Komparativno istraživanje javnog mnjenja u Srbiji i Albaniji pokazalo da smo jedni kod drugih dobrodošli kao gosti, ali, prema istraživanju, nema prostora za suživot
U Beogradu je jučer održana konferencija o odnosu Srba i Albanaca, perspektivi tog odnosa, tačkama sporenja, mogućnosti i poljima saradnje, na kojoj su predstavljeni rezultati prvog komparativnog istraživanja javnog mnjenja u Srbiji i Albaniji, koje je pokazalo da su najspornije tačke u odnosima dva naroda stereotipi, historijske i kulturološke razlike i Kosovo, piše list "Novosti".
Analitičari smatraju da bi Srbi i Albanci trebalo bi da se okrenu sličnostima, a ne onome po čemu se razlikuju, te da je za unaprijeđenje tog odnosa neophodan dijalog i saradnja na svim nivoima.
Direktor Agencije za ispitivanje javnog mnjenja Faktor plus, Vladimir Pejić, je predstavljajući rezultate istraživanja urađenog za potrebe Tanjuga, a u okviru šireg projekta "Srbi i Albanci, kojim putem dalje", koji Tanjug realizuje sa albanskom novinskom agencijom ATA.
Pejić kaže da je, prema istraživanju, Kosovo glavni kamen spoticanja, za 58 odsto Srba, i za njih je to gorući problem, dok Albanci smatraju da je to rješena stvar.
Dva naroda se, kaže, ne poznaju baš najbolje, ali jedni za druge, između ostalog, smatraju da su agresivni.
Trećina građana Srbije smatra da su Albanci lojalni i vrijedni, ali da ima i mišljenja koja nije lijepo čuti, a koja su utemeljena na predrasudama, rekao je Pejić i dodao da je istraživanje pokazalo visok procenat građana u obje zemlje kojima ne smeta da se Srbi, odnosno Albanci posjete tu drugu zemlju, tačnije da smo jedni kod drugih dobrodošli kao gosti, ali, prema istraživanju, nema prostora za suživot.
Ipak, više od polovine ispitanih smatra da bi dva naroda mogla i trebalo da rade zajedno, što je, ističe, optimistično.
Pejić kaže da u Srbiji možda postoji više želje za boljim odnosima, kao ni da među Srbima i među Albancima nije mali broj onih koji smatraju da je odnos Srba i Albanaca važan, te da su Srbi svijesniji da su međuosobni odnosi dvije zemlje ključni za region.
Da bi Srbi i Albanci trebalo da se okrenu sličnostima, a ne onome po čemu se razlikuju, smatraju profesor FPN i zamjenik predsjednika Centra za spoljnu politiku, Dragan Đukanović, i publicista i politički analitičar iz Tirane, Ben Andoni.
Andoni je, naime, ocjenio da ne bi trebalo trošiti vrijeme na priče o razlikama između Albanaca i Srba već da treba staviti akcenat na sličnosti.
Andoni razlike između dva naroda vidi samo u tri tačke - Kosovo, jezik i politika. Uz pohvale projektu koji su pokrenuli Tanjug i ATA, Andoni je u šali ispričao da su prije sto godina savjetovali Srbima kada dolaze u Albaniju da ponesu tri suve stvari - suve čarape, suv novac i suvi barut, a danas im je, kao i svima, kaže, potrebno da ponesu samo suv novac i engleski jezik.
Koristeći se pretežno srpskim jezikom, Andoni je kazao da umjetnici, pogotovo mladi Srbi i Albanci, danas sarađuju više nego što bi se to moglo očekivati.
Smatra da su dva naroda isuviše zatrovana političkim igrama za koje kaže da su popularne i u Srbiji i u Albaniji, jer je to način da političari "zamajavaju" narod, da ne misli na nezaposlenost, nepotizam, korupciju.
Smatra veoma važnim da Srbi i Albanci žive bez granica koje im nameću političari, te da je razumijevanje drugog narativa veoma važno, kao i to da se gleda u budućost.
