Šta je zajedničko glasanju o članstvu Kosova u Interpolu, pismima američkog predsjednika Donalda Trumpa, povećanju taksi za 100 odsto na srpsku robu i usvajanju zakona koji mogu da dovedu do vojske Kosova?
Ako se tu umetnu i povučena priznanja, svi ovi događaji su predstava o odnosu Srbije i Kosova – u nešto više od 30 dana.
Svi su se dogodili u periodu od 20. novembra do 24. decembra ove godine.
I to svega šest mjeseci prije roka (ljeta 2019) za "završetak cijelog posla" između dvije zemlje, koji je dao evropski komesar Johannes Hahn.
Stručnjaci i sagovornici BBC-ja na sprskom pokušali su da odgovore da li je u pitanju zaoštravanje odnosa koji su narušili petogodišnje pregovore ili pak – samo uvertira u veliko ljetnje pomirenje.
„Obe strane su pokušavale da dovedu do eskalacije sukoba“, kaže za BBC na srpskom Florian Bieber iz Centra za studije jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu.
„U najboljem slučaju, ovo je priprema za dogovor“, dodaje Bieber.
David Phillips, Direktor Instituta za izgradnju mira i studije ljudskih prava na Univerzitetu Kolumbija kaže za BBC da ne može da se govori o normalizaciji odnosa i da se razgovara u Briselu, ako „Srbija istovremeno lobira da zemlje povuku priznanja Kosova“.
Dogovor dok svi još imaju posao
Sredina 2019. godine je, objašnjava istraživač i politikolog Bieber, data za dogovor Beograda i Prištine iz jednog jednostavnog razloga – što u maju 2019. godine ističe mandat učesnicima pregovora.
Ne radi se o političkim mandatima Hashima Thaçija ili Aleksandra Vučića, već pregovarača i medijatora u Briselu – poput Federice Mogherini.
Od ovo troje ljudi, samo će se Federika Mogerini sledeće godine sigurno suočiti sa izborima na svoju funkciju
„Jako je bitno da dogovor vode posrednici koji neće izgubiti posao sljedeće godine, kako bi se pregovori nastavili, čak iako ne bude rješenja. To trenutno ne izgleda vjerovatno“, kaže Bieber.
„Izgleda nerealno da bi dogovor mogao da se napravi samo nekoliko mjeseci prije izbora u Evropskom parlamentu, a formiranje nove komisije će vjerovatno baciti u sjenku svaki dijalog.
Slično je reagovala i sama Federica Mogherini.
Iako je prije par mjeseci saopštila da bi voljela da zavši posao dogovorom između Beograda i Prištine, sada dijalog ostavlja – učesnicima. Rekla je da je njen posao da „vodi računa da strane poštuju jedna drugu“, a da ishod – ostaje na njima.
„I na Kosovu i u Srbiji, značaj odnosa je porastao, ali sa negativne perspektive.
„Samo će biti teže obezbjediti podršku sporazumu u ovom trenutku, kom prethodi eskalacija i konfrontacija.
„Iako Vučić može da ignoriše javno mnjenje zbog svoje političke dominacije, kosovski lideri nemaju takvu dominaciju i morali bi da ubjeđuju građane, suočeni sa snažnim protivljenjem.
„Djeluje da Srbiji odgovara održavanje statusa kvo, pogotovo kada se uzme u obzir da je u Srbiji pala podrška ulasku u Evrospku uniju. Njoj bi vjerovatno najviše odgovaralo da Kosovo ne bude uspješno u integracijama.“
Srbija i Kosovo u jednom mjesecu
20. novembar – Poslije drugog kruga glasanja Kosovo nije uspjelo da obezbjedi dvotrećinsku većinu i četvrti put ostalo bez članstva u ovoj međunarodnoj policijskoj organizaciji
21. novembar – Kosovo je u povećalo deset puta porez na proizvode iz Srbije i Bosne i Hercegovine – sa 10 na 100 odsto
2. decembar – Solomonska ostrva povukla priznanje Kosova
7. decembar – Madagaskar povukao priznanje Kosova
14. decembar – Kosovski parlament usvojio je tri zakona kojima se stiču uslovi da se Bezbjednosne snage Kosova (BSK) transformišu u oružane snage
Sporazum „nadohvat ruke“?
Tramp poslao pisma predsjednicima Srbije i Kosova – zašto?
