Tri kilometra udaljeno od Memorijalnog kompleksa Jashari u Prekazu, selo koje je postalo simbol otpora i slobode, u jednom njegovom naselju, Nezaj, mještani ne žive ono što su očekivali. U ovom naselju, jedna majka se moli da ne dočeka jutro živa, stalno razmišljajući čime će sljedećeg dana nahraniti svoju djecu, čime će ih obući, čime će ih zagrijati... Svoje molitve upućuje Allahu.
Iz dna duše ona se moli da kišu koja pada noću božanska sila zaustavi da njeno dvoje djece ne bi pokislo. Ova majka želi da ljeto potraje što duže i da njena djeca spavaju spokojno, da ih kišne kapi ne kvasi tokom sna. Porodica Veliu od poslije rata živi u improviziranoj kući, sa limenim krovom, koji je beskoristan kada je vrijeme kišovito i pada snijeg, obloženoj trulim daskama i još mnogo toga što su pozajmili...
Institucije za njih nisu ništa učinile, čak je i humanitarna pomoć za obnovu porodične kuće ovoj porodici nakon rata opljačkana. Bračni par Hetem i Lumnije Veliu ne uživaju pomoć države, niti kada je Lumniji dijagnosticiran rak dojke i liječenje koje će koštati hiljade eura ...
Porodici prijeti glad
Ova porodica je ogledalo životnog standarda porodice na Kosovu koja živi sa 65 eura koju dobija kao socijalnu pomoć, na Kosovu gdje cijene proizvoda rastu svaki dan a socijalna pomoć ne uspijeva osigurati ni brašno za cijeli mjesec. Bračni par Veliu se godinama suočava sa teškom ekonomskom situacijom, očajanjem da nakon desetine žalbi u opštini Skenderaj da dobiju pomoć za izgradnju kuće ili stana za socijalno ugrožene slučajeve, nikada nisu dobili odgovor i prijetnjama od strane Kosovske energetrske korporacije (KEK) da će im struja biti isključena, pošto je uključena ilegalno u elektro mrežu (u nemogućnosti da kupe električno brojilo i da redovno plaćaju utrošenu energiju) Oni jednostavno ne žele samo sažaljenje.
Hetem priča za list "Zëri" kako se svakog mejseca javlja u Biro za zapošljavanje, ali nikada nije dobio poziv za neki posao. Ons e trudi da nađe posao, ali posao koji on uspije da pronađe ne potraje više od mjesec dana i to samo tokom ljeta.
"Ovu socijalnu pomoć koju primamo nija dovoljna za nas. Moram se nekako snalaziti. Da nije onih koji me pozovu da posječen drva, ne znam šta bih radio", govori on dodajući još jednom da se u Biro za zapošljavanje javlja svakog mjeseca.
"Odlazio sam u opštinu i za kuću, rekli su mi da ima težih slučajeva i da sam ja dobio uslove", prepričava on odgovor koji je dobio od opštine, sležući ramenima i upućujući pogled kao da pita jel zaista postoji teži slučaj od ovoga da živiš u jednoj kući koja spolja ne izgleda na kuću, već na neku zaboravljenu ruševinu. Ovo pojašnjava i sam sebi.
Pored zida starog 70 godina, Hetem je dogradio još dva zida sa strane kako bik stvorio jednu sobu za svoju porodicu. On kaže da se nadao da će humanitarna pomoć nakon okončanja rata koja je bila namjenjena za obnovu kuća doći i kod njega jednog dana. Ali organizacija koja je bila zadužena za to, prema njegovim riječima je nekome izdvojila sredstva za jedna sprat, nekome za krov, nekome je dala vrata nemo prozore ... ali njemo ništa. Ova organizacija je "preskočila" njegovu kuću. Bez obzira na zahtjev za dobijanje pomoći za obnovu kuće, njemu i njegovom stricu ta pomoć neće pristići.
Stoga Hetem će nastaviti živjeti u improvizovanoj sobi sa limenim krovom.
"Liemni krov ne spriječava hladnoću, kada pada kiša postavljamo svašta kako kiša ne bi padala na pod i namještaj u kući", kaže on dodajući da niko iz opštine nije došao da ga posjeti, pa čak ni jedna politička partija.
"U opštini sam bio jedno desetak puta, ali mi je opština dala samo 200 eura kao vrstu pomoći...", dodao je on.
Žele da odu u inostranstvo
U ovoj teškoj ekonomskoj situaciji ovaj par je pokušavao da ode van zemlje, ali suma novca koju su im tražili da odu u inostranstvo je nedostižna za njih.
