Predsjednik Nezavisnog sindikata privatnog sektora Jusuf Azemi tvrdi da je u prvih šest nedjelja nakon liberalizacije viznog režima oko 150.000 radnika iz privatnog sektora napustio Kosovo. I dok vlada demantuje ove podatke sagovornici Kosova onlajn tvrde da je bez ozbiljne i jasne strategije nemoguće spriječiti masovan odlazak radne snage.
Od 1. januara kada je stupila na snagu vizna liberalizacija EU za građane Kosova jedno od ključnih pitanja je da li je to proizvelo i dramatičan odlazak radno sposobnog stanovništva.
Ekonomski stručnjak Safet Gërxhaliu kaže da procjenu predsjednika Nezavisnog sindikata privatnog sektora Jusufa Azemija da je u prvih 50 dana vizne liberalizacije Kosovo napustilo oko 150.000 radnika iz privatnog sektora treba uzeti sa rezervom i da treba biti oprezan iznoseći takve podatke.
„Bila je Nova godina, i u sklopu tog odlaska, nisu bili samo radnici, nego su bili i građani dijaspore koji su proveli vrijeme odmora na Kosovu za novogodišnje praznike. Postoji i talas koji tera ljude da razgledaju Evropu, da jednostavno vide šta je to Evropa, jer, na neki način, godinama je to bilo zabranjeno voće. Mislim da su svi shvatili da Evropa više nije ono što je bila nekada”, kaže Gërxhaliu.
Ipak priznaje da ljudi najviše odlaze zbog političke nestabilnosti.
„Gledajte obrazovanje, gledajte zdravstvo... Nedostatak političke stabilnosti je ono što najviše natera ljude da napuste Kosovo”, ističe Gërxhaliu za Kosovo onlajn.
Navodi da je više faktora za odlazak radne snage zbog čega ne odlaze samo siromašni.
„Evropa je taj veliki izazov gdje ljudi odlaze. Osim toga, postoji drugi razlog, najveći broj dijaspore imamo upravo u državama Evrope. Sa Kosova ne bježe samo siromašni ljudi, već i obrazovani, ljekari, arhitekti, IT stručnjaci, a sektori koji će najviše biti pogođeni ukoliko dođe do masovnog odlaska će biti trgovina, ugostiteljstvo i građevinarstvo“, tvrdi Gërxhaliu.
Gërxhaliu smatra da je trend migracije sa Kosova sličan pojavama kroz koje su, prije i poslije vizne liberalizacije, prošle brojne evropske zemlje, od Poljske, Mađarske, Bugarske ili Rumunije.
“U tim državama dok nije bilo liberalizacije emigracija je bila masovna, ljudi su htjeli po svaki cijenu da idu u Evropu. Poslije liberalizacije taj trend, ne samo da je pao, nego se više njih vratilo nego što je otišlo. I na Kosovu će se desiti isto. Nije Evropa ono što je bila nekad. Sigurno će je ljudi obilaziti, i treba da se vidi kultura, i arhitektura, i istorija i sve to, ali ako analiziramo sve okolnosti ipak nema straha od nekog masovnog odlaska i zato ne treba stvarati paniku“, ocjenjuje Gërxhaliu.
On ističe da je ključ sprečavanja masovnog odlaska radnika u strategiji kojom bi se mladi motivisali da ostanu.
“Mislio sam da će vlada bar doneti doneti zakon kada je u pitanju zdravstveno osiguranje, da se napravi neki korak ka tome, da se ljudi motivišu da ostaju ovdje. Nije riješenje ovog problema samo brojati ljude koji odlaze, već postaviti pitanje, `šta mi činimo da te ljude motivišemo da ostanu ovdje`. Gledajte dijalog sa Srbijom, gledajte debate političara, pominje se rat. To ne ide u prilog perspektivi na ovim prostorima. Prema tome, moramo shvatiti jednu stvar: zajednički imenitelj rješavanja svih problema na Kosovu je politička stabilnost i ekonomski razvoj i tek onda raditi na tome da mladi ne odlaze“, kaže Gërxhaliu.
