"Ne znamo gde ćemo igrati iduće sezone. Sve se više priča da nećemo moći da se takmičimo u Srbiji", rekao je za agenciju Anadolija Perica Ilić, igrač i trener FK Trepča iz Mitrovice
Nevidljivi zidovi podjela među ljudima teško se ruše na Balkanu. Svakodnevne informacije o radikalnim podjelama odvele su ekipu agencije Anadolija na Kosovo, tačnije u Mitrovicu. Doslovce u svim životnim sferama ovaj grad se dijeli na sjeverni, u kojem uglavnom žive Srbi, i južni kojeg pretežno nastanjuju Albanci. Dok se na jugu život normalno odvija, sjever Mitrovice polako "izumire". Koliko su podjele duboke najbolje ilustrira činjenica da ni sport nije uspio povezati podijeljene ljude.
"Ovde je jako loše živeti. No, tu su moji preci živeli i ne ide mi se nigde, bez obzira na sve", priča za agenciju Anadolija (AA) Perica Ilić, fudbaler seniorskog tima i trener mlađih kategorija Fudbalskog kluba Trepča iz sjevernog dijela Kosovske Mitrovice.
Ni fudbal, koji je uvijek spajao ljude i narode, mirio zaraćene strane, u Mitrovici nemoćan je izvršiti plemenitu misiju. Trepča, klub koji je nastao davne 1932. godine, imao je ugled i u bivšoj Jugoslaviji.
Jedno vrijeme Trepča je igrala u Prvoj ligi nekadašnje zajedničke države, a bila je i finalista Kupa Maršala Tita u sezoni 1977/78, gdje je poražena 0:1 od Rijeke. Međutim, osamdesete, a pogotovo devedesete, donijele su podjele među Srbima i Albancima.
"Ne mogu to da vam opišem. Sa njima od tada ne igramo ni fudbal. Jedno vreme u Trepči igrali su samo Srbi, a onda samo Albanci. Danas postoji njihova i naša Trepča. Pošto je stadion u južnom delu grada, koristi ga albanska Trepča, a mi smo izbeglice u vlastitom gradu“, istakao je Petar Milosavljević, sekretar FK Trepča iz sjeverne Mitrovice i prvi operativac Opštinski fudbalskog saveza Mitrovica u okviru kojeg djeluju iz sjevernog dijela grada.
Inače, na velikoj većini teritorija Kosova igra se Super liga u kojoj učestvuje 12 albanskih klubova.
U dijelovima Kosova (za jedne "suverene države", za druge "srpske pokrajine") u kojima ne priznaju Vladu u Prištini, Milosavljević kaže da nastupa 1.700 registriranih fudbalera, od pjetlića do seniora.
U srpskim enklavama i na sjeveru Kosova djeluje 26 klubova. Njih 24 podijeljeno je u tri okružne lige, a najuspješniji su Trepča i Mokra Gora iz Zubinog Potoka, koji se takmiče u rangu više, odnosno Regionalnoj ligi zapadna Srbija (Moravska zona).
"Moji drugari i ja ne znamo gde ćemo igrati iduće sezone. Sve se više priča da nećemo moći da se takmičimo pod okriljem Fudbalskog saveza Srbije. Od toga izuzetno strahujemo. Dao Bog da to ne bude istina, jer bi to za nas bila katastrofa. Fudbal među Srbima na Kosovu bio bi ugašen", istakao je Ilić, a na pitanje zašto se više ne bi igralo, odgovorio je:
"Vi ne možete ni da zamislite kakve su ovde podele među ljudima. Nema šanse da se integrišemo u ligu tzv. države Kosovo. Ma, to je nemoguće! Šta vam je, pa u južnom delu Mitrovice nema niti jedan jedini Srbin, kamo li da sa njima naši klubovi igraju zajedničku ligu".
I Milosavljević, prekaljeni fudbalski radnik poznat širom bivše Jugoslavije, kaže "nema šanse da Srbi i Albanci zajedno igraju fudbal na Kosovu".
"Nema govora. To je nemoguće! Neka politika odluči što god hoće, mi sa njima nećemo da igramo. Ionako smo zaboravljeni od svih. Neretko naše igrače vređaju i kada igraju u Srbiji. Provociraju ih i zovu 'šiptarima'. Od nas su izgleda svi digli ruke, a sad vi zamislite koliko im je stalo do fudbala među Srbima na Kosovu", tvrdi Milosavljević.
