Historičari vole da pričaju o tome kako su velike bitke izvojevane briljantnim idejama generala ili ogromnom hrabrošću jedinice. Ali, trijumfi u bitkama u nekoliko navrata dobijeni su i na manje elegantan način. Ponekad, ali samo ponekad, alkohol je odigrao ulogu u pobjedi, piše "Business Insider" i dovodi sedam primjera iz historije kada je piće bilo saborac vojnicima!
1. Njemački oficir izgubio je ključeve mosta na Dan D zato što se napio sa svojom djevojkom
U svojoj knjizi "Pegasus Bridge" Stefan E. Ambroz otkriva detalje o slavnoj pijanoj noći njemačkog oficira Hansa Šmita prije nego što su njegovu jedinicu napali britanski padobranci. Njegovi ljudi čuvali su dva ključna mosta preko rijeke Orne. Šmit je trebalo da naredi njihovo uništenje ako se saveznici previše približe. Mostovi su bili okruženi eksplozivom i mogli su da budu uništeni u sekundi, ako bi Šmit tako naredio. Međutim, on se u noći napada dobro zapio, zaboravivši da izda nalog. Kada se otreznio, pokušao je da dođe do bojišta, usput prošavši pored britanske vojske. Zarobljen je zajedno sa vozačem, a Britanci su zauzeli mostove.
2. Tokom Američkog građanskog rata gotovo poražena vojska ipak je opstala jer je protivnički komandant bio previše pijan za napad
Tačno 31. decembra 1862. godine, prvog dana bitke kod Kamene rijeke, u građanskom ratu u Americi vojska Konfederacije napala je vojsku Unije u Tenesiju. Plan generala Braktona Braga je bio nadomak uspjeha i hiljade vojnika Unije bilo je zarobljeno. Napad bi možda bio i uspješniji, da brigade majora Benjamina F. Četama nisu ozbiljno kasnile, a sve jer je major pao sa konja i neuspješno okupljao svoje trupe u jeku pijanstva. Unija se tada bila gotovo povukla, ali su generali shvatili da imaju dovoljno preostalih trupa da zadrže poziciju, što ne bi bio slučaj, da je Četam stigao na vrijeme. Unija je na kraju dobila bitku!
3. Čitava vojna karijera Ulisesa S. Granta
Vojskovođa Ulises S. Grant imao je dokumentovane probleme sa alkoholom, ali historičari misle da je upravo to doprinijelo njegovoj karijeri i učinilo ga boljim generalom.
"Njegova borba za samodisciplinu omogućila mu je da razumije i disciplinuje i druge, a njegova poniženja prije rata dala su mi mirnu poniznost i neustrašivost. Bio je odlučniji i spremniji na rizik od drugih generala", kaže historičar i književnik James MekFerson.
U suštini, Grant je bio toliko prezren zbog alkoholizma, da ga nije ni bilo briga za druge neupjehe ili kritike, zato je u bitkama i bio agresivniji.
4. Samuraji su se tako dobro zabavljali, da nisu ni shvatili da su napadnuti
Moćni japanski zapovjednik Imagava Jošimoto 1560. godine krenuo je u pohod na Kjoto, tadašnji japanski glavni grad s 35 hiljada vojnika. Na putu do Kjota, odlučio je da zauzme tvrđavu koju je kontrolisao Odo Nobunaga uz pomoć svega 2500 samuraja. Međutim, dok su se Jošimotove snage zabavljale i slavile uz litre i litre alkhoola, Nobunaga je svojoj maloj vojsci naredio da napadne. Uprkos tome što je odnos snaga bio 12 prema 1 u korist Jošimota, on je bio apsolutni gubitnik ove bitke. Jošimoto nije čak ni shvatio da je napadnut, dok nije napustio svoj šator, zbog prevelike buke. Nobunoga i njegovi samuraji pogubili su sve protivnike, osim dva visoka oficira i onih koji su uspjeli da pobjegnu ili se sakriju.
5. Turski sultan izgubio je cijelu mornaricu zbog nekoliko buradi vina
Turski sultan Selim II toliko je voleo vino, da je nosio nadimak "Pijanica". Upravo je ta njegova ljubav prema vinu najpopularnije objašnjenje za invaziju na Kipar 1570. godine. Uprkos tome što je invazija dobro počela, ovaj pohod na čuveno kipransko vino skupo je koštao sultana.