"Nisam moga da se negdje uzajmim kako bih otišao vani. Da odemo i mi kao što svi odlaze. Da bi ilegalno pobjegao iz zemlje tražili su mi 10 hiljada eura, konkretno za Francusku", kaže on.
Tokom rata Hetem kaže da je bio angažiran da pomaže narodu u hrani, da ranjenike snabdjeva, pa čak i vojnike UÇK-a hranom. Od ovih ljudi kojima je pomogao, on kaže da su mnogi sada na vodećim pozicijama, ali mu niko nije pomogao. Međutim, on obećava da će izaći na glasanje i da će glasati. Ovdje njegovu ispovjest prekida glas njegove supruga koja kaže: "Niakda neću izaći da glasam".
Lumnije kaže da su za njeno liječenje pozajmili 7000 eura od poznanika. Kada je operisana prije dvije godine nije imala gdje da legne da se odmara nakon operacije. Tokom dana kada ju je bolest najviše zahvatila ona priča kako je probdjela puno noći u suzama boreći see sa bolom zbog nedostatka finansijskih sredstava da kupi injekciju. Jedna terapija na svaka tri mjeseca je košta preko 500 eura koju je moguće uraditi samo u Tirane a na Kosovu ne. I sada kada je na terapiji ona se suočava sa lošim životnim uslovima.
"Preksinoć je počeo vjetar da duva mnogo, molima sam Allaha da ne pada kiša da ne bi djeca pokisla, a ako prokišnjava neka pada na mojem tijelu. Imamo staru peć koju koliko da stavljaš drva ona ne grije".
Na drav u dvorištu stavila je sunđer da se suši koji je pokisao zbog toga što krov prokišnjava.
"Imamo dva kreveta kojima su i žice izašle. Pokrivamo ih ćebadima kako se ne bi uboli na neku žicu dok spavamo. Pored kreveta imamo i ovaj mokar sunđer". Prije nekoliko dana kaže da je pozajmila i brašno, uzeli su na veresiju u prodavnici tri hljeba, koje će platiti kada dobiju socijalnu pomoć.
Ćerka joj je po snijegu u školi išla bez cipela
Albion (12 godina) i Albiona (8 godina), djeca bračnog para Hetema i Lumnije Veliu žive u siromaštvu sa svojim roditeljima.
Kada se spomene ime Albione, Lumnije kao da nešto stegne u predjelu grudi. Govori kako je njena kćerka tokom zime dvije nedjelje iša u školu bez cipela.
"Dvije nedjelje mi je ćerka išla bez cipela. Bosa", priča majka.
Albiona govori kako joj je bilo kada su je prijateljice iz škole pitali zašto joj roditelji ne kupuju cipele.
Mali Albion se prije tri dana pokazao kao pravi muškarac. On ej otrčao i zamolio za razumjevanje radnike koji postavljaju asfalt u nasleju Nezaj, koje je u njihovom susjedstvu da ne rade mnogo njihovim mašinama u blizini njegove kuće jer je mogu srušiti.
Albion je prije tri dana pokazuju čovjeka. On je ponestalo i zamolio za razumijevanje radnici polaganja Nezaj način u susjedstvu, koji je u susjedstvu u svoj dom, a ne rade sa svojim alatima preblizu kući koja može opovrgnuti to. Albion, je molio majku da napusti kuću koja propala zbog toga što ne potresen izvedenih radova na ulici i trese zidove. Albion je predložio majci da izađu iz kuće jer je rizično da u njoj borave zbog toga štos e radoviu izvode blizu njihove kuće a zidovi se tresu i mogli bi se srušiti.
Lumnije se moli da imaju samo dvije sobe koje neće prokišnjavati i u kojima neće biti rizično da ih ne ubije struja kada rade sa kućnim aparatima (aparati su postavljeni ispred vrata sobe u hodniku ne većem od jednog i pol kvadratnog metra)... Bez obzira na ovakav život, oboje su među najuspješnijim učenicima u osnovnoj školi "Azem Bejta"
Ajnishahe Halimi, izvršni direktor nevladine organizacije, Ženski centar "Dlan" u Skenderaju kaže da ova porodica već godinama živi u veoma teškim ekonomskim uslovima te da pomoć ne dobija od nikoga. Dodaje da u ovoj opštini ima puno porodica sa teškim ekonomskim stanjem. Prema njenim riječima, ove podice su također pogođeni strogim kriterijumima koje je odredilo Ministarstvo rada i socijalne zaštite oko dodjele socijalne pomoći.
"Mnoge od ovih porodica koje žive u veoma teškim ekonomskim uslovima ne dobijaju ovu pomoć", dodala je Halimi.
