U slučaju da ste propustiti, Leicester City sinoć je ponovo slavio - ovaj put protiv prošlosezonskog osvajača titule Chelseaja.
Taj trijumf na King Power stadionu vratio ih je na čelo tabele ispred Arsenala i Manchester Cityja.
Jedna od najintrigantnijih stvari kod Leicesterovog uspona je način na koji su, barem na papiru, bolji timovi bili prinuđeni pokazati im dozu poštovanja.
Ranije ove sezone, protivničke ekipe su bile spremne ponuditi Lisicima mnoštvo prostora, naivno misleći da nemaju dovoljno kvaliteta da taj prostor iskoriste. Jamie Vardy i Riyad Mahrez brzo su opovrgnuli tu teoriju.
Jose Mourinho nije napravio tu fatalnu pogrešku u ponedjeljak, ali je Leicester pobijedio sa 2-1, uz pogotke, pogađate, Vardyja i Mahreza. Ovo povlači pitanje, mogu li Lisice zapravo osvojiti titulu?
Ideja o takvom scenariju još uvijek se čini pomalo smiješnom, ali se barem moraju uzeti za ozbiljno.
Leicesterov uspon ponukao je i na razmišljanje o ekipama koje su osvojile titule u iznenađujućim okolnostima u 21. stoljeću.
Deportivo La Coruna (1999/2000)
Za navijače Deportiva, subotnji povratak protiv Barcelone (2-2) možda ih je malo vratio u vremena kada je klub bio prava sila, osvojivši prvu titulu prvaka Španije u sezoni 1999./2000. U tom podvigu, postali su drugi najmanji grad nakon San Sebastiana (Real Sociedad) koji se domogao vrijednog trofeja.
Nakon titule uslijedila su dva druga mjesta u naredne dvije godine te polufinale Lige prvaka u sezoni 2003/04., ali od 2010. čak su dva puta ispadali u Segundu.
Stuttgart (2006/07)
Stuttgart je pravo niotkuda osvojio Bundesligu u sezoni 2006/07. Švabe su zauzele devetu poziciju sezonu prije, ali i izgubile dvije od uvodne tri utakmice šampionske sezone pod vodstvom Armina Veha.
Međutim, brzo su preokrenuli stvari, u čemu im je pomogao mix iskusnih igrača i mladih talenata, uključujući Samija Khediru i Marija Gomeza. To im je bila prva titula nakon 15 godina. Kako stvari stoje, istu bi mogli čekati isto toliko, ako ne i više.
Wolfsburg (2008/09)
Bundesligom tradicionalno dominira Bayern Muenchen, ali pojedini timovi u ligi imaju historiju 'upadanja' u njihov uspjeh. Borussia Dortmund posljednji je primjer, ali je Wolfsburg bio pretposljednji.
Njihov uspjeh sagrađen je na partnerstvu Edina Džeke i Grafitea, koji su postigli tek 19 golova zajedno u ranijoj sezoni. U narednoj sezoni svoju brojku su popeli na ukupno 54 - Džeko sa 26 i Grafite sa 28 golova - i tako pomogli Vukovima da se domognu jedine titule u historiji.
AZ Alkmaar (2008/09)
Louis van Gaal možda se čini zastarjelim i metodičkim anakronizmom navijačima Man. Uniteda u ovom trenutku, ali je njegov status jednog od najboljih trenera u Evropi u posljednjih 20 godina svakako zaslužen.
Van Gaalov najnevjerovatniji uspjeh, veći čak i od osvajanja Lige prvaka sa Ajaxom 1995., stigao je sa AZ Alkmaarom, koji je odveo do naslova holandskog prvaka u sezoni 2008/09. Prethodnu kampanju završili su na 11. mjestu te su poraženi u dva uvodna meča u šampionskoj sezoni.
Međutim, nešto je 'kliknulo' Van Gaalu. Guardian piše da je postavio "pragmatizam prije idealizma" i razvio Alkmaar u ubojitu ekipu za kontranapade. Alkmaar je postao prvi tim sa titulom prvaka van velike trojke u posljednjih 28 godina.
Bursaspor (2009/10)
Jedina titula Bursaspora stigla je u sezoni 2009/10, kada je postao jedini klub sa ovim trofejem u Turskoj van velike četvorke koju čine Galatasaray (20), Fenerbahce (19), Besiktas (13) i Trabzonspor (6). Prije te kampanje, nikada nisu završili među tri najbolja u turskoj Superligi.
Fener je ušao u posljednje kolo kao prvi i bio im je dovoljan trijumf protiv Trabzona za osvajanje šampionata. Međutim, remizirali su 1-1, dok je Bursa savladala Besiktas sa 2-1.
Montpellier (2011/12)
PSG trenutno vodi u francuskoj ligi sa 17 bodova prednosti nakon 18 kola i u ovom trenutku nemaju konkurenciju. Najvjerovatnije će stići do četvrte uzastopne titule, a nakon Lyonove dominacije od 2002. do 2008., Francuska se može učiniti kao liga sa tek jednim klubom. Ali, između hegemonije ove dvije ekipe (period od tri godine), tri kluba su osvajala prvenstvo: Marseille, Lille i Montpellier.
Montpellier je bio posljednji prije PSG-a 2012., i najviše iznenađujući. PSG i Carlo Ancelotti stigli su do 79 bodova, ali ih je Montpellier nadmašio sa 82, drugim najvećim brojem bodova u historiji Ligue 1. Izvanredan uspjeh, uzimajući u obzir da je jedini igrač blizu svjetske klase iz tog tima bio Olivier Giroud, koji je postigao 21 gol prije prelaska u Arsenal.
Ovaj klub završio je sezonu prije šampionske na 14. mjestu, čime se može povući najveća paralela sa Leicesterom, koji je također zauzeo 14. poziciju u prošloj sezoni.
Atletico Madrid (2013/14)
Sada redovna pojava u vrhu španske Primere, kao i stalni učesnik završnice Lige prvaka, lako je zaboraviti koliko je velika bila Atleticova titula pod Diegom Simeoneom u sezoni 2013/14.
Argentinac je pretvorio klub u prirodnu silu, sposobnu natjecati se sa Barcelonom i Real Madridom, unatoč velikoj razlici u finansijama. Osvojili su je na teži način, vrativši se iz deficita protiv Barcelone u posljednjem kolu.
Trenutno dijele prvo mjesto sa Barcelonom na čelu tabele, a bilo bi još impresivnije ako bi se domogli titule pored Katalonaca sa tandemom MSN u napadu.
Ostali klubovi vrijedni pomena:
Nantes (2000/01)
Posljednji tim koji je uzeo prvenstvo prije početka Lyonove dominacije. Nisu na listi zbog činjenice da su osmerostruki prvaci Francuske.
Boavista (2000/01)
Jedini portugalski tim koji je osvojio titulu u 21. stoljeću pored Benfice, Sportinga iz Lisabona i Porta. Nema ih zbog prethodnog uspjeha, jer su se kvalifikovali za Ligu prvaka sezonu prije ove.
FC Twente (2009/10)
Najveći trenerski uspjeh Stevea McClarena. Na spisku su izostali jer su završili drugi sezonu prije ove, a Alkmaar je već pokazao da je sve moguće pod vodstvom Van Gaala.
