Nema ni govora o promjeni preambule Ustava, navodi zvanični Beograd nakon što je kosovska ministarka Edita Tahiri izjavila da je od Srbije traženo da odustane od preambule u kojoj se Kosovo označava kao dio Srbije.
Ovaj stav aktuelizovao je pitanje da li dvije strane mogu da pregovaraju, dogovaraju i sprovode rješenja, uz preambulu koja, kako se do sada pokazalo, blokira punu normalizaciju odnosa.
U momentu zastoja dijaloga Srbije i Kosova i nepoznanice kada bi mogao biti nastavljen, Edita Tahiri, kosovska ministarka zadužena za dijalog sa Srbijom u intervjuu za RSE problematizovala je to pitanje u kontekstu napretka dvije strane na putu evrointegracija.
"Odnosi između Kosova i Srbije ne mogu normalizovati sa Ustavom Srbije kakav jeste, koji Kosovo predviđa svojom teritorijom. Osim uslova za dobrosusjedske odnose, Srbija takođe ima i Poglavlje 35 koje je obavezuje za tako nešto. U tom smislu, važno je da se postigne jedan sporazum koji će biti pravno obavezujući u predstojećim fazama, a za početak, tražili smo da je vrijeme da Srbija iz svog Ustava, dakle iz preambule, izbaci Kosovo", navodi Tahiri, te dodaje:
"Što se više približavamo EU, do toga će doći, ali ono što je sada sigurno jeste da Srbija ne može da postane dio EU bez priznanja Kosova."
Iz Beograda ni ovoga puta nije izostala oštra retorika.
Direktor Kancelarije za Kosovo u tehničkoj Vladi Srbije Marko Đurić ocjenio je u izjavi za Radio-televiziju Srbije (RTS) da je njegov komentar "da bi Priština trebalo da u pokrajinski Ustav što prije unese Srbiju pošto je to jedini način da bude predstavljena u međunarodnoj zajednici".
"Kao što znamo, oni nisu član ni Ujedinjenih nacija, ni bilo kog međunarodnog tijela, osim onih u koja su se možda 'prošvercovali' i u kojima su inače članovi pojedine teritorije koje nisu priznate i suverene države. Mislim da je riječ o neozbiljnoj političkoj varnici i o nečemu što svakako ne doprinosi normalizaciji odnosa", kazao je Đurić za RTS.
Posljednja runda dijaloga Beograda i Prištine, uz posredovanje Evropske unije, održana je u januaru u Briselu. Od tada razgovora dvije strane nije bilo, na šta je nesumnjivo uticao period institucionalne krize na Kosovu koju su obilježili protesti tamošnje opozicije, kao i sada već četvoromjesečni period tehničke vlasti u Srbiji - pošto mandatar Aleksandar Vučić još nije uspio da sastavi novu vladu poslije izbora.
Realno stanje
Iz djela deklarisane proevropske opozicije stižu daleko blaži stavovi.
Nataša Vučković predstavnica Demokratske stranke (DS), za vrijeme čije vladavine je između Beograda i Prištine vođen dijalog tehničkih timova, poručuje da eventualna buduća rješenja treba da budu saglasna sa trenutnom ulogom Srbije kao učesnicom razgovora sa Kosovom.
"Ukoliko jesmo na putu ka Evropskoj uniji za nas će biti od velikog značaja da naše pravne dokumente usaglasimo sa onim što čini realno stanje. Kao i sva druga pitanja oko Ustava i pitanje sadržine Preambule ostaje tema za jednu široku stručnu, građansku i političku raspravu", smatra Vučković.
Učinak dijaloga Beograda i Prištine, s druge strane, teško da je opravdao očekivanja međunarodne zajednice i učesnika.
Uprkos faktičkom sklapanju sporazuma, primjena je izostala pa se i dalje čeka na formiranje Zajednice srpskih opština ili sprovođenje dogovorenog u oblasti telekomunikacija i energetike.
Evropska unija je, pak, principijelna u stavu da se u potpunosti moraju primjeniti svi dogovori između Beograda i Prištine, što je više puta ponavljana tvrdnja tokom aktuelne pauze u njihovom dijalogu.
Ostalo na nagađanjima
Naim Rashiti, izvršni direktor Balkanske grupe za politiku, u izjavi za RSE navodi da su provedba Briselskog sporazuma, integracija kosovskih Srba i definisanje teritorije Kosova taoci dva procesa – normalizacije bilateralnih odnosa dviju vlada u Prištini i Beogradu i institucionalnog pristupa Prištine prema kosovskim Srbima.
