. juna.
"U velikoj mjeri, operacije prikrivanja zloglasne hladnjače i masovne grobnice su bile Đorđevićev rad. Đorđević je, takođe, glavni osumnjičeni u slučaju Bytyqi", navodi se u saopštenju porodice Bytyqi.
Američki državljani, Ylli, Agron i Mehmet Bytyqi koji su se borili u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, nekoliko dana prije isteka kazne zbog ilegalnog ulaska u tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, ubijeni su 1999. u Petrovom selu. Njihova tijela su pronađena 2001. u masovnoj grobnici u istočnoj Srbiji.
Pravin Madhiraju, predstavnik međunarodne nevladine organizacije "Prava pritvorenih" koja zastupa porodicu Bytyqi, u pismu predsjedniku Rezistenacijalnog mehanizma u Hagu Karmelu Agiusu i najvišim zvaničnicima Njemačke (kancelarki Angeli Merkel, predsjedniku Frank-Valteru Steinmeieru i ministarki pravosuđa Katarini Barli), države u čijem zatvoru Đorđević služi kaznu, podsjeća da se još traga za "1.654 osobe, od toga 1.092 Albanaca, kao i 562 Srba i Roma".
"Postoje masovne grobnice koje još nisu nađene. Đorđević zna kako ih pronaći. Priznao je i sve elemente odgovornosti za ubistva Bytyqija i dok ne pruži dokaze ne bi smeo da bude oslobođen", piše Madhiraju.
Nemojte pustiti na slobodu Vlastimira Đorđevića
Piše: Praveen Madhiraju
"Od rata na Kosovu, 1,654 osobe se još uvijek vode kao nestale, od kojih su 1,092 Albanci i 562 Srbi i Romi. Neke masovne grobnice nikada nisu pronađene.
Vlastimir Đorđević zna gdje su neke masovne grobnice i ne bi trebalo da bude pušten sve dok ne otkrije lokacije istih i ne bude u znatnoj mjeri sarađivao za tužilaštvom.
* * *
Dragi cijenjeni lideri,
17. juna 2019., Vlastimir Ðorđević, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Srbije i šef Službe državne bezbjednosti ministarstva unutrašnjih poslova, steći će uslov za uslovni otpust sa izdržavanja kazne za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjenih tokom rata na Kosovu, na koju je osuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Mi, dole potpisani, imamo članove porodice koji se vode kao nestali posljednjih dvadeset godina. Neki od nas imaju članove porodice koji su ubijeni i bačeni u masovne grobnice koje je organizovao Đorđević.
Ðorđević je odgovoran za naš bol. On je najodgovorniji za zataškavanje i tajne operacije vođene pred kraj rata. Tokom suđenja, otkriveno je da je Đorđević insistirao da tijela budu spaljena na određenim lokacijama. Kada su zloglasni kamioni-hladnjače bili puni, on je naručivao dodatne. Takođe, naredio je najmanje jednom da kamion bude uništen (u Petrovom Selu). Kao što je Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda navelo 'Đorđević je bio prvi i primarni kontakt za oba (regionalna) šefa (koji su sporovodili tajne operacije, zataškavanje zločina).
'Velikim dijelom, te operacije bile su njegova ideja i sud ga je proglasio krivim za sve takve operacije i masovne grobnice za koje se znalo u vrijeme izricanja presude'.
1,654 osobe se još uvijek vode kao nestale, od kojih su 1,092 Albanci i 562 Srbi i Romi. Zdrav razum nalaže da postoji još masovnih grobnica.
Mi smo ubjeđeni da Ðorđević zna gde su sahranjeni mnogi naši voljeni.
Dok ne otkrije dokaze o tome, ne bi trebalo da bude pušten uslovno na slobodu. 'Demonstriranje rehabilitacije' i 'značajna saradnja' sa kancelarijom tužioca su od velikog značaja pri donošenju odluke na osnovu Pravila broj 151 Pravilnika o proceduri i dokazima o mehanizmu.
