Pomalo sam skeptičan da bi političke elite sa obje strane, koje su bile aktivne tokom sukoba devedesetih godina, mogle nekako da doprinesu normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova.
Međutim, treba naglasiti da je kosovski parlament nedavno izglasao pregovarački tim koji će voditi dalje pregovore. Dio tog tima čine mladi političari koji nisu opterećeni prošlošću, tako da moje nade leže u njima.
To poručuje Veton Nurkollari, kulturni radnik, fotograf i umetnički direktor Internacionalnog festivala dokumentarnog i kratkom filma „DokuFest“ u Prizrenu, koji odgovara na pitanja čitalaca portala, kao i kolega iz Srbije, u okviru projekta portala Danasa “Druga strana Kosova”.
Pitanja novinara Danasa
Šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo najprije i prioritetno učiniti kako bi se odnosi Srbije i Kosova normalizovali?
– Proces normalizacije odnosa između Srbije i Kosova je istovremeno veoma važan i veoma složen, a njegov nastavak do donošenja konačnog, pravno obavezujućeg sporazuma je, prema mom mišljenju, jedini prioritet u ovom trenutku.
Kako ocjenjujete proces normalizacije koji trenutno vode vlasti u Prištini i Beogradu?
– Iz perspektive nekoga ko pažljivo prati taj proces, rekao bih da sa kosovske strane postoji mnogo više spremnosti, pa iskrenosti da se postigne sporazum, nego što je to slučaj sa Srbijom, koja taj proces često opstruiše, u najmanju ruku.
Da li je realno da normalizaciji odnosa Kosova i Srbije doprinesu političke elite koje su bile aktivne tokom sukoba devedesetih godina?
– Pomalo sam skeptičan da bi političke elite sa obje strane, koje su bile aktivne tokom sukoba devedesetih godina, mogle nekako da doprinesu normalizaciji odnosa. Međutim, treba naglasiti da je kosovski parlament nedavno izglasao pregovarački tim koji će voditi dalje pregovore. Dio tog tima čine mladi političari koji nisu opterećeni prošlošću, tako da moje nade leže u njima.
Pitanja koja su postavili čitaoci na društvenim mrežama
Kako ocjenjujete trenutno stanje dokumentarnog filma na Balkanu?
– Rekao bih da je trenutno stanje dokumentarnog filma na Balkanu prilično zadovoljavajuće ukoliko uzmemo u obzir učešća i ostvarene uspjehe na prestižnim filmskim festivalima širom svijeta.
Da li u regionu postoji želja za stvaranje zajedničkih koprodukcija?
– Svakako postoji volja za ostvarivanje, kako vi kažete, regionalnih koprodukcija. Takva vrsta saradnje se zapravo već dešava, tako da možemo vidjeti brojne koprodukcije između zemalja Zapadnog Balkana; Slovenija i Hrvatska, Hrvatska i Srbija pa čak i Hrvatska i Kosovo imaju zajedničke koprodukcije dokumentarnih filmova.
Da li je tačno da veliki broj mladih ljudi napušta Kosovo?
– Kao i u drugim državama u regionu Zapadnog Balkana, mladi ljudi pokušavaju da odu iz zemlje u potrazi za boljim životom. Međutim, broj mladih koji odlazi sa Kosova nije veći nego u susjednim državama, čak bih mogao da tvrdim da je značajno manji.
Pitanja reditelja Janka Baljaka
Da li se neko od kosovskih reditelja koji se bave dokumentarnim filmovima ozbiljno bavi istraživačkim dokumentarnim filmom i kritičkim gledanjem na probleme u savremenom kosovskom društvu?
– Veliki dio filmova koji se snimaju na Kosovu su zapravo igrani filmovi. Nažalost, još uvijek čekamo da pogledamo dobar istraživački dokumentarac koji će kritički razmatrati neka od pitanja i problema u savremenom kosovskom društvu. Nadam se da će se to uskoro promjeniti.
Kako mladi kosovski reditelji gledaju na ekspanziju dokumentarnog filma u Evropi i na činjenicu da dokumentarci sve češće pune bioskopske sale?
– Dokumentarni filmovi postaju sve popularniji na Kosovu, djelom zahvaljujući festivalima poput DokuFesta u Prizrenu, kao i filmovima tog žanra koji se gotovo redovno prikazuju u bioskopima i na televiziji. To, nažalost, i dalje ne povećava interesovanje filmskih autora za pravljenje dokumentaraca, budući da je broj reditelja koji snimaju dokumentarne filmove i dalje skroman. Ali, kao što sam ranije pomenuo, dolaze nove mlade generacije, u koje polažem veliku nadu.
Da li je kultni dokumentarni film „Vidimo se u čitulji“ nekim tokovima došao do Kosova i kakve su bile reakcije?