Navodi da su Njemačka, Austrija i Švicarska najčešće destinacije, a razlog vidi u velikom broju kosovske dijaspore u tim država.
Kao destinacije to su, kako navodi, i Italija, Finska i Švedska.
Gërxhaliu kaže da kada je posljednji put bio na relaciji Minhen-Frankfurt, saznao da su plate u Mekdonaldsu 950 eura.
“Tamo uglavnom rade naši mladi sa Kosova i onda se postavlja pitanje da li se to isplati“, kaže Gërxhaliu.
Njemačke institucije koje se bave pitanjem zapošljavanja još nemaju podatke za 2024. godinu i očekuju da bi se tek polovinom godine saznalo koliko je vizna liberalizacija povećala broj radnika sa Kosova u Nemačkoj.
Prema podacima Savezne agencije za zapošljavanje Njemačke u ovoj zemlji je tokom prošle godine radilo 113.600 radnika sa Kosova.
“U junu 2023. godine bilo je 113.600 ljudi sa Kosova koji su bili u radnom odnosu na osnovu doprinosa za socijalno osiguranje. U kojoj meri će se ovaj broj promjeniti od 2024. godine ne može se statistički utvrditi najranije do jula ili decembra 2024. godine”, naveo je za Kosovo onlajn Irmgard Pirkl, portparol Savezne agencije za zapošljavanje.
On je objasnio da će se do preciznijih podataka doći tek sredinom ove godine kada budu završeni redovni, šestomjesečni statistički pregledi.
“Statistika zapošljavanja u Njemačkoj se pravi na šest mjeseci. Tako će i informacije do 31. januara biti dostupne 31. jula ove godine. Drugi problem je što nemamo informacije o tome kada je neko ušao u našu zemlju tako da ne možemo reći da li se broj građana sa Kosova povećao prije ili poslije uvođenja vizne liberalizacije”, ističe Irmgard Pirkl.
Na pitanje šta je potrebno da građani Kosova znaju ukoliko se odluče da se zaposle u Njemačkoj, Pirkl kaže da postoji specijalizovan portal koji daje odgovore na sva pitanja.
“Ako su ljudi sa Kosova zainteresovani za rad u Njemačkoj, preporučujemo portal ‘Make it in Germany’. Tamo će naći sve informacije o mogućnostima zapošljavanja, priznavanju kvalifikacija i još mnogo toga”, precizira portparol Saveznog zavoda za zapošljavanje Njemačke.
Prema zvaničnim podacima ove zemlje drastično se nije povećao ni broj tražioca azila.
Iz Savezna služba za migraciju i izbjeglice objašnjavaju da je u prvom mesecu ove godine 32 osobe sa državljanstvom Kosova zatražilo azil u Njemačkoj.
“U januaru 2024. godine 32 osobe sa kosovskim državlјanstvom podnele su prvi zahtjev za azil u Njemačkoj. U 2023. bilo je 363 početna zahtjeva za azil”, navodi za Kosovo onlajn portparol ove Službe Lena Tres.
Prema njenim riječima savezna Služba sprovodi postupak azila i odlučuje da li će dati status zaštite po zakonu o azilu ili će odbiti zahtjev za azil.
“Zahtjev za azil, lični razgovor i odluka o zahtjevu za azil donose se u Federalnom uredu”, navodi Tres.
Druga destinacija gdje građani Kosova odlaze je Švicarska.
Zoran Jovanović, član Nacionalne migracione komisije sindikata Unija, najvećeg sindikata u Švicarskoj koji broji više od 200.000 radnika kaže da u ovu zemlju najviše dolaze radnici iz građevinskog sektora.
Jovanović kaže za Kosovo onlajn da iako još nema zvaničnih podatak o broju radnika sa Kosova koji su došli u Švicarsku nakon 1. januara i vizne liberalizacije, veliki priliv radne snage već oborio cijenu radnog sata.
