"Myth Buster Balkan", projekat Volonterskog centra Vojvodine i GAIA Kosovo, nastavlja sa realizacijom ovog puta u Prizrenu od 13. do 18. novembra na kom će se razgovarati o primjenjenim metodama, dugoročnim uticajima projekta kao i planiranju pratećih aktivnosti.
Ideja projekta proistekla je od strane aktivista Volonterskog centra Vojvodine i GAIA Kosovo, prije dvije godine apliciranjem na programu Erasmus+. Na projektu ukupno učestvuje osam organizacija, mahom iz regiona. Osim dvije pomenute organizacije, partneri na projektu su i iz Bugarske, Makedonije, Albanije, Hrvatske i Njemačke. Specijalan partner je Nacionalna Asocijacija kancelarija za mlade.
Koordinatorka projekta i jedna od aktivistkinja Volonterskog centra Vojvodine Ida Boka kaže da je prva aktivnost projekta bila istraživanje u svim partnerskim zemljama o tome kako mladi percipiraju mitove i kako evaluiraju njihov uticaj na svoj svakodnevni život.
"Rezultati ukazuju na to da mladi u velikoj mjeri smatraju da su mitovi pozitivni, da imaju uticaja, ali konstitutivne (nacionalne) mitove ne prepoznaju, već ih riječ mit asocira na stara predanja, legende, a ponajviše na bajke. Zanimljiv zaključak istraživanja je takođe to što mladi koji su aktivisti, u većoj mjeri prepoznaju uticaj mitova na mlade generalno", navela je Boka.
Druga aktivnost projekta bio je trening-seminar u Tavankutu, na kom je učestvovalo oko 25 učesnika iz pomenutih zemalja. Teme su bile kako nastaju identiteti, ko sve utiče na njihovo stvaranje i na koji način se dominantni narativi koje se koriste pri konstruisanju identiteta mogu promjeniti.
Tu se prije svega misli na porodicu, vršnjake, pa nadalje institucije, medije i vladajuću politiku države. Eksperti iz domena filozofije, sociologije, medija i historije bili su predavači na pomenutom seminaru i sveobuhvatnim pristupom približili temu mitova učesnicima. Ono što je karakteristično za ovaj projekat su lokacije na kojima se održavaju treninzi-seminari. Ida kaže da su Tavankut izabrali iz različitih razloga.
"Donji Tavankut je selo pored Subotice gdje žive Bunjevci, na samoj granici sa Mađarskom. Zapravo, imali smo i studijsku posjetu novonastaloj ogradi sa Mađarskom koja je nadomak sela, u šumi. Bilo je zanimljivo da su učesnici koji su odrasli u vremenu gdje vize više nisu potrebne i gdje granice unutar Evrope ne postoje, nikad nisu vidjeli toliko očitu barijeru u ostvarivanju ljudskih prava, prava na kretanje", kazala je koordinatorka projekta.
Nakon trening-seminara stvorila se ideja da učesnici, koji su aktivisti, omladinski radnici, primjene stečene metode sa novim učesnicima, na omladinskim razmenama koje su slijedile. Prva od njih je bila u Velikoj Hoči na Kosovu, u malom srpskom selu, okruženom albanskim mjestima.
Prema Idinom mišljenju, najznačajnije iskustvo omladinske razmjene je interakcija lokalnog stanovništva sa mladima koji potiču iz albanskih djelova Kosova i Makedonije. Kao produkt ove razmjene nastao je blog. Učesnici su istraživali običaje u selu i tražili priče koje su moćnije od dominantnih narativa. To se nastavilo i na razmjeni nadomak Trstenika. Kako prepričava koordinatorka projekta, jedna od učesnica iz Trstenika rekla je da se prijavila na omladinsku razmjenu u svom gradu jer je htjela da upozna učesnike sa Kosova. Nikad prije nije upoznala nekog sa Kosova. Postali su drugari. Pored ovog primjera, Ida je navela još nekoliko koji su na nju ostavili najveći utisak.
"Učesnica iz Mitrovice koja je prvi put bila u mjestu gde žive Srbi na Kosovu, iako cio život živi tamo. Učesnici iz Njemačke koji postaju svijesni toga da imati EU pasoš i slobodu kretanja i nije tolika privilegija ako to nije dostupno svim njihovim novim drugarima, i da je mit o demokratskoj Evropi ponekad samo prazna fraza. Učesnici koji do te mjere budu iskreni prema sebi da priznaju da imaju predrasude prema drugima i dovoljno su otvoreni da čuju drugu osobu i promjene mišljenje", zaključila je Ida.
Volonterski centar Vojvodine uskoro raspisuje još jednu razmjenu u februaru, a detalje o tome pratite na njihovom sajtu.