Da sporazum nije toliko daleko, misli Donald Trump. On je u pismu Hashimu Thaçiju, a slično je ovih dana poslao i Aleksandru Vučiću, poručio:
„Spremni smo da Vam pomognemo u naporima da postignete sporazum koji uvažava interese i Kosova i Srbije.
„Takav sporazum je nadohvat ruke.“
Dejan Anastasijević, BBC na srpskom
Jedan poziv ne mijenja sve
Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump uputio je protekle nedjelje dva gotovo identična pisma svom kosovskom kolegi Hashimu Thaçiju i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
U pismima, koja nosi datum 14. decembar i razlikuju se samo po imenima primalaca, Trump hvali oba predsjednika zbog „liderstva“ i poziva ih da „iskoriste ovaj trenutak da „iskoriste ovaj jedinstveni trenutak“ da postignu sveobuhvatni sporazum između Srbije i Kosova.
„Takav sporazum je na dohvat ruke“, napisao je predsjednik SAD i dodao da se „raduje“ što će Vučića i Thaçija „dočekati u Bijeloj kući kako bi proslavili ono što bi predstavljalo historijski sporazum“.
Ovo je prvi put otkako je Trump preuzeo dužnost da se javno osvrnuo na kosovski problem. Sem toga je, ako se izuzmu protokolarne čestitke, prva direktna komunikacija sa Vučićem i prvi, doduše uslovni, poziv u Bijelu kuću.
Zbog toga nije čudno što su vladi naklonjeni mediji i analitičari u tih nekoliko redova prepoznali nagovještaj preokreta kad je riječ o američkoj politici prema Kosovu.
„Trump će natjerati Albance na podjelu!“ i „Trump i Putin dijele Kosovo“, osvanulo je na naslovnim stranama beogradskih tabloida poslije Trumpovog pisma.
Prerano za za slavlje?
Za sada, međutim, ostaje nejasno da li iza Trumpove poruke stoji išta osim lijepih želja.
Plan o „razgraničenju“ odnosno „korekciji granica“ za koji se zalažu Vučić i Thaçi nema podršku većine država članica Evropske unije, mada su mu šefica evropske diplomatije Federica Mogherini i komesar za pregovore o proširenju Johannes Hahn naklonjeni.
Velika Britanija i Njemačka su naglašeno protiv, dok su gotovo sve ostale zemlje uzdržane.
Rusija je prema ovoj ideji ostala hladna, mada joj se otvoreno ne suprotstavlja. I većina lidera Zapadnog Balkana, osim albanskog predsjednika Edija Rame i Milorada Dodika iz Republike Srpske, se izrazito protive mijenjanju granica.
Podjeli Kosova protive se i kosovski premijer Ramush Haradinaj i cijela opozicija.
SAD su (možda) još uvijek najmoćnija sila na svijetu, ali je nerealno očekivati da bi Trump mogao sam da prevaziđe sve nabrojane prepreke i otvori put ka konačnom sporazumu.
Preča posla
Posljednjih dana se javila i ideja da bi rješenje moglo da se nađe ukoliko bi uz SAD, plan podržale Rusija i Kina, uz eliminaciju ili bar marginalizaciju uloge EU u pregovorima.
„Uključivanje Rusije i Kine u taj proces otvara mogućnost da se on završi u Savjetu bezbjednosti UN“, smatra predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić i nagovještava novu rezoluciju o Kosovu koja bi zamjenila 1244.
On je u izjavi objavljenoj u nekoliko beogradskih medija rekao da „EU ne bi više imala primarnu ulogu“ i da bi umjesto Mogherini u dijalogu učestvovao neko drugi.
Ali zašto bi Kina, koja je trenutno u trgovinskom ratu sa SAD, sada stala uz Trumpa? I da li bi EU lako pristala da druge sile rješavaju nešto što je, na kraju krajeva, evropski problem.
Ni ruski predsjednik Vladimir Putin u svom nedavnom godišnjem obraćanju naciji, nije pomenuo nikakvu saradnju sa SAD po pitanju Kosova, mada je naširoko govorio o drugim spoljnopolitičkim temama.
EU će sljedeće godine biti zauzeta izborima za Evropski parlament. O prijevremenim izborima na Kosovu u prvoj polovini 2019. se sve glasnije priča, a nije nemoguće da budu raspisani i u Srbiji.
