Prije 70 godina, jedan farmer u Coloradu odsjekao je glavu pijetlu, koji je odbio da umre. Mike, kako su ga nazvali, živio ja još 18 mjeseci i postao je slavan. Kako je mogao da živi tako dugo bez glave?
Desetog septembra 1945. godine Lloyd Olsen i njegova žena Clara klali su piliće na svojoj farmi u Fruitai. Olsen bi im odsjekao glavu, a njegova žena ih je čerupala. Toga dana ubili su pedesetak životinja, ali jedan pijetao je bio drugačiji.
“Završili su, a on je i dalje bio živ i šetao je naokolo”, priča njihov praunuk Troy Waters.
Stavili su ga u kutiju, a kada je Olsen sutradan otišao da vidi šta se događa, pijetao je još bio živ.
Olsen je utovario piliće u kola sa konjskom zapregom i krenuo na pijacu da ih proda. Pijetla je poveo sa sobom i kladio se s ljudima, koji nisu mogli da vjeruju da ima živu pticu bez glave.
Glasine o čovjeku koji ima živog pijetla bez glave brzo su se proširile. Jednoga dana, posjetio ga je promoter “cirkusa nakaza” Hope Wade, koji je došao iz 480 kilometara udaljenog Salt Lake City (Utah). Predložio mu je da povedu pijetla na turneju i tako zarade nešto novca.
Prvo su otišli u Salt Lake City, na Univerzitet Utah, gdje su pijetla podvrgli nizu testova. Pričalo se da su naučnici hirurški odstranili glave mnogim drugim kokoškama kako bi vidjeli da li će i one preživjeti. Nakon toga su Ljoyd, Clara i bezglavi pijetao Mike krenuli na turneju po Americi.
Bili su u Kaliforniji i Arizoni, a kada su Olsenovi morali da se vrate na farmu zbog žetve, Hope Wade je poveo Mike na turneju po jugoistoku Sjedinjenih Država.
Pisali su im ljudi iz cijele zemlje. Neki su ih poredili sa nacistima, drugi su im nudili drvenu nogu u zamjenu za Mikeovu. Neka pisma su bila adresirana na “vlasnike bezglavog pijetla u Coloradu”, ali su ipak stizala do njih.
U proljeće 1947, u Phoenixu (Arizona), bezglavi pijetao je uginuo.
Dok je još bio živ, hranili su ga tečnom hranom, pomoću pipete, a grlo su mu čistili od sluzi pomoću šprica. Te noći kada je uginuo, probudilo ih je krkljanje: pijetao se gušio. Potražili su špric, ali su shvatili da su ga zaboravili na mjestu gdje je bila predstava i prije nego što su uspjeli bilo šta da smisle, Mike se ugušio.
Kako je mogao toliko dugo da preživi bez glave?
Dr Toma Smuldersa, stručnjaka za kokoške u Centru za proučavanje ponašanja i evoluciju Univerziteta u Newcastleu, ovo ne čudi toliko koliko činjenica da nije iskrvario.
“Iznenadili biste se kada biste znali koliko je mali dio mozga koji se nalazi u prednjem dijelu glave pileta”, objašnjava on. Najveći dio mozga koncentrisan je u zadnjem dijelu lobanje, iza očiju.
Izvještaji ukazuju na to da mu je Olsen odsjekao kljun, oči i jedno uho, ali Smulders procjenjuje da je 80 posto njegove moždane mase - i gotovo sve što kontroliše njegovo tijelo, uključujući i rad srca, disanje, apetit i varenje - ostalo netaknuto.
Teško je objasniti zašto oni koji su pokušali da naprave “svog Mikea” nisu uspjeli u tome. Izgleda da je Olsen zadao Mikeu udarac na pravo mjesto, a da je krvni ugrušak spriječio da iskrvari.
“Završili su, a on je i dalje bio živ i šetao je naokolo”, priča njihov praunuk Troy Waters.
Stavili su ga u kutiju, a kada je Olsen sutradan otišao da vidi šta se događa, pijetao je još bio živ.
Olsen je utovario piliće u kola sa konjskom zapregom i krenuo na pijacu da ih proda. Pijetla je poveo sa sobom i kladio se s ljudima, koji nisu mogli da vjeruju da ima živu pticu bez glave.
Glasine o čovjeku koji ima živog pijetla bez glave brzo su se proširile. Jednoga dana, posjetio ga je promoter “cirkusa nakaza” Hope Wade, koji je došao iz 480 kilometara udaljenog Salt Lake City (Utah). Predložio mu je da povedu pijetla na turneju i tako zarade nešto novca.
Prvo su otišli u Salt Lake City, na Univerzitet Utah, gdje su pijetla podvrgli nizu testova. Pričalo se da su naučnici hirurški odstranili glave mnogim drugim kokoškama kako bi vidjeli da li će i one preživjeti. Nakon toga su Ljoyd, Clara i bezglavi pijetao Mike krenuli na turneju po Americi.
Bili su u Kaliforniji i Arizoni, a kada su Olsenovi morali da se vrate na farmu zbog žetve, Hope Wade je poveo Mike na turneju po jugoistoku Sjedinjenih Država.
Pisali su im ljudi iz cijele zemlje. Neki su ih poredili sa nacistima, drugi su im nudili drvenu nogu u zamjenu za Mikeovu. Neka pisma su bila adresirana na “vlasnike bezglavog pijetla u Coloradu”, ali su ipak stizala do njih.
U proljeće 1947, u Phoenixu (Arizona), bezglavi pijetao je uginuo.
Dok je još bio živ, hranili su ga tečnom hranom, pomoću pipete, a grlo su mu čistili od sluzi pomoću šprica. Te noći kada je uginuo, probudilo ih je krkljanje: pijetao se gušio. Potražili su špric, ali su shvatili da su ga zaboravili na mjestu gdje je bila predstava i prije nego što su uspjeli bilo šta da smisle, Mike se ugušio.
Kako je mogao toliko dugo da preživi bez glave?
Dr Toma Smuldersa, stručnjaka za kokoške u Centru za proučavanje ponašanja i evoluciju Univerziteta u Newcastleu, ovo ne čudi toliko koliko činjenica da nije iskrvario.
“Iznenadili biste se kada biste znali koliko je mali dio mozga koji se nalazi u prednjem dijelu glave pileta”, objašnjava on. Najveći dio mozga koncentrisan je u zadnjem dijelu lobanje, iza očiju.
Izvještaji ukazuju na to da mu je Olsen odsjekao kljun, oči i jedno uho, ali Smulders procjenjuje da je 80 posto njegove moždane mase - i gotovo sve što kontroliše njegovo tijelo, uključujući i rad srca, disanje, apetit i varenje - ostalo netaknuto.
Teško je objasniti zašto oni koji su pokušali da naprave “svog Mikea” nisu uspjeli u tome. Izgleda da je Olsen zadao Mikeu udarac na pravo mjesto, a da je krvni ugrušak spriječio da iskrvari.