– „Vidimo se u čitulji“ bio je popularan u malom krugu ljudi koje znam kada se pojavio na „striming“ platformama. Međutim, koliko znam, nikada nije prikazan na Kosovu, tako da ne bih mogao da komentarišem kakve je reakcije izazvao.
To poručuje Veton Nurkollari, kulturni radnik, fotograf i umetnički direktor Internacionalnog festivala dokumentarnog i kratkom filma „DokuFest“ u Prizrenu, koji odgovara na pitanja čitalaca portala, kao i kolega iz Srbije, u okviru projekta portala Danasa “Druga strana Kosova”.
Pitanja novinara Danasa
Šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo najprije i prioritetno učiniti kako bi se odnosi Srbije i Kosova normalizovali?
– Proces normalizacije odnosa između Srbije i Kosova je istovremeno veoma važan i veoma složen, a njegov nastavak do donošenja konačnog, pravno obavezujućeg sporazuma je, prema mom mišljenju, jedini prioritet u ovom trenutku.
Kako ocjenjujete proces normalizacije koji trenutno vode vlasti u Prištini i Beogradu?
– Iz perspektive nekoga ko pažljivo prati taj proces, rekao bih da sa kosovske strane postoji mnogo više spremnosti, pa iskrenosti da se postigne sporazum, nego što je to slučaj sa Srbijom, koja taj proces često opstruiše, u najmanju ruku.
Da li je realno da normalizaciji odnosa Kosova i Srbije doprinesu političke elite koje su bile aktivne tokom sukoba devedesetih godina?
– Pomalo sam skeptičan da bi političke elite sa obje strane, koje su bile aktivne tokom sukoba devedesetih godina, mogle nekako da doprinesu normalizaciji odnosa. Međutim, treba naglasiti da je kosovski parlament nedavno izglasao pregovarački tim koji će voditi dalje pregovore. Dio tog tima čine mladi političari koji nisu opterećeni prošlošću, tako da moje nade leže u njima.
Pitanja koja su postavili čitaoci na društvenim mrežama
Kako ocjenjujete trenutno stanje dokumentarnog filma na Balkanu?
– Rekao bih da je trenutno stanje dokumentarnog filma na Balkanu prilično zadovoljavajuće ukoliko uzmemo u obzir učešća i ostvarene uspjehe na prestižnim filmskim festivalima širom svijeta.
Da li u regionu postoji želja za stvaranje zajedničkih koprodukcija?
– Svakako postoji volja za ostvarivanje, kako vi kažete, regionalnih koprodukcija. Takva vrsta saradnje se zapravo već dešava, tako da možemo vidjeti brojne koprodukcije između zemalja Zapadnog Balkana; Slovenija i Hrvatska, Hrvatska i Srbija pa čak i Hrvatska i Kosovo imaju zajedničke koprodukcije dokumentarnih filmova.
Da li je tačno da veliki broj mladih ljudi napušta Kosovo?
– Kao i u drugim državama u regionu Zapadnog Balkana, mladi ljudi pokušavaju da odu iz zemlje u potrazi za boljim životom. Međutim, broj mladih koji odlazi sa Kosova nije veći nego u susjednim državama, čak bih mogao da tvrdim da je značajno manji.
Pitanja reditelja Janka Baljaka
Da li se neko od kosovskih reditelja koji se bave dokumentarnim filmovima ozbiljno bavi istraživačkim dokumentarnim filmom i kritičkim gledanjem na probleme u savremenom kosovskom društvu?
– Veliki dio filmova koji se snimaju na Kosovu su zapravo igrani filmovi. Nažalost, još uvijek čekamo da pogledamo dobar istraživački dokumentarac koji će kritički razmatrati neka od pitanja i problema u savremenom kosovskom društvu. Nadam se da će se to uskoro promjeniti.
Kako mladi kosovski reditelji gledaju na ekspanziju dokumentarnog filma u Evropi i na činjenicu da dokumentarci sve češće pune bioskopske sale?
– Dokumentarni filmovi postaju sve popularniji na Kosovu, djelom zahvaljujući festivalima poput DokuFesta u Prizrenu, kao i filmovima tog žanra koji se gotovo redovno prikazuju u bioskopima i na televiziji. To, nažalost, i dalje ne povećava interesovanje filmskih autora za pravljenje dokumentaraca, budući da je broj reditelja koji snimaju dokumentarne filmove i dalje skroman. Ali, kao što sam ranije pomenuo, dolaze nove mlade generacije, u koje polažem veliku nadu.
Da li je kultni dokumentarni film „Vidimo se u čitulji“ nekim tokovima došao do Kosova i kakve su bile reakcije?
– „Vidimo se u čitulji“ bio je popularan u malom krugu ljudi koje znam kada se pojavio na „striming“ platformama. Međutim, koliko znam, nikada nije prikazan na Kosovu, tako da ne bih mogao da komentarišem kakve je reakcije izazvao.