Pa i Trump će narednih mjesecima imati preča posla, s obzirom na haos koji je napravio optpuštanjem ministra odbrane Jamesa Mattisa i brzopletom odlukom o povlačenju američkih snaga iz Sirije i dobrog dijela Avganistana.
Ništa od toga ne uliva nadu da je rješenje za Kosovo „na dohvat ruke“.
Razlozi za brigu
To je uvideo i Vučić, pa je rashladio entuzijazam u vezi sa Trumpovom pozivnicom.
On je na konferenciji za štampu poslije samita balkanskih lidera u Briselu rekao da se „ne slaže u potpunosti“ sa Trumpovom ocjenom da je rješenje blizu.
„Daleko smo od dobrog rješenja… Bojim se da će loše rješenje naći nas“, upozorio je on.
U nedostatku rješenja, i pažnje svjetskih moćnika koju smatraju da zaslužuju, balkanski lideri imaju običaj da pažnju traže jednostanim potezima i provokacijama.
To smo već vidjeli posljednjih nedjelja, kroz uvođenje oštrih carina na srpsku robu i odluke Kosova da pompezno objavi formiranje vojske Kosova, koja u stvari postoji samo na papiru.
Ni prijetnje upotrebom vojne sile iz usta premijerke Ane Barbarić i ministra odbrane Aleksandra Vulina nisu pomogle da se situacija smiri.
Ne mora se biti pesimista da bi se uvidjelo da je, bar na kratak rok, eskalacija vjerovatnija od normalizacije.
„Sveobuhvatno rješenje“ će po svemu sudeći morati da sačeka, kao i fotelje u Ovalnoj sobi na goste sa Balkana.
David Phillips sa Univerziteta Kolumbija kaže da ipak postoje neki čvrsti preduslovi da do dogovora dođe, ali da oni ni približno nisu zadovoljeni. Za njega su to:
- Mora da se napravi spisak nestalih osoba na Kosovu
- Moraju da priznaju zločini na Kosovu
- Normalizacija se može desiti samo uz priznanje Kosova od strane Srbije u okviru sadašnjih granica
Svi su se dogodili u periodu od 20. novembra do 24. decembra ove godine.
I to svega šest mjeseci prije roka (ljeta 2019) za "završetak cijelog posla" između dvije zemlje, koji je dao evropski komesar Johannes Hahn.
Stručnjaci i sagovornici BBC-ja na sprskom pokušali su da odgovore da li je u pitanju zaoštravanje odnosa koji su narušili petogodišnje pregovore ili pak – samo uvertira u veliko ljetnje pomirenje.
„Obe strane su pokušavale da dovedu do eskalacije sukoba“, kaže za BBC na srpskom Florian Bieber iz Centra za studije jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu.
„U najboljem slučaju, ovo je priprema za dogovor“, dodaje Bieber.
David Phillips, Direktor Instituta za izgradnju mira i studije ljudskih prava na Univerzitetu Kolumbija kaže za BBC da ne može da se govori o normalizaciji odnosa i da se razgovara u Briselu, ako „Srbija istovremeno lobira da zemlje povuku priznanja Kosova“.
Dogovor dok svi još imaju posao
Sredina 2019. godine je, objašnjava istraživač i politikolog Bieber, data za dogovor Beograda i Prištine iz jednog jednostavnog razloga – što u maju 2019. godine ističe mandat učesnicima pregovora.
Ne radi se o političkim mandatima Hashima Thaçija ili Aleksandra Vučića, već pregovarača i medijatora u Briselu – poput Federice Mogherini.
Od ovo troje ljudi, samo će se Federika Mogerini sledeće godine sigurno suočiti sa izborima na svoju funkciju
„Jako je bitno da dogovor vode posrednici koji neće izgubiti posao sljedeće godine, kako bi se pregovori nastavili, čak iako ne bude rješenja. To trenutno ne izgleda vjerovatno“, kaže Bieber.
„Izgleda nerealno da bi dogovor mogao da se napravi samo nekoliko mjeseci prije izbora u Evropskom parlamentu, a formiranje nove komisije će vjerovatno baciti u sjenku svaki dijalog.
Slično je reagovala i sama Federica Mogherini.
