Priroda definitivno nije „ljubazna“ prema ljudskome tijelu nakon smrti. Ipak, dani prirodnog raspadanja zamijenjeni su "savremenim ritualima smrti". Proces raspadanja možemo odgoditi balzamiranjem pri čemu se tjelesne tekućine zamjenjuju konzervansima.
Kremiranje je također još jedan od načina pri čemu se tijelo uništava na temperaturama preko 2000 stepeni celzija, nakon čega se pretvara u pepeo.
Čak i u najstarijoj prošlosti ljudi su poznavali neke načine kremiranja ili sprečavanja raspadanja tijela.
Šta se to zapravo događa nakon smrti?
Postoji nekoliko vrlo čudnih, skoro jezivih procesa koji se dešavaju nakon smrti.
Najprije se naše ćelije naglo otvaraju. Proces razgradnje počinje samo nekoliko trenutaka nakon smrti. Kad srce prestane kucati, doživljavamo tzv. algor mortis kada temperatura tijela pada na oko 1.5 stepeni celzija svaki sat dok ne dosegne sobnu temperaturu. Krv postaje kisela i to uzrokuje da se ćelije rastvaraju i počinje pražnjenje enzima u tkivu što dovodi do toga da ćelije same sebe "probavljaju".
Tijelo postaje bijelo i ljubičasto. Gravitacija čini svoje i ostavlja trag na ljudskome tijelu u prvim trenucima smrti. Dok ostatak tijela postaje blijed, teške crvene krvne ćelije premještaju se na dijelove koji su najbliži zemlji. To je posljedica prestanka cirkulacije. Rezultat su ljubičaste mrlje koje se zovu i livor mortis i prema njima mrtvozornici utvrđuju tačno vrijeme smrti.
Kalcij čini da se mišići grče i zbog toga tijelo postaje ukočeno i teško ga je pomjerati. To se naziva rigor mortis i obično nastupa oko tri-četiri sata nakon smrti, a nestaje nakon 48 sati. Proces se odvija zbog pumpe u membranama mišićnih ćelija koje reguliraju kalcij. Kad te pumpe prestanu raditi, kalcij poplavi ćelije što uzrokuje ukočenost mišića.
Organi će nakon smrti sami sebe probaviti. Truljenje je proces kada tijelo počinje izgledati kao u zombi filmovima, i ta faza uslijedi nakon rigor mortisa. Ovu fazu je moguće odgoditi balzamiranjem, ali će se ipak na kraju organi početi raspadati. Za to su krivi mikrobi koji otkrivaju enzime i učine svoje nakon čega tijelo bukvalno počinje biti zeleno. Milioni bakterija koji su tokom života boravili u crijevima i tijelu čovjeka tada počinji oslobađati spojeve poput putrescina i kadaverina koji su krivi za miris smrti, tj. neugodni miris.
Nakon truljenja i propadanja organa, tijelo će se pretvoriti u kostur. Međutim, neki se odluče da taj proces zaustave – balzamiranjem. Ako tijelo dođe u kontakt s hladnom vodom ili nekim drugim materijalom, može razviti adipocer – mastan, voštani materijal dobiven od bakterije koja razara tkiva. Adipocer funkcionira kao prirodni konzervans na unutarnje organe. Balzamiranje se provodi kroz dva postupka – prvo se tijelo ispuni konzervansima kao što su formaldehid i glutaraldehid. Nakon toga se isprazni želudac.
Bilo kako bilo, na kraju se svi vraćamo zemlji - kroz pepeo, balzamirani, ili nekako drukčije - svejedno.
Pogledajte šta se sve dešava u tijelu nakon smrti.
Čak i u najstarijoj prošlosti ljudi su poznavali neke načine kremiranja ili sprečavanja raspadanja tijela.
Šta se to zapravo događa nakon smrti?
Postoji nekoliko vrlo čudnih, skoro jezivih procesa koji se dešavaju nakon smrti.
Najprije se naše ćelije naglo otvaraju. Proces razgradnje počinje samo nekoliko trenutaka nakon smrti. Kad srce prestane kucati, doživljavamo tzv. algor mortis kada temperatura tijela pada na oko 1.5 stepeni celzija svaki sat dok ne dosegne sobnu temperaturu. Krv postaje kisela i to uzrokuje da se ćelije rastvaraju i počinje pražnjenje enzima u tkivu što dovodi do toga da ćelije same sebe "probavljaju".
Tijelo postaje bijelo i ljubičasto. Gravitacija čini svoje i ostavlja trag na ljudskome tijelu u prvim trenucima smrti. Dok ostatak tijela postaje blijed, teške crvene krvne ćelije premještaju se na dijelove koji su najbliži zemlji. To je posljedica prestanka cirkulacije. Rezultat su ljubičaste mrlje koje se zovu i livor mortis i prema njima mrtvozornici utvrđuju tačno vrijeme smrti.
Kalcij čini da se mišići grče i zbog toga tijelo postaje ukočeno i teško ga je pomjerati. To se naziva rigor mortis i obično nastupa oko tri-četiri sata nakon smrti, a nestaje nakon 48 sati. Proces se odvija zbog pumpe u membranama mišićnih ćelija koje reguliraju kalcij. Kad te pumpe prestanu raditi, kalcij poplavi ćelije što uzrokuje ukočenost mišića.
Organi će nakon smrti sami sebe probaviti. Truljenje je proces kada tijelo počinje izgledati kao u zombi filmovima, i ta faza uslijedi nakon rigor mortisa. Ovu fazu je moguće odgoditi balzamiranjem, ali će se ipak na kraju organi početi raspadati. Za to su krivi mikrobi koji otkrivaju enzime i učine svoje nakon čega tijelo bukvalno počinje biti zeleno. Milioni bakterija koji su tokom života boravili u crijevima i tijelu čovjeka tada počinji oslobađati spojeve poput putrescina i kadaverina koji su krivi za miris smrti, tj. neugodni miris.
Nakon truljenja i propadanja organa, tijelo će se pretvoriti u kostur. Međutim, neki se odluče da taj proces zaustave – balzamiranjem. Ako tijelo dođe u kontakt s hladnom vodom ili nekim drugim materijalom, može razviti adipocer – mastan, voštani materijal dobiven od bakterije koja razara tkiva. Adipocer funkcionira kao prirodni konzervans na unutarnje organe. Balzamiranje se provodi kroz dva postupka – prvo se tijelo ispuni konzervansima kao što su formaldehid i glutaraldehid. Nakon toga se isprazni želudac.
Bilo kako bilo, na kraju se svi vraćamo zemlji - kroz pepeo, balzamirani, ili nekako drukčije - svejedno.
Pogledajte šta se sve dešava u tijelu nakon smrti.