Ukazao je da je kulturna saradnja dvije zemlje veoma važna, da su Albanci još prije dvije decenije preveli sve najvažnije srpske književnike, što, kako kaže, nije slučaj sa Srbijom.
Naveo je i činjenicu da milion mladih Albanaca za dvije godine nije pročitalo nijednu knjigu, što, smatra, otežava proces promjene njihovih stavova.
Ukazujući na problem obrazovanja, Andoni je rekao da mladi Albanci uče da su im Srbi i Grci neprijatelji.
Da je dijalog važan smatra i profesor Ðukanović, koji primjećuje da je Albanija sad možda više stavila fokus na njenu mediteransku dimenziju spoljne politke, ali ukazuje da je za Tiranu važno da ima osigurane dobre odnose i sa balkanskim zaleđe, jer, kako kaže, bez odnosa sa Srbijom to neće biti moguće.
Sa druge strane, ukazuje da je i Srbiji važno da prevaziđe loše nasljeđe odnosa sa Albanijom, još iz Titovog perioda, koji je, kaže, bio u stalnoj sjenci kosovskog pitanja i dodaje da je važno da se prepoznaju kanali tih odnosa.
Čini mu se da je sve u sjenci kosovskog problema i još uvijek nerješenog procesa normalizacije odnosa između Beograda i Prištine i kaže da će se, ukoliko i kada dođe do pravno-obavezujućeg sveobuhvatnog sporazuma, ambijent u kojem se razgovara i odnosi sa Albanijom promjeniti.
Ukazao je da postoje brojne oblasti u kojima je dobra saradnja, poput ekonomije, u kojoj Srbija ostvaruje suficit, kao i nauke i kulture, ali da i dalje postoji problem sa manjinama, koji još uvijek ne možemo da „preskočimo", odnosno to što Albanija insistira na pravima Albanaca u Preševskoj dolini, dok Srbija insistira na dodatnoj zaštiti Srba u Albaniji.
Važno je, naglašava, da saradnja mora da postoji, da se nastavi saradnja elita, koje bi trebalo da šalju "međusobne pozitivne signale", da jača saradnja dvije vlade i među resornim ministarstvima.
"Bez toga, napretka u odnosima neće biti", rekao je Ðukanović i dodao da bi, s obzirom na otvorena historijska pitanja, bilo zanimljivo da se možda osnuje međudržavna komisija, sačinjena od stručnjaka, koja bi analizirala odnose dvije zemlje i naroda.
Posebno je, podvukao značaj infrastrukturne saradnje.
"Važno je da što prije dobijemo ''autoput mira'', Niš - Priština - Drač, da se dodatno povežemo", rekao je Ðukanović.
Od pomoći je, dodao je, i saradnja nevladinog sektora, pa i medija, kao i da je Tanjug fantastično prepoznao momenat da napravi ovakav projekat.
Kada je riječ o mlađoj populaciji Srba, koja uglavnom vidi uticaj problema Kosova na odnose sa Albanijom, Đukanović kaže da je to opšte prihvaćen trend među mladima.
Ukazao je da je jedan od problema i obrazovni sistem, kroz koji treba da se odneguju drugačije vrijednosti i drugačiji odnos prema susjedima, pa samim tim i prema Albancima.
Istraživanje Faktora plus za Tanjug je rađeno uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške, pa je ambasador te zemlje u Beogradu Arne Sanes Bjornstad primetivši da su Srbi i Albanci susjedi ali se, kako je rekao, slabo poznaju pa stoga među njima ima i sumnji i podozrenjaivosti, pa bi bilo veoma korisno da se povećaju kontakti i saradnja.
Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković je na osnovu rečenog ocjenila da ima razloga za otimizam kad je riječ o odnosima Srba i Albanaca što, kaže, potvrđuje i onaj dio rezultata istraživanja prema kojima Albance i Srbe najviše interesuje ekonomska i politička stabilnost i to što dijele želju za promjenom.