Iako je prije par mjeseci saopštila da bi voljela da zavši posao dogovorom između Beograda i Prištine, sada dijalog ostavlja – učesnicima. Rekla je da je njen posao da „vodi računa da strane poštuju jedna drugu“, a da ishod – ostaje na njima.
Bieber misli da je eskalacija u najboljem slučaju priprema za dogovor, ali da zapravo otežava sporazum.#WesternBalkans @FedericaMog Pace, content and outcome of the dialogue btw Serbia and Kosovo belong to the parties not to the #EU. My role is to facilitate, make sure the parties respect each other. I’ve seen progresses and I can only hope it can proceed. I believe it’s possible pic.twitter.com/eIltCKNxHJ
— Sabrina Bellosi (@sabellosi) December 18, 2018
„I na Kosovu i u Srbiji, značaj odnosa je porastao, ali sa negativne perspektive.
„Samo će biti teže obezbjediti podršku sporazumu u ovom trenutku, kom prethodi eskalacija i konfrontacija.
„Iako Vučić može da ignoriše javno mnjenje zbog svoje političke dominacije, kosovski lideri nemaju takvu dominaciju i morali bi da ubjeđuju građane, suočeni sa snažnim protivljenjem.
„Djeluje da Srbiji odgovara održavanje statusa kvo, pogotovo kada se uzme u obzir da je u Srbiji pala podrška ulasku u Evrospku uniju. Njoj bi vjerovatno najviše odgovaralo da Kosovo ne bude uspješno u integracijama.“
Srbija i Kosovo u jednom mjesecu
20. novembar – Poslije drugog kruga glasanja Kosovo nije uspjelo da obezbjedi dvotrećinsku većinu i četvrti put ostalo bez članstva u ovoj međunarodnoj policijskoj organizaciji
21. novembar – Kosovo je u povećalo deset puta porez na proizvode iz Srbije i Bosne i Hercegovine – sa 10 na 100 odsto
2. decembar – Solomonska ostrva povukla priznanje Kosova
7. decembar – Madagaskar povukao priznanje Kosova
14. decembar – Kosovski parlament usvojio je tri zakona kojima se stiču uslovi da se Bezbjednosne snage Kosova (BSK) transformišu u oružane snage
Sporazum „nadohvat ruke“?
Tramp poslao pisma predsjednicima Srbije i Kosova – zašto?
Da sporazum nije toliko daleko, misli Donald Trump. On je u pismu Hashimu Thaçiju, a slično je ovih dana poslao i Aleksandru Vučiću, poručio:
„Spremni smo da Vam pomognemo u naporima da postignete sporazum koji uvažava interese i Kosova i Srbije.
„Takav sporazum je nadohvat ruke.“
Dejan Anastasijević, BBC na srpskom
Jedan poziv ne mijenja sve
Predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump uputio je protekle nedjelje dva gotovo identična pisma svom kosovskom kolegi Hashimu Thaçiju i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
U pismima, koja nosi datum 14. decembar i razlikuju se samo po imenima primalaca, Trump hvali oba predsjednika zbog „liderstva“ i poziva ih da „iskoriste ovaj trenutak da „iskoriste ovaj jedinstveni trenutak“ da postignu sveobuhvatni sporazum između Srbije i Kosova.
„Takav sporazum je na dohvat ruke“, napisao je predsjednik SAD i dodao da se „raduje“ što će Vučića i Thaçija „dočekati u Bijeloj kući kako bi proslavili ono što bi predstavljalo historijski sporazum“.
Ovo je prvi put otkako je Trump preuzeo dužnost da se javno osvrnuo na kosovski problem. Sem toga je, ako se izuzmu protokolarne čestitke, prva direktna komunikacija sa Vučićem i prvi, doduše uslovni, poziv u Bijelu kuću.
Zbog toga nije čudno što su vladi naklonjeni mediji i analitičari u tih nekoliko redova prepoznali nagovještaj preokreta kad je riječ o američkoj politici prema Kosovu.
„Trump će natjerati Albance na podjelu!“ i „Trump i Putin dijele Kosovo“, osvanulo je na naslovnim stranama beogradskih tabloida poslije Trumpovog pisma.
Prerano za za slavlje?
Za sada, međutim, ostaje nejasno da li iza Trumpove poruke stoji išta osim lijepih želja.
