Fotograf Kevin Carter je 1993. godine zabilježio jednu od najpotresnijih fotografija ikada za koju je dobio Pulicerovu nagradu 1994. godine. Fotografija je imala veliki uticaj na život ovog južnoafričkog fotografa koji se završio tragično. On je prije 22 godine sa konvojem Ujedinjenih nacija doputovao u Sudan.
Humanitarci su na tom mjestu djelili pomoć i hranu, a on je obilazio okolinu kada je naišao na zastrašujući prizor.
Carter je uslikao izgladnjelu djevojčicu koja je bila na izmaku snage dok je puzala do mjesta gdje se djelila hrana. To mjesto je bilo udaljeno samo pet minuta, ali na nekoliko metara od nje stajao je lešinar i vrebao dijete, čekajući je da umre.
Kada je fotografisao nesretno dijete, okrenuo se i vratio u centar, jer je morao da ispoštuje pravila koja je dobijao od humanitaraca. Oni su mu rekli da ne smije da dodiruje djecu zbog opasnosti od brojnih zaraza. Nikad nije otkrio da li je dijete uspjelo da se spasi i preživi.
The New York Times je objavio ovu fotografiju nakon čega se pojavila u svim poznatim novinama na planeti.
Zatim je uslijedilo najveće priznanje koje novinar može da dobije. Međutim, tri mjeseca kasnije se Carter dovezao u Parkmor, mjesto na kojem se igrao kada je bio mali. Tada je povezao jedan kraj crijeva sa auspuhom automobila, a drugi dio je provukao iznad suvozačevog prozora.
Sjeo je u automobil, upalio ga i preminuo od trovanja ugljen-monoksidom. Tada je imao samo 33 godine. Prije nego što je izvršio samoubistvo, ostavio je oproštajnu poruku.
– Žao mi je, veoma mi je žao… Bol koji sam osjetio u ovozemaljskom životu prevazišao je radosti. Progone me stravična sjećanja na izgladnjelu i ranjenu djecu… Idem da se pridružim Kenu, ukoliko budem imao sreće – napisao je u poruci svom kolegi.