Očajnički smo tražili naše očeve, majke, braću, sestre, sinove i ćerke. Vlastimir Ðorđević nas spriječava da pronađemo svoj mir. Tužilac Bramerc i Kancelarija tužioca preduzeli su brojne korake kako bi potraga za nestalim osobama bila prioritet, te da oni koji su odgovorni za operacije prikrivanja zločina odgovaraju pred nacionalnim institucijama. Kao glavni vođa tih operacija, Ðorđević duguje Kancelariji tužioca punu saradnju u njenim naporima. Uz to, on istinsku punu rehabilitaciju može da demonstrira samo tako što će pomoći da se lociraju ostale masovne grobnice.
Dok se to ne dogodi, Vlastimir Ðorđević ne bi trebalo da bude pušten."
"Odluku u predmetu Vlastimira Đorđevića, kao i u svakom drugom, donosi predsjednik Mehanizma (Rezidencijalnog mehanizma u Hagu prim, red.) na osnovu odredbe člana 26 Statuta Mehanizma za međunarodne krivične sudove", kaže beogradski advokat Nikola Čukanović.
On objašnjava da odluku predsjednik donosi kad se ispune uslovi o prijevremenom puštanju na slobodu u skladu sa zakonom države u kojoj osuđenik služi kaznu. Predsjednik Mehanizma uz mišljenje Tužilaštva, konsultuje se sa drugim sudijama a može da uzme u obzir i mišljenje žrtava. Važna je i procjena da li je osuđenik sarađivao sa Tribunalom tokom procesa.
General Vlastimir Đorđević se nije dobrovoljno predao Haškom tribunali, već je nakon višegodišnjeg bjekstva uhapšen 2007. godine (četiri godine poslije podizanja haške optužnice) u Crnoj Gori, u Budvi, pod nerazjašnjenim okolnostima.
Inače, vojni i policijski vrh tadašnje Jugoslavije osuđen je pred Haškim tribunalom za najteže ratne zločine na Kosovu, za udruženi zločinački poduhvat.
Prema konačnoj presudi Žalbenog vijeća Haškog tribunala Nikola Šainović (bivši potpredsjednik Vlade Savezne Republike Jugoslavije) osuđen je na 18 godina zatvora, na slobodi je od 2015. godine nakon izdržane dvije trećine kazne.
Nebojša Pavković (komandant Treće armije Vojske Jugoslavije) osuđen je na 22 godine zatvora, kaznu izdržava u Finskoj.
General Vladimir Lazarević (tadašnji komandant Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije) osuđen je na 14 godina zatvora, od decembra 2015. je na slobodi nakon odslužene dvije trećine kazne zatvora, a Sretenu Lukiću, penzionisanom generalu policije koji je osuđen na 20 godina zatvora, ovog mjeseca (u maju) 2019. ističe dvije trećine kazne koju služi u Poljskoj.
Na 15 godina zatvora osuđen je i bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Dragoljub Ojdanić koji je nakon dvije trećine izdržane kazne na slobodi od 2013. godine, kada je došavši u Srbiju povukao priznanje za zločine za koje je osuđen.
Milana Milutinovića, koji je 1999. bio predsjednik Srbije, Tribunal je oslobodio optužbi za zločine na Kosovu.
Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Vlajko Stoiljković izvršio je samoubistvo 2002. godine.
Slobodan Milošević, bivši predsjednik Jugoslavije, pred Haškim tribunalom je za zločine na Kosovu optužen 22. maja 1999. godine i to je bila prva optužnica podignuta protiv jednog aktuelnog šefa države koju je izdao neki Međunarodni sud. Umro tokom suđenja u Haškom tribunalu 2006. godine. Njemu se sudilo i za zločine u BIH i Hrvatskoj.
Haški osuđenici nakon povratka u zemlju praktično uživaju visoko poštovanje. Tako je, na primjer, osuđeni ratni zločinac general Lazarević predvodio ove godine "srpski besmrtni puk" na Dan pobjede nad fašizmom a dobio je zeleno svijetlo da podučava vojnoj vještini, da vaspitava buduće oficire na Vojnoj akademiji.
U Domu Vojske Srbije u Beogradu u aprilu ove godine, pod pokroviteljstvom Ministarstva odbrane, promovisana je knjiga "Ratni dnevnik komandanta Treće Armije VJ - Treća Armija u zagrljaju Milosrdnog anđela" ratnog zločinca generala Nebojše Pavkovića.