Plan o „razgraničenju“ odnosno „korekciji granica“ za koji se zalažu Vučić i Thaçi nema podršku većine država članica Evropske unije, mada su mu šefica evropske diplomatije Federica Mogherini i komesar za pregovore o proširenju Johannes Hahn naklonjeni.
Velika Britanija i Njemačka su naglašeno protiv, dok su gotovo sve ostale zemlje uzdržane.
Rusija je prema ovoj ideji ostala hladna, mada joj se otvoreno ne suprotstavlja. I većina lidera Zapadnog Balkana, osim albanskog predsjednika Edija Rame i Milorada Dodika iz Republike Srpske, se izrazito protive mijenjanju granica.
Podjeli Kosova protive se i kosovski premijer Ramush Haradinaj i cijela opozicija.
SAD su (možda) još uvijek najmoćnija sila na svijetu, ali je nerealno očekivati da bi Trump mogao sam da prevaziđe sve nabrojane prepreke i otvori put ka konačnom sporazumu.
Preča posla
Posljednjih dana se javila i ideja da bi rješenje moglo da se nađe ukoliko bi uz SAD, plan podržale Rusija i Kina, uz eliminaciju ili bar marginalizaciju uloge EU u pregovorima.
„Uključivanje Rusije i Kine u taj proces otvara mogućnost da se on završi u Savjetu bezbjednosti UN“, smatra predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić i nagovještava novu rezoluciju o Kosovu koja bi zamjenila 1244.
On je u izjavi objavljenoj u nekoliko beogradskih medija rekao da „EU ne bi više imala primarnu ulogu“ i da bi umjesto Mogherini u dijalogu učestvovao neko drugi.
Ali zašto bi Kina, koja je trenutno u trgovinskom ratu sa SAD, sada stala uz Trumpa? I da li bi EU lako pristala da druge sile rješavaju nešto što je, na kraju krajeva, evropski problem.
Ni ruski predsjednik Vladimir Putin u svom nedavnom godišnjem obraćanju naciji, nije pomenuo nikakvu saradnju sa SAD po pitanju Kosova, mada je naširoko govorio o drugim spoljnopolitičkim temama.
EU će sljedeće godine biti zauzeta izborima za Evropski parlament. O prijevremenim izborima na Kosovu u prvoj polovini 2019. se sve glasnije priča, a nije nemoguće da budu raspisani i u Srbiji.
Pa i Trump će narednih mjesecima imati preča posla, s obzirom na haos koji je napravio optpuštanjem ministra odbrane Jamesa Mattisa i brzopletom odlukom o povlačenju američkih snaga iz Sirije i dobrog dijela Avganistana.
Ništa od toga ne uliva nadu da je rješenje za Kosovo „na dohvat ruke“.
Razlozi za brigu
To je uvideo i Vučić, pa je rashladio entuzijazam u vezi sa Trumpovom pozivnicom.
On je na konferenciji za štampu poslije samita balkanskih lidera u Briselu rekao da se „ne slaže u potpunosti“ sa Trumpovom ocjenom da je rješenje blizu.
„Daleko smo od dobrog rješenja… Bojim se da će loše rješenje naći nas“, upozorio je on.
U nedostatku rješenja, i pažnje svjetskih moćnika koju smatraju da zaslužuju, balkanski lideri imaju običaj da pažnju traže jednostanim potezima i provokacijama.
To smo već vidjeli posljednjih nedjelja, kroz uvođenje oštrih carina na srpsku robu i odluke Kosova da pompezno objavi formiranje vojske Kosova, koja u stvari postoji samo na papiru.
Ni prijetnje upotrebom vojne sile iz usta premijerke Ane Barbarić i ministra odbrane Aleksandra Vulina nisu pomogle da se situacija smiri.
Ne mora se biti pesimista da bi se uvidjelo da je, bar na kratak rok, eskalacija vjerovatnija od normalizacije.
„Sveobuhvatno rješenje“ će po svemu sudeći morati da sačeka, kao i fotelje u Ovalnoj sobi na goste sa Balkana.
David Phillips sa Univerziteta Kolumbija kaže da ipak postoje neki čvrsti preduslovi da do dogovora dođe, ali da oni ni približno nisu zadovoljeni. Za njega su to:
- Mora da se napravi spisak nestalih osoba na Kosovu
- Moraju da priznaju zločini na Kosovu
- Normalizacija se može desiti samo uz priznanje Kosova od strane Srbije u okviru sadašnjih granica