Dvije Trepče iz Mitrovice nikada nisu odigrale niti prijateljsku utakmicu, i pored toga što je od rata na Kosovu prošlo 14 godina.
"Koja bre prijateljska utakmica!? Sa kim? Neće da je bude", ljutito je poručio Milosavljević, dodavši:
"Pa, nije ovo Bosna. Tamo su ljudi isti, pričaju istim jezikom, i bez obzira na rat živeli su vekovima i uveren sam živet će i dalje zajedno, družiti se, igrati fudbal. Ovde je druga priča čoveče. Nikada neće biti ništa kao pre".
S druge strane, Fadil Vokri, predsjednik Fudbalskog saveza Kosova ističe da su srpski klubovi dobrodošli u članstvo institucije čiji je "glavni igrač".
"Nemam ja ništa veće pravo na državu Kosovo od bilo kojeg drugog čoveka, bio on Albanac ili Srbin. Mesto fudbalskih klubova sa severa je u ligama Kosova, zemlje koju je međunarodno priznalo preko 100 država. Pitanje je vremena kada će se razrešiti i prijem FS Kosova u UEFA i FIFA. I to će biti uskoro, a onda šta će klubovi sa severa naše države? Trebaju se priključiti FS Kosova. Uostalom, neka slede put Kamenice, srpskog kluba koji je već član FS Kosova", tvrdio je Vokri.
Sa sjevera Kosova odgovaraju da "ne padaju na lažnu multietničku politiku Vokrija". Smatraju da mu je ovakva "priča" neophodna kako bi FIFA i UEFA priznale FS Kosova.
"Nema teorije da se implementiramo 'tamo'. Za to, pre svega, ne postoji volja ljudi, to jeste sportista i sportskih radnika, ali nema ni bezbedonosnih uslova da oni igraju kod nas ili mi da idemo njima u goste", mišljenja je Ilić, koji je kazao da se fudbalom Srbi na Kosovu bave isključivo zbog djece, kako bi ona našla razonodu u teškoj svakodnevici, od kojih su mnogi na rubu egzistencije. Naša velika pobeda je skloniti decu sa ulica, priuštiti im barem malo zadovoljstva. U omladinskoj školi FK Trepča je oko 300 dečaka i to je ono što nas drži da guramo dalje i bavimo se fudbalom. Tako će biti i dalje ako nam ne zabrane da se takmičimo u Srbiji. Ko zna, možda nekada i dođu bolja vremena i u naše krajeve. Nada zadnja umire", konstatovao je Ilić.
Mitrovčanin Karamatić: Sarajevo je civilizacija
Mitrovičanin Žarko Karamatić, prijatelje je Ilića i njegov nekadašnji saigrač u Trepči. Vrhunac dosadašnje karijere dosegao je igranjem u FK Sarajevo.
"Iskren da budem kada sam iz Slavije prelazio u Sarajevo bilo me malo strah. No, sada glasno i jasno svima mogu da poručim da sam bio u velikom klubu i civilizovanom, multietničkom gradu", rekao je Karamatić, napadač Radnika iz Bijeljine u prošloj sezoni, poručivši:
"U glavnom gradu BiH kao Srbin nisam doživeo niti najmanju neugodnost. Niko me od osoba drugih nacionalnosti nije ni pitao za veru i naciju. To posebno ističem i u brojnim privatnim razgovorima, jer je u Sarajevu, kao i na Kosovu, bio rat".
Od velikog stadiona do betonskog terena
U Mitrovici stadion na kojem igra albanska Trepča svojevremeno bio je treći najveći u bivšoj SFR Jugoslavije.
"Nemamo pristup stadionu niti ga možemo koristiti, jer je u južnom delu grada. U Mitrovici ima i drugi veći stadion na kojem je nekada igrao Rudar, ali i on je na jugu. Igramo i treniramo, od seniora do dece, na igralištu u obližnjem Žitkovcu, zajedno sa još dva kluba, Rudarom i Zvečanom", kazao je Ilić, a gužvu na terenu nazvao "dobrom":
"Do prije nekoliko godina trenirali smo na betonskom školskom igralištu u centru grada. U sezoni 2006/07 sve utakmice igrali smo u gostima, jer nismo imali svoj stadion. Čak smo jedno vreme domaćini bili u Beljavcu kod Raške, nekih sat i po udaljenom od Mitrovice", zaključili su u razgovoru s novinarom agencije Anadolija fudbaleri i treneri iz jednog najpodijeljenih gradova na svijetu.