Tekst je nastao u okviru projekta "Creating a new public view on women" Fondacije 021, koji se bavi problemom stereotipnog prikazivanja žena u medijima, nedostatkom vidljivosti NVO organizacija, te poboljšanjem saradnje medija i NVO, kao i davanjem pozitivnih primera kroz kreiranje osam tribina i pisanje 16 tekstova. Projekat je podržala EU – European Instrument for Democracy and Human Rights (EIDHR).
Autor: Svetlana Paramentić
Koordinatorka projekta i jedna od aktivistkinja Volonterskog centra Vojvodine Ida Boka kaže da je prva aktivnost projekta bila istraživanje u svim partnerskim zemljama o tome kako mladi percipiraju mitove i kako evaluiraju njihov uticaj na svoj svakodnevni život.
"Rezultati ukazuju na to da mladi u velikoj mjeri smatraju da su mitovi pozitivni, da imaju uticaja, ali konstitutivne (nacionalne) mitove ne prepoznaju, već ih riječ mit asocira na stara predanja, legende, a ponajviše na bajke. Zanimljiv zaključak istraživanja je takođe to što mladi koji su aktivisti, u većoj mjeri prepoznaju uticaj mitova na mlade generalno", navela je Boka.
Druga aktivnost projekta bio je trening-seminar u Tavankutu, na kom je učestvovalo oko 25 učesnika iz pomenutih zemalja. Teme su bile kako nastaju identiteti, ko sve utiče na njihovo stvaranje i na koji način se dominantni narativi koje se koriste pri konstruisanju identiteta mogu promjeniti.
Tu se prije svega misli na porodicu, vršnjake, pa nadalje institucije, medije i vladajuću politiku države. Eksperti iz domena filozofije, sociologije, medija i historije bili su predavači na pomenutom seminaru i sveobuhvatnim pristupom približili temu mitova učesnicima. Ono što je karakteristično za ovaj projekat su lokacije na kojima se održavaju treninzi-seminari. Ida kaže da su Tavankut izabrali iz različitih razloga.
"Donji Tavankut je selo pored Subotice gdje žive Bunjevci, na samoj granici sa Mađarskom. Zapravo, imali smo i studijsku posjetu novonastaloj ogradi sa Mađarskom koja je nadomak sela, u šumi. Bilo je zanimljivo da su učesnici koji su odrasli u vremenu gdje vize više nisu potrebne i gdje granice unutar Evrope ne postoje, nikad nisu vidjeli toliko očitu barijeru u ostvarivanju ljudskih prava, prava na kretanje", kazala je koordinatorka projekta.
Nakon trening-seminara stvorila se ideja da učesnici, koji su aktivisti, omladinski radnici, primjene stečene metode sa novim učesnicima, na omladinskim razmenama koje su slijedile. Prva od njih je bila u Velikoj Hoči na Kosovu, u malom srpskom selu, okruženom albanskim mjestima.
Prema Idinom mišljenju, najznačajnije iskustvo omladinske razmjene je interakcija lokalnog stanovništva sa mladima koji potiču iz albanskih djelova Kosova i Makedonije. Kao produkt ove razmjene nastao je blog. Učesnici su istraživali običaje u selu i tražili priče koje su moćnije od dominantnih narativa. To se nastavilo i na razmjeni nadomak Trstenika. Kako prepričava koordinatorka projekta, jedna od učesnica iz Trstenika rekla je da se prijavila na omladinsku razmjenu u svom gradu jer je htjela da upozna učesnike sa Kosova. Nikad prije nije upoznala nekog sa Kosova. Postali su drugari. Pored ovog primjera, Ida je navela još nekoliko koji su na nju ostavili najveći utisak.
"Učesnica iz Mitrovice koja je prvi put bila u mjestu gde žive Srbi na Kosovu, iako cio život živi tamo. Učesnici iz Njemačke koji postaju svijesni toga da imati EU pasoš i slobodu kretanja i nije tolika privilegija ako to nije dostupno svim njihovim novim drugarima, i da je mit o demokratskoj Evropi ponekad samo prazna fraza. Učesnici koji do te mjere budu iskreni prema sebi da priznaju da imaju predrasude prema drugima i dovoljno su otvoreni da čuju drugu osobu i promjene mišljenje", zaključila je Ida.
Volonterski centar Vojvodine uskoro raspisuje još jednu razmjenu u februaru, a detalje o tome pratite na njihovom sajtu.
Tekst je nastao u okviru projekta "Creating a new public view on women" Fondacije 021, koji se bavi problemom stereotipnog prikazivanja žena u medijima, nedostatkom vidljivosti NVO organizacija, te poboljšanjem saradnje medija i NVO, kao i davanjem pozitivnih primera kroz kreiranje osam tribina i pisanje 16 tekstova. Projekat je podržala EU – European Instrument for Democracy and Human Rights (EIDHR).
Autor: Svetlana Paramentić
