Pripadnici Hunza naroda uvijek su nasmijani, živahni su i čvrsti. Izgledaju toliko mladoliko da se mnogi šokiraju njihovim godinama. Jedu jako puno marelica...
Oni kao da su s neke druge planete, ali nisu. Hunza narod živi na planinama sjevernog Pakistana, ima ih oko 87.000, a posebni su po tome što žive prosječno sto godina, ali mnogi od njih bez problema dožive i 120. Pojedinci su živjeli i 160 godina. Rijetko su bolesni, ne znaju što su to tumori, vrlo mladoliko izgledaju, a njihove žene rađaju i sa 65 godina.
Oni su živi dokaz kako prehrana i način života utiču na čovjeka. Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što uzgoje. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu jako puno sušenih marelica, razne žitarice (uglavnom proso, heljdu i ječam), mahunarke te rjeđe ovčji sir, mlijeko i jaja.
Puno hodaju, malo jedu
Za njih međuobroka nema, samo doručak i ručak. Puno hodaju, čak 15 do 20 kilometara dnevno. Meso jedu izuzetno rijetko, dva puta godišnje pojedu malo janjetine ili piletine. Također, jako puno se smiju.
Jedan dio godine ne jedu ništa u trajanju između dva i četiri mjeseca već piju samo sok od sušenih marelica. To je kod njih tradicija od davnina koju jako poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. I liječnici se slažu da su upravo način njihove prehrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovječnost.
Naime, navika konzumiranja velike količine marelica možda je upravo zaslužna u zaštiti od tumora. Sjemenke marelica bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki rade ulje. No, riječ je o veoma malim dozama koje u protivnom mogu biti opasne po život. Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala marelica na svojoj zemlji. Nažalost, danas i među njih dolazi nezdrava industrijska hrana te su se pojavili karijes i probavne tegobe, što prije nisu poznavali.
Pogledajte ovaj narod u kratkom videu:
Ovaj živahan i izdržljiv narod za sebe kaže da su potomci Aleksandra Velikog i njegove vojske. Neki od njih su u vrijeme osvajanja ostali u njihovim selima i oženili se. Mediji su 1984. godine pisali o Saidu Abdulu Mobudu iz naroda Hunza koji je došao na londonski aerodrom i zbunio službenike pokazavši im pasoš. U njemu je pisalo da je rođen 1832. godine.