Sa tim u vezi, dodaje Rashiti, glavna prepreka za punu primjenu sporazuma iz Brisela je ta što Srbija do sada skoro uopšte nije izmjenila svoje zakonodavstvo.
"Srbija iz svog zakonodavstva nije eliminisala administrativni sistem Kosova. Kako bi Srbija prihvatila kosovsko zakonodavstvo, legalitet Kosova u smislu funkcionisanja na njenoj teritoriji, treba da promjeni svoj Ustav kako ne bi bilo osnovnih zahtjeva u preambuli Ustava, treba da izmjeni Zakon o teritorijalnoj organizaciji, da iako ne priznaje Kosovo, prizna kosovsko zakonodavstvo u sklopu teritorije Kosova", konstatuje Naim Rashiti.
Eventualne izmjene Ustava, kojima bi se korigovala Preambula, već nekoliko puta bile su aktuelna tema u Srbiji. Nije se, međutim, odmaklo dalje od običnih nagađanja da li bi i na koji način to moglo biti učinjeno.
Stručnjak iz Centra za spoljnu politiku, Dragan Đukanović, ne vidi da će na tom polju biti nekakvih promena.
"Mislim da će vjerovatno tek nakon nekih budućih parlamentarnih izbora i nove rekonfiguracije političkih snaga unutar srpskog parlamenta moći da bude otvoreno ovo pitanje, a sada ne vidim mogućnost dodatne aktuelizacije, niti vidim da će to biti moguće u mandatu neke uskoro formirane vlade", smatra Dragan Đukanović.
Rashiti prognozira da će između tri i četiri godine biti potrebno da pitanje ustavnih i zakonskih izmjena u Srbiji u vezi sa Kosovom bude u fokusu međunarodne zajednice.
"Na kraju krajeva, samo su jedna ili dvije zemlje unutar EU koje eksplicitno insistiraju na tome, kao što je Njemačka. Druge zemlje nemaju jasne zahtjeve, osim onog da se nastavi dijalog o normalizaciji, a koji veoma sporo teče", ocjenjuje Naim Rashiti.
Do tada, skoro pa da se nadovezuje Dragan Đukanović, sva pažnja biće usmerena na ono što je dogovoreno, a neispunjeno – zaključuje on.
"Prije svega dakle formiranje Zajednice srpskih opština što je nešto što nije uspostavljeno, da će se možda postaviti pitanje učešća Kosova u radu međunarodnih organizacija kako na regionalnom, tako i na globalnom nivou. Postoji čitav niz drugih pitanja koja su, u odnosu na ove koje se sada stavljaju kao prioritet, mnogo aktuelnija", riječi su Đukanovića.
U momentu zastoja dijaloga Srbije i Kosova i nepoznanice kada bi mogao biti nastavljen, Edita Tahiri, kosovska ministarka zadužena za dijalog sa Srbijom u intervjuu za RSE problematizovala je to pitanje u kontekstu napretka dvije strane na putu evrointegracija.
"Odnosi između Kosova i Srbije ne mogu normalizovati sa Ustavom Srbije kakav jeste, koji Kosovo predviđa svojom teritorijom. Osim uslova za dobrosusjedske odnose, Srbija takođe ima i Poglavlje 35 koje je obavezuje za tako nešto. U tom smislu, važno je da se postigne jedan sporazum koji će biti pravno obavezujući u predstojećim fazama, a za početak, tražili smo da je vrijeme da Srbija iz svog Ustava, dakle iz preambule, izbaci Kosovo", navodi Tahiri, te dodaje:
"Što se više približavamo EU, do toga će doći, ali ono što je sada sigurno jeste da Srbija ne može da postane dio EU bez priznanja Kosova."
Iz Beograda ni ovoga puta nije izostala oštra retorika.
Direktor Kancelarije za Kosovo u tehničkoj Vladi Srbije Marko Đurić ocjenio je u izjavi za Radio-televiziju Srbije (RTS) da je njegov komentar "da bi Priština trebalo da u pokrajinski Ustav što prije unese Srbiju pošto je to jedini način da bude predstavljena u međunarodnoj zajednici".
"Kao što znamo, oni nisu član ni Ujedinjenih nacija, ni bilo kog međunarodnog tijela, osim onih u koja su se možda 'prošvercovali' i u kojima su inače članovi pojedine teritorije koje nisu priznate i suverene države. Mislim da je riječ o neozbiljnoj političkoj varnici i o nečemu što svakako ne doprinosi normalizaciji odnosa", kazao je Đurić za RTS.
