Prema mišljenju analitičara, to može otvoriti vrata dugom, mukotrpnom procesu nagodbe dvije strane, ali i međunarodnih činilaca o konačnom statusu Kosova, a to znači i članstvu Srbije u EU
Analitičari u Evropskoj uniji su saglasni da će u dijalogu Beograd-Priština dogovorena Zajednica srpskih opština (ZSO) biti pravni subjekt i imati određena izvršna ovlašćenja.
Prema njihovom mišljenju, to može otvoriti vrata dugom, mukotrpnom procesu nagodbe dvije strane, ali i međunarodnih činilaca o konačnom statusu Kosova, a to znači i članstvu Srbije u EU.
Mada se slažu i s tim da će tek usvajanje i nadasve sprovođenje odredbi statuta o tom vidu autonomije za Srbe na Kosovu pokazati njen opipljivi domet, posebno zato jer će uspostaviti činjenički bitan upliv Beograda nad sjeverom Kosova sa srpskim življem, iako će tamo formalno zakonski suverenitet imati Priština.
Hoće li to biti rješenje po ugledu na "dvije Nemačke", nešto više od Alto Adiđe/Južni Tirol, odnosno formule Sjeverna Irska, niko to zasad ne može predvidjeti, ali biće dovoljno "konstruktivno i dvosmisleno", kako je ocjenjeno u analizi briselskog Centra za evropske političke studije (CEPS), da svi prihvate samostojnost Kosova.
To će tumačiti kao državu oni kojima je to potrebno, od Prištine do Amerikanaca i onih zemalja EU koje su priznale nezavisnost Kosova, ali svakako uz prihvatanje dotad već nužno uhodane autonomije za Srbe na Kosovu.
To treba da bude kraj svih sukoba na Balkanu, koje niko i nikako više ne želi, naročito počev od velikim svjetskim problemima zabavljenim članicama NATO-a, čijom je vojnom intervencijom bez saglasnosti Savjeta bezbjednsti UN bombardovana Srbija, pa do samih Albanaca i Srba.
Jer, mada u posljednjih par godina dovedena u sumnju, politika EU o prijemu zemalja Zapadnog Balkana jeste u mnogome bila utemeljena na strategiji i interesima bezbjednosti i stabilnosti Evrope.
U tekstu sporazuma o ZSO, koji su neki srpski i albanski analitičari skloni da i proizvoljno tumače, nedvosmisleno stoji da će ta ustanova Srba na Kosovu biti "pravni subjekt", sa svojim organima i imovinom, preduzećima na svojoj teritoriji, izvršnim ovlašćenjima najmanje kao i druge opštine, ali uz mogućnost da, doduše uz saglasnost Prištine, imaju i više od toga.
Bitan kompromis je nađen i oko toga da neće biti promjene ustava Kosova, već će vlada u Prištini usvojiti dekret o ZSO koji će potvrditi Ustavni sud.
To je, iako uz poštovanje zakona Prištine, veliki zalog mogućeg jamčenja za suštinske interese Srba, koji će imati i znatnu "budžetsku i pravosudnu autonomiju, kao i finansijsku pomoć Beograda", kako ukazuje Karnegi fondacija Evropa.
I dodaje da će sporazum o ZSO i ostalim pitanjima imati ogroman politički i psihološki upliv i posljedice po region, jer jeste novi korak ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.
"Od velikog je interesa za EU da se zatvori to dugo poglavlje nasilja i omraženosti, a samo tad i uz bitne reforme, doći će strani investitori u region, pa će i izgledi za ulazak u članstvo EU će rasti", zaključuje Karnegi.
Njemački radio Deutsche welle u osvrtu upozorava i na činjenicu da se teškom ekonomskom i socijalnom krizom, nesposobnim političkim elitama i korupcijom unazađeni Zapadni Balkan ne može izvući bez snažnije ekonomske pomoći u cilju privrednog rasta i zapošljavanja.