Ona apeluje da u strateškim planovima ovog Ministarstva budu uključeni i predstavnici iz opština koji najbolje pozanju realnost socijalnih kategodija. Čak dodaje da ni zdravstvena pomoć ne postoji u ovoj opštini, pošto, prema njenim riječima Direktorijatu za zdravstvo se već tri godine ne izdvajaju subvencije, dok se Direktorijatu za obrazovanje čak izdvajaju i sredstva za ručkove i večere u iznosu od 30-44 hiljade eura.
Institucije za njih nisu ništa učinile, čak je i humanitarna pomoć za obnovu porodične kuće ovoj porodici nakon rata opljačkana. Bračni par Hetem i Lumnije Veliu ne uživaju pomoć države, niti kada je Lumniji dijagnosticiran rak dojke i liječenje koje će koštati hiljade eura ...
Porodici prijeti glad
Ova porodica je ogledalo životnog standarda porodice na Kosovu koja živi sa 65 eura koju dobija kao socijalnu pomoć, na Kosovu gdje cijene proizvoda rastu svaki dan a socijalna pomoć ne uspijeva osigurati ni brašno za cijeli mjesec. Bračni par Veliu se godinama suočava sa teškom ekonomskom situacijom, očajanjem da nakon desetine žalbi u opštini Skenderaj da dobiju pomoć za izgradnju kuće ili stana za socijalno ugrožene slučajeve, nikada nisu dobili odgovor i prijetnjama od strane Kosovske energetrske korporacije (KEK) da će im struja biti isključena, pošto je uključena ilegalno u elektro mrežu (u nemogućnosti da kupe električno brojilo i da redovno plaćaju utrošenu energiju) Oni jednostavno ne žele samo sažaljenje.
Hetem priča za list "Zëri" kako se svakog mejseca javlja u Biro za zapošljavanje, ali nikada nije dobio poziv za neki posao. Ons e trudi da nađe posao, ali posao koji on uspije da pronađe ne potraje više od mjesec dana i to samo tokom ljeta.
"Ovu socijalnu pomoć koju primamo nija dovoljna za nas. Moram se nekako snalaziti. Da nije onih koji me pozovu da posječen drva, ne znam šta bih radio", govori on dodajući još jednom da se u Biro za zapošljavanje javlja svakog mjeseca.
"Odlazio sam u opštinu i za kuću, rekli su mi da ima težih slučajeva i da sam ja dobio uslove", prepričava on odgovor koji je dobio od opštine, sležući ramenima i upućujući pogled kao da pita jel zaista postoji teži slučaj od ovoga da živiš u jednoj kući koja spolja ne izgleda na kuću, već na neku zaboravljenu ruševinu. Ovo pojašnjava i sam sebi.
Pored zida starog 70 godina, Hetem je dogradio još dva zida sa strane kako bik stvorio jednu sobu za svoju porodicu. On kaže da se nadao da će humanitarna pomoć nakon okončanja rata koja je bila namjenjena za obnovu kuća doći i kod njega jednog dana. Ali organizacija koja je bila zadužena za to, prema njegovim riječima je nekome izdvojila sredstva za jedna sprat, nekome za krov, nekome je dala vrata nemo prozore ... ali njemo ništa. Ova organizacija je "preskočila" njegovu kuću. Bez obzira na zahtjev za dobijanje pomoći za obnovu kuće, njemu i njegovom stricu ta pomoć neće pristići.
Stoga Hetem će nastaviti živjeti u improvizovanoj sobi sa limenim krovom.
"Liemni krov ne spriječava hladnoću, kada pada kiša postavljamo svašta kako kiša ne bi padala na pod i namještaj u kući", kaže on dodajući da niko iz opštine nije došao da ga posjeti, pa čak ni jedna politička partija.
"U opštini sam bio jedno desetak puta, ali mi je opština dala samo 200 eura kao vrstu pomoći...", dodao je on.
Žele da odu u inostranstvo
U ovoj teškoj ekonomskoj situaciji ovaj par je pokušavao da ode van zemlje, ali suma novca koju su im tražili da odu u inostranstvo je nedostižna za njih.
"Nisam moga da se negdje uzajmim kako bih otišao vani. Da odemo i mi kao što svi odlaze. Da bi ilegalno pobjegao iz zemlje tražili su mi 10 hiljada eura, konkretno za Francusku", kaže on.
Tokom rata Hetem kaže da je bio angažiran da pomaže narodu u hrani, da ranjenike snabdjeva, pa čak i vojnike UÇK-a hranom. Od ovih ljudi kojima je pomogao, on kaže da su mnogi sada na vodećim pozicijama, ali mu niko nije pomogao. Međutim, on obećava da će izaći na glasanje i da će glasati. Ovdje njegovu ispovjest prekida glas njegove supruga koja kaže: "Niakda neću izaći da glasam".