Kada je Selim polako počeo da zauzima tvrđave na Kipru, tadašnji papa Pio V nagovorio je evropske lidere da se suprotstave Osmanlijama. Nakon godinu dana, Evropa je stvorila ogromnu pomorsku flotu koja je presrela Osmanlije u bici kod Lemanta, kada se 300 turskih brodova borilo sa 200 hrišćanskih. Uprkos izjednačenim snagama, Evropljani su "pregazili" otomansku mornaricu, usput oslobodivši 15.000 robova i zarobivši 117 galija. Osmanlije su izgubili najveći dio svoje mornarice, kako u vidu brodova, tako i u vidu osoblja. Na kraju, Selim II je ipak uspio da zauzme dio Kipra i uživa u njihovom vinu, ali je to "papreno" platio! Zanimljivo je da je sultan Selim II i umro pošto se u pijanom stanju okliznuo zbog mokrog poda.
6. Ruski vojnici su se toliko dosađivali pred bitku, pa su se toliko napili da nisu mogli da se bore
U knjizi "Historija votke" Vilijam Vasilevič Pohlebkin iznosi detalje o tome kako su ruski vojnici čekajući manju neprijateljsku trupu 1377. godine, dosadu utapali u litrama medovine, votke i piva. Iako tačan broj vojnika ni sa jedne ni sa druge strane nisu poznati, vojske petorice ruskih gospodara riješile su da se okupaju u obližnjoj rijeci. Oni su bili toliko pijani, da kada su se Mongoli pojavili, počeli su redom da ih ubijaju, bez ikakvih problema. Prvobitni naziv ove rijeke "izgubio" se, jer je nakon tog poraza ona poznata kao Pjana (pijana reka).
7. Trojanski konj
Ovo je definitivno najpoznatiji slučaj alkoholizma koji je odlučio bitku. Nakon devet godina rata, grčki general došao je na ideju da lažira povlačenje i ostavi ogromnog drvenog konja u kojem su se sakrili grčki vojnici. Konj je uveden u Troju, i započela je noć epske proslave i ogromnog pijanstva - pili su i jeli sve dok se nisu onesvestili i uspavali. Tada su grčki vojnici iskoristili trenutak, izašli iz konja i ubili protivničke snage!
U svojoj knjizi "Pegasus Bridge" Stefan E. Ambroz otkriva detalje o slavnoj pijanoj noći njemačkog oficira Hansa Šmita prije nego što su njegovu jedinicu napali britanski padobranci. Njegovi ljudi čuvali su dva ključna mosta preko rijeke Orne. Šmit je trebalo da naredi njihovo uništenje ako se saveznici previše približe. Mostovi su bili okruženi eksplozivom i mogli su da budu uništeni u sekundi, ako bi Šmit tako naredio. Međutim, on se u noći napada dobro zapio, zaboravivši da izda nalog. Kada se otreznio, pokušao je da dođe do bojišta, usput prošavši pored britanske vojske. Zarobljen je zajedno sa vozačem, a Britanci su zauzeli mostove.
2. Tokom Američkog građanskog rata gotovo poražena vojska ipak je opstala jer je protivnički komandant bio previše pijan za napad
Tačno 31. decembra 1862. godine, prvog dana bitke kod Kamene rijeke, u građanskom ratu u Americi vojska Konfederacije napala je vojsku Unije u Tenesiju. Plan generala Braktona Braga je bio nadomak uspjeha i hiljade vojnika Unije bilo je zarobljeno. Napad bi možda bio i uspješniji, da brigade majora Benjamina F. Četama nisu ozbiljno kasnile, a sve jer je major pao sa konja i neuspješno okupljao svoje trupe u jeku pijanstva. Unija se tada bila gotovo povukla, ali su generali shvatili da imaju dovoljno preostalih trupa da zadrže poziciju, što ne bi bio slučaj, da je Četam stigao na vrijeme. Unija je na kraju dobila bitku!
3. Čitava vojna karijera Ulisesa S. Granta
Vojskovođa Ulises S. Grant imao je dokumentovane probleme sa alkoholom, ali historičari misle da je upravo to doprinijelo njegovoj karijeri i učinilo ga boljim generalom.