“Broj radnika sa Kosova se povećao nakon vizne liberalizacije. To čujem od kolega koji rade po građevinama. Ali, taj priliv radne snage se odrazio i na pad cijene rada po satu. Od naših ljudi iz bivše Jugoslavije sam saznao da je već pala cijena rada po satu. Poslodavci su već počeli da ih ucjenjuju za plate. Daju im manje i kažu:’Ima drugi ko će raditi’”, kaže Jovanović.
On kaže da je u ovom trenutku nemoguće da se utvrdi koliko građana Kosova je počelo da radi u Švicarskoj nakon 1. januara zato što, objašnjava, postoji “siva zona” u zapošljavanju svih migranata.
“To su sive zone u kojima svi pomalo učestvuju, svi kriju i svako na neki način ima neki dio kolača”, tvrdi Jovanović.
Navodi da je prema nekim informacijama najveći broj radnika sa Kosova zaposlen u građevinskom sektoru i da su mahom u kantonu Tićino.
“Tamo znamo da je gospodin Pacolli i da ima firme i da oni idu tamo. Da li su na crno, neprijavljeno ili su napravljeni ugovori ne znam, ali uglavnom je to javna tajna. Čak su isplivali neki podaci da ih na jednoj adresi ima čak 50 prijavljenih. Međutim, niko ne reaguje, čak ni švicarska policija koja je poznata po pedantnosti i strogosti i poštovanju zakona”, navodi Jovanović.
On objašnjava da o prilivu većeg broja radnika sa Kosova govori i činjenica da je u njegovom, najvećem sindikatu u Švicarskoj, albanski jezik odnedavno ušao u “službenu upotrebu”.
“Na nižim nivoima sindikalne komunikacije to su do sada bili turski i portugalski, a od nedavno je i albanski. To govori da je povećanje radne snage sa albanskog govornog područja i da se pravi ustupak da bi oni razumeli o čemu se diskutuje. Niko ne bi tek tako ubacio albanski. Postoji razlog, došlo je do priliva radne snage u građevinarstvu i potrebno je da oni razumeju, da imaju bolju komunikaciju i na poslu, ali i da znaju šta se dešava, gdje su došli, kakve su im plate”, objašnjava Jovanović.
Jovanović kaže da su Albanci istovremeno počeli da uzimaju primat u vrhu sidikata Unija, te da je albanski jezik takođe uvršten u korespodenciju u vrhu sindikata.
“To je već nedopustivo. Zna se koji su službeni jezici u Švicarskoj”, decidan je Jovanović.
Protekle nedjelje ispred Kliničko-bolničkog centra u Prištini održan je protest medicinskih radnika.
Zatražena je isplata tržišnih dodataka i dodataka za zdravstvene radnike u javnom sistemu zdravstva i uključivanje u Zakon o platama, plaćanje rada vikendom i za vrijeme praznika, plaćanje rizika i isplata prekovremenih sati.
Predsjednik Saveza sindikata zdravstva Xhemajl Selmani tvrdi za Kosovo onlajn da je ključ odlaska radnika iz zdravstvenog sektora upravo u malim platama i neriješenim radnim problemima.
„Plate su nedovoljne da se poveže mjesec sa mjesecom. Zbog toga smo i protestvovali. Naši zahtjevi su da se povećaju plate za sve zdravstvene radnike, počevši od ljekara, medicinskih sestara, do čistača i tehničkog osoblja“, ističe Selmani.
On upozorava da je već godinama unazad primjetan odliv radne snage sa Kosova iz zdravstvenog sektora, a da je vizna liberalizacija taj trend još više olakšala.
„Medicinski radnici već godinama odlaze sa Kosova i tu imamo deficit kada je u pitanju medicinska radna snaga. Mislim da vlada treba da se pozabavi tim problemom“, kaže Selmani za Kosovo onlajn.
Navodi da je problem odliva radnika u svim kategorijama zaposlenih u zdravstvu, a da njegove kolege najviše odlaze u Njemačku, Švicarsku, Francusku i Švedsku.