I primjećuje da nijedna od zapadnobalkanskih zemalja, pa ni Hrvatska, iako članica EU, nisu ekonomski uspjele da se vrate na ravan iz 1989. prije raspada Jugoslavije i kaže da "Zapad i Zapadni Balkan učestvuju u igri kojoj se ne nazire ikakav kraj".
Evropski savjet za međunarodne odnose podvlači da "sadašnja politika EU utemeljena na regionalnoj saradnji, ekonomskom i socijalnom boljitku, efikasnijem upravljanju na Zapadnom Balkanu jeste dobra, ali se mora podupreti za stanovništvo realnim, opipljivim izvlačenjem iz krize i utemeljiti na istrajnim reformama".
Visoka predstavnica EU Federika Mogerini je ocjenila da su dogovori u Briselu o ZSO, telekomunikacijama, energetici i mostu u Mitrovici "prekretnica".
Ona je veoma snažno zahtjevala, a tu je u pregovorima premijera Aleksandra Vučića i Ise Mustafe imala i podršku jednog prisutnog američkog zvaničnika, da se dođe do nagodbe.
Sve strane su rekle da su zadovoljne ishodom, ali sad slijedi trnoviti put do usvajanja statuta ZSO i sprovođenja "u praksi" svih dogovora.
I mora se imati u vidu da će, i kad se otvore poglavlja i počnu pregovori o članstvu EU-Srbija, a Kosovo krene u sprovođenje sporazuma o pridruživanju Uniji, sve to biti praćeno krajnje složenim nalaženjem rješenja za ostale ključne elemente "normalizacije odnosa".
To su naročito pitanje imovine - preduzeća, infrastrukture, zemljišta, u koje su na Kosovu kapital uložile srpske banke, preduzeća i država, vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, kao i kuće, zemljište i imovina više od 200.000 srpskih izbjeglica, njihov eventualni povratak, rasvjetljavanje sudbine nestalih…
Tek kad se to bitno uredi, moguće je sagledati i neku formulu za status Kosova.
Možda neko svjetlo na cio događaj baca i činjenica da je u Tirani Demokratska partija Albanije pozdravila postizanje sporazuma Beograd-Priština kao zalog stvaranja stabilnosti i saradnje u regionu.
Prema njihovom mišljenju, to može otvoriti vrata dugom, mukotrpnom procesu nagodbe dvije strane, ali i međunarodnih činilaca o konačnom statusu Kosova, a to znači i članstvu Srbije u EU.
Mada se slažu i s tim da će tek usvajanje i nadasve sprovođenje odredbi statuta o tom vidu autonomije za Srbe na Kosovu pokazati njen opipljivi domet, posebno zato jer će uspostaviti činjenički bitan upliv Beograda nad sjeverom Kosova sa srpskim življem, iako će tamo formalno zakonski suverenitet imati Priština.
Hoće li to biti rješenje po ugledu na "dvije Nemačke", nešto više od Alto Adiđe/Južni Tirol, odnosno formule Sjeverna Irska, niko to zasad ne može predvidjeti, ali biće dovoljno "konstruktivno i dvosmisleno", kako je ocjenjeno u analizi briselskog Centra za evropske političke studije (CEPS), da svi prihvate samostojnost Kosova.
To će tumačiti kao državu oni kojima je to potrebno, od Prištine do Amerikanaca i onih zemalja EU koje su priznale nezavisnost Kosova, ali svakako uz prihvatanje dotad već nužno uhodane autonomije za Srbe na Kosovu.
To treba da bude kraj svih sukoba na Balkanu, koje niko i nikako više ne želi, naročito počev od velikim svjetskim problemima zabavljenim članicama NATO-a, čijom je vojnom intervencijom bez saglasnosti Savjeta bezbjednsti UN bombardovana Srbija, pa do samih Albanaca i Srba.
Jer, mada u posljednjih par godina dovedena u sumnju, politika EU o prijemu zemalja Zapadnog Balkana jeste u mnogome bila utemeljena na strategiji i interesima bezbjednosti i stabilnosti Evrope.