Posljednja runda dijaloga Beograda i Prištine, uz posredovanje Evropske unije, održana je u januaru u Briselu. Od tada razgovora dvije strane nije bilo, na šta je nesumnjivo uticao period institucionalne krize na Kosovu koju su obilježili protesti tamošnje opozicije, kao i sada već četvoromjesečni period tehničke vlasti u Srbiji - pošto mandatar Aleksandar Vučić još nije uspio da sastavi novu vladu poslije izbora.
Realno stanje
Iz djela deklarisane proevropske opozicije stižu daleko blaži stavovi.
Nataša Vučković predstavnica Demokratske stranke (DS), za vrijeme čije vladavine je između Beograda i Prištine vođen dijalog tehničkih timova, poručuje da eventualna buduća rješenja treba da budu saglasna sa trenutnom ulogom Srbije kao učesnicom razgovora sa Kosovom.
"Ukoliko jesmo na putu ka Evropskoj uniji za nas će biti od velikog značaja da naše pravne dokumente usaglasimo sa onim što čini realno stanje. Kao i sva druga pitanja oko Ustava i pitanje sadržine Preambule ostaje tema za jednu široku stručnu, građansku i političku raspravu", smatra Vučković.
Učinak dijaloga Beograda i Prištine, s druge strane, teško da je opravdao očekivanja međunarodne zajednice i učesnika.
Uprkos faktičkom sklapanju sporazuma, primjena je izostala pa se i dalje čeka na formiranje Zajednice srpskih opština ili sprovođenje dogovorenog u oblasti telekomunikacija i energetike.
Evropska unija je, pak, principijelna u stavu da se u potpunosti moraju primjeniti svi dogovori između Beograda i Prištine, što je više puta ponavljana tvrdnja tokom aktuelne pauze u njihovom dijalogu.
Ostalo na nagađanjima
Naim Rashiti, izvršni direktor Balkanske grupe za politiku, u izjavi za RSE navodi da su provedba Briselskog sporazuma, integracija kosovskih Srba i definisanje teritorije Kosova taoci dva procesa – normalizacije bilateralnih odnosa dviju vlada u Prištini i Beogradu i institucionalnog pristupa Prištine prema kosovskim Srbima.
Sa tim u vezi, dodaje Rashiti, glavna prepreka za punu primjenu sporazuma iz Brisela je ta što Srbija do sada skoro uopšte nije izmjenila svoje zakonodavstvo.
"Srbija iz svog zakonodavstva nije eliminisala administrativni sistem Kosova. Kako bi Srbija prihvatila kosovsko zakonodavstvo, legalitet Kosova u smislu funkcionisanja na njenoj teritoriji, treba da promjeni svoj Ustav kako ne bi bilo osnovnih zahtjeva u preambuli Ustava, treba da izmjeni Zakon o teritorijalnoj organizaciji, da iako ne priznaje Kosovo, prizna kosovsko zakonodavstvo u sklopu teritorije Kosova", konstatuje Naim Rashiti.
Eventualne izmjene Ustava, kojima bi se korigovala Preambula, već nekoliko puta bile su aktuelna tema u Srbiji. Nije se, međutim, odmaklo dalje od običnih nagađanja da li bi i na koji način to moglo biti učinjeno.
Stručnjak iz Centra za spoljnu politiku, Dragan Đukanović, ne vidi da će na tom polju biti nekakvih promena.
"Mislim da će vjerovatno tek nakon nekih budućih parlamentarnih izbora i nove rekonfiguracije političkih snaga unutar srpskog parlamenta moći da bude otvoreno ovo pitanje, a sada ne vidim mogućnost dodatne aktuelizacije, niti vidim da će to biti moguće u mandatu neke uskoro formirane vlade", smatra Dragan Đukanović.
Rashiti prognozira da će između tri i četiri godine biti potrebno da pitanje ustavnih i zakonskih izmjena u Srbiji u vezi sa Kosovom bude u fokusu međunarodne zajednice.
"Na kraju krajeva, samo su jedna ili dvije zemlje unutar EU koje eksplicitno insistiraju na tome, kao što je Njemačka. Druge zemlje nemaju jasne zahtjeve, osim onog da se nastavi dijalog o normalizaciji, a koji veoma sporo teče", ocjenjuje Naim Rashiti.
Do tada, skoro pa da se nadovezuje Dragan Đukanović, sva pažnja biće usmerena na ono što je dogovoreno, a neispunjeno – zaključuje on.
"Prije svega dakle formiranje Zajednice srpskih opština što je nešto što nije uspostavljeno, da će se možda postaviti pitanje učešća Kosova u radu međunarodnih organizacija kako na regionalnom, tako i na globalnom nivou. Postoji čitav niz drugih pitanja koja su, u odnosu na ove koje se sada stavljaju kao prioritet, mnogo aktuelnija", riječi su Đukanovića.