"Njegova borba za samodisciplinu omogućila mu je da razumije i disciplinuje i druge, a njegova poniženja prije rata dala su mi mirnu poniznost i neustrašivost. Bio je odlučniji i spremniji na rizik od drugih generala", kaže historičar i književnik James MekFerson.
U suštini, Grant je bio toliko prezren zbog alkoholizma, da ga nije ni bilo briga za druge neupjehe ili kritike, zato je u bitkama i bio agresivniji.
4. Samuraji su se tako dobro zabavljali, da nisu ni shvatili da su napadnuti
Moćni japanski zapovjednik Imagava Jošimoto 1560. godine krenuo je u pohod na Kjoto, tadašnji japanski glavni grad s 35 hiljada vojnika. Na putu do Kjota, odlučio je da zauzme tvrđavu koju je kontrolisao Odo Nobunaga uz pomoć svega 2500 samuraja. Međutim, dok su se Jošimotove snage zabavljale i slavile uz litre i litre alkhoola, Nobunaga je svojoj maloj vojsci naredio da napadne. Uprkos tome što je odnos snaga bio 12 prema 1 u korist Jošimota, on je bio apsolutni gubitnik ove bitke. Jošimoto nije čak ni shvatio da je napadnut, dok nije napustio svoj šator, zbog prevelike buke. Nobunoga i njegovi samuraji pogubili su sve protivnike, osim dva visoka oficira i onih koji su uspjeli da pobjegnu ili se sakriju.
5. Turski sultan izgubio je cijelu mornaricu zbog nekoliko buradi vina
Turski sultan Selim II toliko je voleo vino, da je nosio nadimak "Pijanica". Upravo je ta njegova ljubav prema vinu najpopularnije objašnjenje za invaziju na Kipar 1570. godine. Uprkos tome što je invazija dobro počela, ovaj pohod na čuveno kipransko vino skupo je koštao sultana.
Kada je Selim polako počeo da zauzima tvrđave na Kipru, tadašnji papa Pio V nagovorio je evropske lidere da se suprotstave Osmanlijama. Nakon godinu dana, Evropa je stvorila ogromnu pomorsku flotu koja je presrela Osmanlije u bici kod Lemanta, kada se 300 turskih brodova borilo sa 200 hrišćanskih. Uprkos izjednačenim snagama, Evropljani su "pregazili" otomansku mornaricu, usput oslobodivši 15.000 robova i zarobivši 117 galija. Osmanlije su izgubili najveći dio svoje mornarice, kako u vidu brodova, tako i u vidu osoblja. Na kraju, Selim II je ipak uspio da zauzme dio Kipra i uživa u njihovom vinu, ali je to "papreno" platio! Zanimljivo je da je sultan Selim II i umro pošto se u pijanom stanju okliznuo zbog mokrog poda.
6. Ruski vojnici su se toliko dosađivali pred bitku, pa su se toliko napili da nisu mogli da se bore
U knjizi "Historija votke" Vilijam Vasilevič Pohlebkin iznosi detalje o tome kako su ruski vojnici čekajući manju neprijateljsku trupu 1377. godine, dosadu utapali u litrama medovine, votke i piva. Iako tačan broj vojnika ni sa jedne ni sa druge strane nisu poznati, vojske petorice ruskih gospodara riješile su da se okupaju u obližnjoj rijeci. Oni su bili toliko pijani, da kada su se Mongoli pojavili, počeli su redom da ih ubijaju, bez ikakvih problema. Prvobitni naziv ove rijeke "izgubio" se, jer je nakon tog poraza ona poznata kao Pjana (pijana reka).
7. Trojanski konj
Ovo je definitivno najpoznatiji slučaj alkoholizma koji je odlučio bitku. Nakon devet godina rata, grčki general došao je na ideju da lažira povlačenje i ostavi ogromnog drvenog konja u kojem su se sakrili grčki vojnici. Konj je uveden u Troju, i započela je noć epske proslave i ogromnog pijanstva - pili su i jeli sve dok se nisu onesvestili i uspavali. Tada su grčki vojnici iskoristili trenutak, izašli iz konja i ubili protivničke snage!