Direktorka Centra za spoljnu politiku Aleksandra Joksimović je istakla da se mnogo toga radi da se između Beograda i Tirane uspostavi bolja komunikacija, te da su, kako je rekla, političari na tom planu napravili veliki iskorak.
Analitičari smatraju da bi Srbi i Albanci trebalo bi da se okrenu sličnostima, a ne onome po čemu se razlikuju, te da je za unaprijeđenje tog odnosa neophodan dijalog i saradnja na svim nivoima.
Direktor Agencije za ispitivanje javnog mnjenja Faktor plus, Vladimir Pejić, je predstavljajući rezultate istraživanja urađenog za potrebe Tanjuga, a u okviru šireg projekta "Srbi i Albanci, kojim putem dalje", koji Tanjug realizuje sa albanskom novinskom agencijom ATA.
Pejić kaže da je, prema istraživanju, Kosovo glavni kamen spoticanja, za 58 odsto Srba, i za njih je to gorući problem, dok Albanci smatraju da je to rješena stvar.
Dva naroda se, kaže, ne poznaju baš najbolje, ali jedni za druge, između ostalog, smatraju da su agresivni.
Trećina građana Srbije smatra da su Albanci lojalni i vrijedni, ali da ima i mišljenja koja nije lijepo čuti, a koja su utemeljena na predrasudama, rekao je Pejić i dodao da je istraživanje pokazalo visok procenat građana u obje zemlje kojima ne smeta da se Srbi, odnosno Albanci posjete tu drugu zemlju, tačnije da smo jedni kod drugih dobrodošli kao gosti, ali, prema istraživanju, nema prostora za suživot.
Ipak, više od polovine ispitanih smatra da bi dva naroda mogla i trebalo da rade zajedno, što je, ističe, optimistično.
Pejić kaže da u Srbiji možda postoji više želje za boljim odnosima, kao ni da među Srbima i među Albancima nije mali broj onih koji smatraju da je odnos Srba i Albanaca važan, te da su Srbi svijesniji da su međuosobni odnosi dvije zemlje ključni za region.
Da bi Srbi i Albanci trebalo da se okrenu sličnostima, a ne onome po čemu se razlikuju, smatraju profesor FPN i zamjenik predsjednika Centra za spoljnu politiku, Dragan Đukanović, i publicista i politički analitičar iz Tirane, Ben Andoni.
Andoni je, naime, ocjenio da ne bi trebalo trošiti vrijeme na priče o razlikama između Albanaca i Srba već da treba staviti akcenat na sličnosti.
Andoni razlike između dva naroda vidi samo u tri tačke - Kosovo, jezik i politika. Uz pohvale projektu koji su pokrenuli Tanjug i ATA, Andoni je u šali ispričao da su prije sto godina savjetovali Srbima kada dolaze u Albaniju da ponesu tri suve stvari - suve čarape, suv novac i suvi barut, a danas im je, kao i svima, kaže, potrebno da ponesu samo suv novac i engleski jezik.
Koristeći se pretežno srpskim jezikom, Andoni je kazao da umjetnici, pogotovo mladi Srbi i Albanci, danas sarađuju više nego što bi se to moglo očekivati.
Smatra da su dva naroda isuviše zatrovana političkim igrama za koje kaže da su popularne i u Srbiji i u Albaniji, jer je to način da političari "zamajavaju" narod, da ne misli na nezaposlenost, nepotizam, korupciju.
Smatra veoma važnim da Srbi i Albanci žive bez granica koje im nameću političari, te da je razumijevanje drugog narativa veoma važno, kao i to da se gleda u budućost.
Ukazao je da je kulturna saradnja dvije zemlje veoma važna, da su Albanci još prije dvije decenije preveli sve najvažnije srpske književnike, što, kako kaže, nije slučaj sa Srbijom.