Prema podacima Ljekarske komore samo tokom prvog mjeseca ove godine, 20 ljekara je zatražilo neophodnu dokumentaciju kako bi nastavila da radi u nekoj od zapadnih zemalja.
“Vlada nema sluha za probleme medicinskih radnika. Pasivizirala je sindikalnu organizaciju”, zaključuje Selmani.
Izvor: Kosovo Online
Ekonomski stručnjak Safet Gërxhaliu kaže da procjenu predsjednika Nezavisnog sindikata privatnog sektora Jusufa Azemija da je u prvih 50 dana vizne liberalizacije Kosovo napustilo oko 150.000 radnika iz privatnog sektora treba uzeti sa rezervom i da treba biti oprezan iznoseći takve podatke.
„Bila je Nova godina, i u sklopu tog odlaska, nisu bili samo radnici, nego su bili i građani dijaspore koji su proveli vrijeme odmora na Kosovu za novogodišnje praznike. Postoji i talas koji tera ljude da razgledaju Evropu, da jednostavno vide šta je to Evropa, jer, na neki način, godinama je to bilo zabranjeno voće. Mislim da su svi shvatili da Evropa više nije ono što je bila nekada”, kaže Gërxhaliu.
Ipak priznaje da ljudi najviše odlaze zbog političke nestabilnosti.
„Gledajte obrazovanje, gledajte zdravstvo... Nedostatak političke stabilnosti je ono što najviše natera ljude da napuste Kosovo”, ističe Gërxhaliu za Kosovo onlajn.
Navodi da je više faktora za odlazak radne snage zbog čega ne odlaze samo siromašni.
„Evropa je taj veliki izazov gdje ljudi odlaze. Osim toga, postoji drugi razlog, najveći broj dijaspore imamo upravo u državama Evrope. Sa Kosova ne bježe samo siromašni ljudi, već i obrazovani, ljekari, arhitekti, IT stručnjaci, a sektori koji će najviše biti pogođeni ukoliko dođe do masovnog odlaska će biti trgovina, ugostiteljstvo i građevinarstvo“, tvrdi Gërxhaliu.
Gërxhaliu smatra da je trend migracije sa Kosova sličan pojavama kroz koje su, prije i poslije vizne liberalizacije, prošle brojne evropske zemlje, od Poljske, Mađarske, Bugarske ili Rumunije.
“U tim državama dok nije bilo liberalizacije emigracija je bila masovna, ljudi su htjeli po svaki cijenu da idu u Evropu. Poslije liberalizacije taj trend, ne samo da je pao, nego se više njih vratilo nego što je otišlo. I na Kosovu će se desiti isto. Nije Evropa ono što je bila nekad. Sigurno će je ljudi obilaziti, i treba da se vidi kultura, i arhitektura, i istorija i sve to, ali ako analiziramo sve okolnosti ipak nema straha od nekog masovnog odlaska i zato ne treba stvarati paniku“, ocjenjuje Gërxhaliu.
On ističe da je ključ sprečavanja masovnog odlaska radnika u strategiji kojom bi se mladi motivisali da ostanu.
“Mislio sam da će vlada bar doneti doneti zakon kada je u pitanju zdravstveno osiguranje, da se napravi neki korak ka tome, da se ljudi motivišu da ostaju ovdje. Nije riješenje ovog problema samo brojati ljude koji odlaze, već postaviti pitanje, `šta mi činimo da te ljude motivišemo da ostanu ovdje`. Gledajte dijalog sa Srbijom, gledajte debate političara, pominje se rat. To ne ide u prilog perspektivi na ovim prostorima. Prema tome, moramo shvatiti jednu stvar: zajednički imenitelj rješavanja svih problema na Kosovu je politička stabilnost i ekonomski razvoj i tek onda raditi na tome da mladi ne odlaze“, kaže Gërxhaliu.
Navodi da su Njemačka, Austrija i Švicarska najčešće destinacije, a razlog vidi u velikom broju kosovske dijaspore u tim država.
Kao destinacije to su, kako navodi, i Italija, Finska i Švedska.