U tekstu sporazuma o ZSO, koji su neki srpski i albanski analitičari skloni da i proizvoljno tumače, nedvosmisleno stoji da će ta ustanova Srba na Kosovu biti "pravni subjekt", sa svojim organima i imovinom, preduzećima na svojoj teritoriji, izvršnim ovlašćenjima najmanje kao i druge opštine, ali uz mogućnost da, doduše uz saglasnost Prištine, imaju i više od toga.
Bitan kompromis je nađen i oko toga da neće biti promjene ustava Kosova, već će vlada u Prištini usvojiti dekret o ZSO koji će potvrditi Ustavni sud.
To je, iako uz poštovanje zakona Prištine, veliki zalog mogućeg jamčenja za suštinske interese Srba, koji će imati i znatnu "budžetsku i pravosudnu autonomiju, kao i finansijsku pomoć Beograda", kako ukazuje Karnegi fondacija Evropa.
I dodaje da će sporazum o ZSO i ostalim pitanjima imati ogroman politički i psihološki upliv i posljedice po region, jer jeste novi korak ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.
"Od velikog je interesa za EU da se zatvori to dugo poglavlje nasilja i omraženosti, a samo tad i uz bitne reforme, doći će strani investitori u region, pa će i izgledi za ulazak u članstvo EU će rasti", zaključuje Karnegi.
Njemački radio Deutsche welle u osvrtu upozorava i na činjenicu da se teškom ekonomskom i socijalnom krizom, nesposobnim političkim elitama i korupcijom unazađeni Zapadni Balkan ne može izvući bez snažnije ekonomske pomoći u cilju privrednog rasta i zapošljavanja.
I primjećuje da nijedna od zapadnobalkanskih zemalja, pa ni Hrvatska, iako članica EU, nisu ekonomski uspjele da se vrate na ravan iz 1989. prije raspada Jugoslavije i kaže da "Zapad i Zapadni Balkan učestvuju u igri kojoj se ne nazire ikakav kraj".
Evropski savjet za međunarodne odnose podvlači da "sadašnja politika EU utemeljena na regionalnoj saradnji, ekonomskom i socijalnom boljitku, efikasnijem upravljanju na Zapadnom Balkanu jeste dobra, ali se mora podupreti za stanovništvo realnim, opipljivim izvlačenjem iz krize i utemeljiti na istrajnim reformama".
Visoka predstavnica EU Federika Mogerini je ocjenila da su dogovori u Briselu o ZSO, telekomunikacijama, energetici i mostu u Mitrovici "prekretnica".
Ona je veoma snažno zahtjevala, a tu je u pregovorima premijera Aleksandra Vučića i Ise Mustafe imala i podršku jednog prisutnog američkog zvaničnika, da se dođe do nagodbe.
Sve strane su rekle da su zadovoljne ishodom, ali sad slijedi trnoviti put do usvajanja statuta ZSO i sprovođenja "u praksi" svih dogovora.
I mora se imati u vidu da će, i kad se otvore poglavlja i počnu pregovori o članstvu EU-Srbija, a Kosovo krene u sprovođenje sporazuma o pridruživanju Uniji, sve to biti praćeno krajnje složenim nalaženjem rješenja za ostale ključne elemente "normalizacije odnosa".
To su naročito pitanje imovine - preduzeća, infrastrukture, zemljišta, u koje su na Kosovu kapital uložile srpske banke, preduzeća i država, vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, kao i kuće, zemljište i imovina više od 200.000 srpskih izbjeglica, njihov eventualni povratak, rasvjetljavanje sudbine nestalih…
Tek kad se to bitno uredi, moguće je sagledati i neku formulu za status Kosova.
Možda neko svjetlo na cio događaj baca i činjenica da je u Tirani Demokratska partija Albanije pozdravila postizanje sporazuma Beograd-Priština kao zalog stvaranja stabilnosti i saradnje u regionu.
