"Ova momčad, ovi zlatni dečki prkose zakonima fizike. S ovom generacijom možemo osvojiti sve!" Govorio je tako jugoslovenski komentator Boris Mutić boreći se da kontroliše svoje emocije.
Ali vratimo se na početak. Datum je 25. juni 1989. godine, a Jugoslavija u finalu Evropskog košarkaškog prvenstva igra u Zagrebu protiv Grčke.
Pritisak na "plave" je ogroman, očekivanja visoka. "Jugoslavija, Jugoslavija", dvoranom odzvanja gromoglasno navijanje. Navijači očekuju pobjedu, meč se igra na domaćem terenu! Igrači uzvraćaju na najbolji način, u prvih nekoliko minuta preuzimaju vodstvo. Dražen Petrović i Vlade Divac su u vrhunskoj formi. Inspisani povicima sa tribina vode svoje suigrače do zlatne medalje.
"Gotovo je! Jugoslavija je novi prvak Evrope!"
Košarkašku reprezentaciju te 1989 su sačinjavali: Dražen Petrović, Toni Kukoč, Vlade Divac, Dino Rađa, Žarko Paspalj, Stojan Vranković, Predrag Danilović, Jure Zdovc, Zoran Čutura, Zdravko Radulović, Zoran Radović, Mario Primorac. Trener je bio Dušan Ivković.
Četvrt vijeka poslije, Vlade Divac se kratko prisjeća tog finala gledajući izbljedjelu sliku. "Ovo je naša grupna fotografija nedugo nakon utakmice. To je naš tim - mi smo Srbi, Hrvati, Slovenci i Bosanci."
Na putu do zlata Jugoslavija je pomela sve protivnike, ostvarivši pri tome nestvaran prosjek od preko 100 poena po svakoj utakmici.
Jugoslavija je pobjedila Grčku i to ubjedljivo 98-77. To je četvrta medalja na evropskim prvenstvima. "Zlatni dječaci" - tako ljudi zovu tim okupljen oko Divca i Dražena Petrovića koji je proglašen i za najboljeg igrača turnira.
Košarka je bila njihova strast, to je bio njihov život, a njihov cilj da igraju i pobjede.
"Bili su nerazdvojni prijatelji, sport ih je okupio, s njim su zajedno odrasli. Uostalom, to je bila generacija vrlo talentovanih igrača i velikih prijatelja", kaže njihov dugogodišnji trener Dušan Ivković.
On sjetno pamti slavlje nakon finala: "... Bilo je puno emocija. Ljudi su nas voljeli. Niko nije pitao o nacionalnosti igrača. To je bilo nebitno za nas, bili smo sportaši ..."
Svoju dominaciju su potvrdili osvajanjem zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu slijedeće godine u Argentini, a onda i odbranom titule evropskog prvaka na prvenstvu održanom u Italiji 1991. Nakon te pobjede na naslovnici časopisa "Tempo" osvanuo je naslov “IGRAJU KAO MARSOVCI!”
Bila je to zadnja titula najtalentovanije generacije jugoslavenskih košarkaša.
Mnogi su tada i poslije tvrdili da je jedna od najboljih stvari koju je Juga ikada proizvela bili košarka i košarkaši. O tome govori i izjava poznatog američkog trenera Don Nelsona kojeg su poslali da skautira naš tim. Na pitanje šta misli o onome što je tom prilikom vidio, koga bi posebno izdvojio, Nelson je uz osmijeh rekao: "Osjećao sam se kao dijete koje ste poslali u prodavnicu slatkiša."
Pritisak na "plave" je ogroman, očekivanja visoka. "Jugoslavija, Jugoslavija", dvoranom odzvanja gromoglasno navijanje. Navijači očekuju pobjedu, meč se igra na domaćem terenu! Igrači uzvraćaju na najbolji način, u prvih nekoliko minuta preuzimaju vodstvo. Dražen Petrović i Vlade Divac su u vrhunskoj formi. Inspisani povicima sa tribina vode svoje suigrače do zlatne medalje.
"Gotovo je! Jugoslavija je novi prvak Evrope!"
Košarkašku reprezentaciju te 1989 su sačinjavali: Dražen Petrović, Toni Kukoč, Vlade Divac, Dino Rađa, Žarko Paspalj, Stojan Vranković, Predrag Danilović, Jure Zdovc, Zoran Čutura, Zdravko Radulović, Zoran Radović, Mario Primorac. Trener je bio Dušan Ivković.
Četvrt vijeka poslije, Vlade Divac se kratko prisjeća tog finala gledajući izbljedjelu sliku. "Ovo je naša grupna fotografija nedugo nakon utakmice. To je naš tim - mi smo Srbi, Hrvati, Slovenci i Bosanci."
Na putu do zlata Jugoslavija je pomela sve protivnike, ostvarivši pri tome nestvaran prosjek od preko 100 poena po svakoj utakmici.
Jugoslavija je pobjedila Grčku i to ubjedljivo 98-77. To je četvrta medalja na evropskim prvenstvima. "Zlatni dječaci" - tako ljudi zovu tim okupljen oko Divca i Dražena Petrovića koji je proglašen i za najboljeg igrača turnira.
Košarka je bila njihova strast, to je bio njihov život, a njihov cilj da igraju i pobjede.
"Bili su nerazdvojni prijatelji, sport ih je okupio, s njim su zajedno odrasli. Uostalom, to je bila generacija vrlo talentovanih igrača i velikih prijatelja", kaže njihov dugogodišnji trener Dušan Ivković.
On sjetno pamti slavlje nakon finala: "... Bilo je puno emocija. Ljudi su nas voljeli. Niko nije pitao o nacionalnosti igrača. To je bilo nebitno za nas, bili smo sportaši ..."
Svoju dominaciju su potvrdili osvajanjem zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu slijedeće godine u Argentini, a onda i odbranom titule evropskog prvaka na prvenstvu održanom u Italiji 1991. Nakon te pobjede na naslovnici časopisa "Tempo" osvanuo je naslov “IGRAJU KAO MARSOVCI!”
Bila je to zadnja titula najtalentovanije generacije jugoslavenskih košarkaša.
Mnogi su tada i poslije tvrdili da je jedna od najboljih stvari koju je Juga ikada proizvela bili košarka i košarkaši. O tome govori i izjava poznatog američkog trenera Don Nelsona kojeg su poslali da skautira naš tim. Na pitanje šta misli o onome što je tom prilikom vidio, koga bi posebno izdvojio, Nelson je uz osmijeh rekao: "Osjećao sam se kao dijete koje ste poslali u prodavnicu slatkiša."