Gërxhaliu kaže da kada je posljednji put bio na relaciji Minhen-Frankfurt, saznao da su plate u Mekdonaldsu 950 eura.
“Tamo uglavnom rade naši mladi sa Kosova i onda se postavlja pitanje da li se to isplati“, kaže Gërxhaliu.
Njemačke institucije koje se bave pitanjem zapošljavanja još nemaju podatke za 2024. godinu i očekuju da bi se tek polovinom godine saznalo koliko je vizna liberalizacija povećala broj radnika sa Kosova u Nemačkoj.
Prema podacima Savezne agencije za zapošljavanje Njemačke u ovoj zemlji je tokom prošle godine radilo 113.600 radnika sa Kosova.
“U junu 2023. godine bilo je 113.600 ljudi sa Kosova koji su bili u radnom odnosu na osnovu doprinosa za socijalno osiguranje. U kojoj meri će se ovaj broj promjeniti od 2024. godine ne može se statistički utvrditi najranije do jula ili decembra 2024. godine”, naveo je za Kosovo onlajn Irmgard Pirkl, portparol Savezne agencije za zapošljavanje.
On je objasnio da će se do preciznijih podataka doći tek sredinom ove godine kada budu završeni redovni, šestomjesečni statistički pregledi.
“Statistika zapošljavanja u Njemačkoj se pravi na šest mjeseci. Tako će i informacije do 31. januara biti dostupne 31. jula ove godine. Drugi problem je što nemamo informacije o tome kada je neko ušao u našu zemlju tako da ne možemo reći da li se broj građana sa Kosova povećao prije ili poslije uvođenja vizne liberalizacije”, ističe Irmgard Pirkl.
Na pitanje šta je potrebno da građani Kosova znaju ukoliko se odluče da se zaposle u Njemačkoj, Pirkl kaže da postoji specijalizovan portal koji daje odgovore na sva pitanja.
“Ako su ljudi sa Kosova zainteresovani za rad u Njemačkoj, preporučujemo portal ‘Make it in Germany’. Tamo će naći sve informacije o mogućnostima zapošljavanja, priznavanju kvalifikacija i još mnogo toga”, precizira portparol Saveznog zavoda za zapošljavanje Njemačke.
Prema zvaničnim podacima ove zemlje drastično se nije povećao ni broj tražioca azila.
Iz Savezna služba za migraciju i izbjeglice objašnjavaju da je u prvom mesecu ove godine 32 osobe sa državljanstvom Kosova zatražilo azil u Njemačkoj.
“U januaru 2024. godine 32 osobe sa kosovskim državlјanstvom podnele su prvi zahtjev za azil u Njemačkoj. U 2023. bilo je 363 početna zahtjeva za azil”, navodi za Kosovo onlajn portparol ove Službe Lena Tres.
Prema njenim riječima savezna Služba sprovodi postupak azila i odlučuje da li će dati status zaštite po zakonu o azilu ili će odbiti zahtjev za azil.
“Zahtjev za azil, lični razgovor i odluka o zahtjevu za azil donose se u Federalnom uredu”, navodi Tres.
Druga destinacija gdje građani Kosova odlaze je Švicarska.
Zoran Jovanović, član Nacionalne migracione komisije sindikata Unija, najvećeg sindikata u Švicarskoj koji broji više od 200.000 radnika kaže da u ovu zemlju najviše dolaze radnici iz građevinskog sektora.
Jovanović kaže za Kosovo onlajn da iako još nema zvaničnih podatak o broju radnika sa Kosova koji su došli u Švicarsku nakon 1. januara i vizne liberalizacije, veliki priliv radne snage već oborio cijenu radnog sata.
“Broj radnika sa Kosova se povećao nakon vizne liberalizacije. To čujem od kolega koji rade po građevinama. Ali, taj priliv radne snage se odrazio i na pad cijene rada po satu. Od naših ljudi iz bivše Jugoslavije sam saznao da je već pala cijena rada po satu. Poslodavci su već počeli da ih ucjenjuju za plate. Daju im manje i kažu:’Ima drugi ko će raditi’”, kaže Jovanović.
