Prije šesnaest godina, tačno 26. marta 1999. godine, srpske paravojne snage su u selu Mala Kruša ubile i masakrirale, više od 102 ljudi, uglavnom u dobi od 12 do 90 godina.
Za dva dana Mala Kruša je izgubila 102 osobe. Prvog dana, 25. marta izgubila je devet osoba, dok je drugog dana još 102 osobe.
U roku od dva dana, 70 posto muškaraca iz ovog sela je ubijeno od strane srpskih snaga. Oni su smješteni u dvije sobe s rukama iznad glave. Na njih je pucano kroz vrata i prozore. Kasnije je kuća bila spaljena a tijela bačena u rijeku. Četrnaest godina od masakra u Maloj Kruši, među najvećim u zemlji, 86 od 113 ubijenih se vodi kao nestalo. Iz EULEX-a kažu da je identificirano 56 osumnjičenih.
Početkom 1999. godine, Mala Kruša je bila mjesto sa mješovitom populacijom. Deset posto su bili Srbi, dok su ostali bili Albanci. Nije bilo priča da je među susjedima bilo ozbiljnih problema, do onog momenta kada se dogodilo ono u koje niko ne može povjerovati. Tada su ubijeni gotovo svi albanski muškarci iz sela, ne štedeći ni djecu u dobi od trinaest godina. Kada su ubijeni, srpske snage su, na čelu sa srpskim susjedima, da pokriju zločin, mrtva tijela spalili. Sumnja se da su tijela i ostatke bacili u rijeku Bijeli Drim.
Preživjeli Qamil Shehu, kome su u ovom masakru ubijena dva sina, tri brata i oko četrdeset članova porodice, kaže da u noći 26. marta 1999. godine stanovnici su izašli u svoja dvorišta gledati vazdušne napade NATO-a.
"Kada je bilo četiri sata ujutro, vojska Srbije je tenkovima opkolila mjesto i počela pucati u dvorištima", prisjeća se on.
"Onda smo mi iz straha, muškarci i žene, otišli prema brdima. Negdje u večernjim satima su došli i odveli nas".
Srpske vojne i policijske snage odvojile su muškarce od žena, a zatim ih ubile i masakrirale. Kuću punu tijela muškaraca su zapalili, a objekat su kasnije razrušili. Žene i djecu su deportovali u Albaniju.
"Kada su nas odvojili od žena, sa nama muškarcima su bila i djeca u dobi od trinaest godina. Svrstali su nas u red po troje, prisilili da vežemo ruke iza glave i odveli nas prema kući porodice Batusha", prisjeća se Shehu za KosovaPress.
U roku od dva dana, 70 posto muškaraca iz ovog sela je ubijeno od strane srpskih snaga. Oni su smješteni u dvije sobe s rukama iznad glave. Na njih je pucano kroz vrata i prozore. Kasnije je kuća bila spaljena a tijela bačena u rijeku. Četrnaest godina od masakra u Maloj Kruši, među najvećim u zemlji, 86 od 113 ubijenih se vodi kao nestalo. Iz EULEX-a kažu da je identificirano 56 osumnjičenih.
Početkom 1999. godine, Mala Kruša je bila mjesto sa mješovitom populacijom. Deset posto su bili Srbi, dok su ostali bili Albanci. Nije bilo priča da je među susjedima bilo ozbiljnih problema, do onog momenta kada se dogodilo ono u koje niko ne može povjerovati. Tada su ubijeni gotovo svi albanski muškarci iz sela, ne štedeći ni djecu u dobi od trinaest godina. Kada su ubijeni, srpske snage su, na čelu sa srpskim susjedima, da pokriju zločin, mrtva tijela spalili. Sumnja se da su tijela i ostatke bacili u rijeku Bijeli Drim.
Preživjeli Qamil Shehu, kome su u ovom masakru ubijena dva sina, tri brata i oko četrdeset članova porodice, kaže da u noći 26. marta 1999. godine stanovnici su izašli u svoja dvorišta gledati vazdušne napade NATO-a.
"Kada je bilo četiri sata ujutro, vojska Srbije je tenkovima opkolila mjesto i počela pucati u dvorištima", prisjeća se on.
"Onda smo mi iz straha, muškarci i žene, otišli prema brdima. Negdje u večernjim satima su došli i odveli nas".
Srpske vojne i policijske snage odvojile su muškarce od žena, a zatim ih ubile i masakrirale. Kuću punu tijela muškaraca su zapalili, a objekat su kasnije razrušili. Žene i djecu su deportovali u Albaniju.
"Kada su nas odvojili od žena, sa nama muškarcima su bila i djeca u dobi od trinaest godina. Svrstali su nas u red po troje, prisilili da vežemo ruke iza glave i odveli nas prema kući porodice Batusha", prisjeća se Shehu za KosovaPress.