Lumnije kaže da su za njeno liječenje pozajmili 7000 eura od poznanika. Kada je operisana prije dvije godine nije imala gdje da legne da se odmara nakon operacije. Tokom dana kada ju je bolest najviše zahvatila ona priča kako je probdjela puno noći u suzama boreći see sa bolom zbog nedostatka finansijskih sredstava da kupi injekciju. Jedna terapija na svaka tri mjeseca je košta preko 500 eura koju je moguće uraditi samo u Tirane a na Kosovu ne. I sada kada je na terapiji ona se suočava sa lošim životnim uslovima.
"Preksinoć je počeo vjetar da duva mnogo, molima sam Allaha da ne pada kiša da ne bi djeca pokisla, a ako prokišnjava neka pada na mojem tijelu. Imamo staru peć koju koliko da stavljaš drva ona ne grije".
Na drav u dvorištu stavila je sunđer da se suši koji je pokisao zbog toga što krov prokišnjava.
"Imamo dva kreveta kojima su i žice izašle. Pokrivamo ih ćebadima kako se ne bi uboli na neku žicu dok spavamo. Pored kreveta imamo i ovaj mokar sunđer". Prije nekoliko dana kaže da je pozajmila i brašno, uzeli su na veresiju u prodavnici tri hljeba, koje će platiti kada dobiju socijalnu pomoć.
Ćerka joj je po snijegu u školi išla bez cipela
Albion (12 godina) i Albiona (8 godina), djeca bračnog para Hetema i Lumnije Veliu žive u siromaštvu sa svojim roditeljima.
Kada se spomene ime Albione, Lumnije kao da nešto stegne u predjelu grudi. Govori kako je njena kćerka tokom zime dvije nedjelje iša u školu bez cipela.
"Dvije nedjelje mi je ćerka išla bez cipela. Bosa", priča majka.
Albiona govori kako joj je bilo kada su je prijateljice iz škole pitali zašto joj roditelji ne kupuju cipele.
Mali Albion se prije tri dana pokazao kao pravi muškarac. On ej otrčao i zamolio za razumjevanje radnike koji postavljaju asfalt u nasleju Nezaj, koje je u njihovom susjedstvu da ne rade mnogo njihovim mašinama u blizini njegove kuće jer je mogu srušiti.
Albion je prije tri dana pokazuju čovjeka. On je ponestalo i zamolio za razumijevanje radnici polaganja Nezaj način u susjedstvu, koji je u susjedstvu u svoj dom, a ne rade sa svojim alatima preblizu kući koja može opovrgnuti to. Albion, je molio majku da napusti kuću koja propala zbog toga što ne potresen izvedenih radova na ulici i trese zidove. Albion je predložio majci da izađu iz kuće jer je rizično da u njoj borave zbog toga štos e radoviu izvode blizu njihove kuće a zidovi se tresu i mogli bi se srušiti.
Lumnije se moli da imaju samo dvije sobe koje neće prokišnjavati i u kojima neće biti rizično da ih ne ubije struja kada rade sa kućnim aparatima (aparati su postavljeni ispred vrata sobe u hodniku ne većem od jednog i pol kvadratnog metra)... Bez obzira na ovakav život, oboje su među najuspješnijim učenicima u osnovnoj školi "Azem Bejta"
Ajnishahe Halimi, izvršni direktor nevladine organizacije, Ženski centar "Dlan" u Skenderaju kaže da ova porodica već godinama živi u veoma teškim ekonomskim uslovima te da pomoć ne dobija od nikoga. Dodaje da u ovoj opštini ima puno porodica sa teškim ekonomskim stanjem. Prema njenim riječima, ove podice su također pogođeni strogim kriterijumima koje je odredilo Ministarstvo rada i socijalne zaštite oko dodjele socijalne pomoći.
"Mnoge od ovih porodica koje žive u veoma teškim ekonomskim uslovima ne dobijaju ovu pomoć", dodala je Halimi.
Ona apeluje da u strateškim planovima ovog Ministarstva budu uključeni i predstavnici iz opština koji najbolje pozanju realnost socijalnih kategodija. Čak dodaje da ni zdravstvena pomoć ne postoji u ovoj opštini, pošto, prema njenim riječima Direktorijatu za zdravstvo se već tri godine ne izdvajaju subvencije, dok se Direktorijatu za obrazovanje čak izdvajaju i sredstva za ručkove i večere u iznosu od 30-44 hiljade eura.