On kaže da je u ovom trenutku nemoguće da se utvrdi koliko građana Kosova je počelo da radi u Švicarskoj nakon 1. januara zato što, objašnjava, postoji “siva zona” u zapošljavanju svih migranata.
“To su sive zone u kojima svi pomalo učestvuju, svi kriju i svako na neki način ima neki dio kolača”, tvrdi Jovanović.
Navodi da je prema nekim informacijama najveći broj radnika sa Kosova zaposlen u građevinskom sektoru i da su mahom u kantonu Tićino.
“Tamo znamo da je gospodin Pacolli i da ima firme i da oni idu tamo. Da li su na crno, neprijavljeno ili su napravljeni ugovori ne znam, ali uglavnom je to javna tajna. Čak su isplivali neki podaci da ih na jednoj adresi ima čak 50 prijavljenih. Međutim, niko ne reaguje, čak ni švicarska policija koja je poznata po pedantnosti i strogosti i poštovanju zakona”, navodi Jovanović.
On objašnjava da o prilivu većeg broja radnika sa Kosova govori i činjenica da je u njegovom, najvećem sindikatu u Švicarskoj, albanski jezik odnedavno ušao u “službenu upotrebu”.
“Na nižim nivoima sindikalne komunikacije to su do sada bili turski i portugalski, a od nedavno je i albanski. To govori da je povećanje radne snage sa albanskog govornog područja i da se pravi ustupak da bi oni razumeli o čemu se diskutuje. Niko ne bi tek tako ubacio albanski. Postoji razlog, došlo je do priliva radne snage u građevinarstvu i potrebno je da oni razumeju, da imaju bolju komunikaciju i na poslu, ali i da znaju šta se dešava, gdje su došli, kakve su im plate”, objašnjava Jovanović.
Jovanović kaže da su Albanci istovremeno počeli da uzimaju primat u vrhu sidikata Unija, te da je albanski jezik takođe uvršten u korespodenciju u vrhu sindikata.
“To je već nedopustivo. Zna se koji su službeni jezici u Švicarskoj”, decidan je Jovanović.
Protekle nedjelje ispred Kliničko-bolničkog centra u Prištini održan je protest medicinskih radnika.
Zatražena je isplata tržišnih dodataka i dodataka za zdravstvene radnike u javnom sistemu zdravstva i uključivanje u Zakon o platama, plaćanje rada vikendom i za vrijeme praznika, plaćanje rizika i isplata prekovremenih sati.
Predsjednik Saveza sindikata zdravstva Xhemajl Selmani tvrdi za Kosovo onlajn da je ključ odlaska radnika iz zdravstvenog sektora upravo u malim platama i neriješenim radnim problemima.
„Plate su nedovoljne da se poveže mjesec sa mjesecom. Zbog toga smo i protestvovali. Naši zahtjevi su da se povećaju plate za sve zdravstvene radnike, počevši od ljekara, medicinskih sestara, do čistača i tehničkog osoblja“, ističe Selmani.
On upozorava da je već godinama unazad primjetan odliv radne snage sa Kosova iz zdravstvenog sektora, a da je vizna liberalizacija taj trend još više olakšala.
„Medicinski radnici već godinama odlaze sa Kosova i tu imamo deficit kada je u pitanju medicinska radna snaga. Mislim da vlada treba da se pozabavi tim problemom“, kaže Selmani za Kosovo onlajn.
Navodi da je problem odliva radnika u svim kategorijama zaposlenih u zdravstvu, a da njegove kolege najviše odlaze u Njemačku, Švicarsku, Francusku i Švedsku.
Prema podacima Ljekarske komore samo tokom prvog mjeseca ove godine, 20 ljekara je zatražilo neophodnu dokumentaciju kako bi nastavila da radi u nekoj od zapadnih zemalja.
“Vlada nema sluha za probleme medicinskih radnika. Pasivizirala je sindikalnu organizaciju”, zaključuje Selmani.
Izvor: Kosovo Online