Naveo je i činjenicu da milion mladih Albanaca za dvije godine nije pročitalo nijednu knjigu, što, smatra, otežava proces promjene njihovih stavova.
Ukazujući na problem obrazovanja, Andoni je rekao da mladi Albanci uče da su im Srbi i Grci neprijatelji.
Da je dijalog važan smatra i profesor Ðukanović, koji primjećuje da je Albanija sad možda više stavila fokus na njenu mediteransku dimenziju spoljne politke, ali ukazuje da je za Tiranu važno da ima osigurane dobre odnose i sa balkanskim zaleđe, jer, kako kaže, bez odnosa sa Srbijom to neće biti moguće.
Sa druge strane, ukazuje da je i Srbiji važno da prevaziđe loše nasljeđe odnosa sa Albanijom, još iz Titovog perioda, koji je, kaže, bio u stalnoj sjenci kosovskog pitanja i dodaje da je važno da se prepoznaju kanali tih odnosa.
Čini mu se da je sve u sjenci kosovskog problema i još uvijek nerješenog procesa normalizacije odnosa između Beograda i Prištine i kaže da će se, ukoliko i kada dođe do pravno-obavezujućeg sveobuhvatnog sporazuma, ambijent u kojem se razgovara i odnosi sa Albanijom promjeniti.
Ukazao je da postoje brojne oblasti u kojima je dobra saradnja, poput ekonomije, u kojoj Srbija ostvaruje suficit, kao i nauke i kulture, ali da i dalje postoji problem sa manjinama, koji još uvijek ne možemo da „preskočimo", odnosno to što Albanija insistira na pravima Albanaca u Preševskoj dolini, dok Srbija insistira na dodatnoj zaštiti Srba u Albaniji.
Važno je, naglašava, da saradnja mora da postoji, da se nastavi saradnja elita, koje bi trebalo da šalju "međusobne pozitivne signale", da jača saradnja dvije vlade i među resornim ministarstvima.
"Bez toga, napretka u odnosima neće biti", rekao je Ðukanović i dodao da bi, s obzirom na otvorena historijska pitanja, bilo zanimljivo da se možda osnuje međudržavna komisija, sačinjena od stručnjaka, koja bi analizirala odnose dvije zemlje i naroda.
Posebno je, podvukao značaj infrastrukturne saradnje.
"Važno je da što prije dobijemo ''autoput mira'', Niš - Priština - Drač, da se dodatno povežemo", rekao je Ðukanović.
Od pomoći je, dodao je, i saradnja nevladinog sektora, pa i medija, kao i da je Tanjug fantastično prepoznao momenat da napravi ovakav projekat.
Kada je riječ o mlađoj populaciji Srba, koja uglavnom vidi uticaj problema Kosova na odnose sa Albanijom, Đukanović kaže da je to opšte prihvaćen trend među mladima.
Ukazao je da je jedan od problema i obrazovni sistem, kroz koji treba da se odneguju drugačije vrijednosti i drugačiji odnos prema susjedima, pa samim tim i prema Albancima.
Istraživanje Faktora plus za Tanjug je rađeno uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške, pa je ambasador te zemlje u Beogradu Arne Sanes Bjornstad primetivši da su Srbi i Albanci susjedi ali se, kako je rekao, slabo poznaju pa stoga među njima ima i sumnji i podozrenjaivosti, pa bi bilo veoma korisno da se povećaju kontakti i saradnja.
Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković je na osnovu rečenog ocjenila da ima razloga za otimizam kad je riječ o odnosima Srba i Albanaca što, kaže, potvrđuje i onaj dio rezultata istraživanja prema kojima Albance i Srbe najviše interesuje ekonomska i politička stabilnost i to što dijele želju za promjenom.
Direktorka Centra za spoljnu politiku Aleksandra Joksimović je istakla da se mnogo toga radi da se između Beograda i Tirane uspostavi bolja komunikacija, te da su, kako je rekla, političari na tom planu napravili veliki iskorak.
