Albanci žive u iluziji da je međunarodna slika po pitanju Kosova ista kao i 1999. godine kada su na nebu iznad Srbije bili avioni NATO, kaže direktor takozvane Kancelarije za Kosovo u Vladi Srbije Marko Đurić, ističući da niti je Beograd danas u tako slaboj poziciji, niti je Priština u tako snažnoj.
U intervjuu za današnje "Večernje novosti", Đurić kaže i da u Vašingtonu sada imaju malo više sluha za ideju kompromisa Beograda i Prištine.
- Srpska diplomatija, i kroz posjete kakav je bila premijerke Brnabić i ministra Dačića prošle nedjelje, ulaže veliki trud da veliki brod američke spoljne politike malo pomjeri u za nas pozitivnijem pravcu, kao i u pokušaje da naše interese učinimo komplementarnijim - navodi Đurić, uz napomenu da "tu nema rezultata preko noći".
Kaže i da se trenutno Srbiji ne nudi ništa na Kosovu, "jer je za najveće zapadne zemlje, koje de fakto kontrolišu svih kosovkih 10.908 kvadratnih kilometara, to država nezavisna od Srbije, i da bi dokazali da je to tako, šalju patrole svojih vojnika sve do 200 metara od Pančićevog vrha".
Na pitanje da li podjela Kosova, kada bi bila obostrano prihvaćena, dovela do lančane reakcije u regionu, Đurić odgovara da su oni koji su 2008. podržavali nezavisnost Kosova uvijek tvrdili da je to sui generis, odnosno jedinstven slučaj, te da ga zato malo čudi kada sada potežu argument da bi novo sui generis rješenje moglo da se prenese na druge dijelove Balkanskog poluostrva.
Ističe da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Vlada na svim meridijanima ukazuju da ni 1999. ni 2008. na Kosovu ništa nije rješeno, da su problemi nagomilani, da ono što je 2013. i 2015. dogovarano nije zaživjelo zbog odsustva volje Albanaca i da, ako želimo da stvaramo bolju budućniost i za Srbe i za Albance, moramo da tražimo trajnije rješenje.
- U tome smo imali izvesni uspjeh, što je dovelo do rastuće nervoze u rukovodstvu Albanaca jer oni ne kriju da se protive kompromisu", ukazuje Đurić.
Kaže i da bi Priština najviše voljela da nam kao konačno rješenje "proda" osnivanje ZSO, što smo, podsjeća, već dobili Briselskim sporazumom 2013. godine.
- Ali, to neće tako funkcionisati. Valjda su se 2013. šalili, a sada, kao, ne bi. Na dogovor o formiranju ZSO potpise su stavile prvo gospođa Ashton 2013, a onda i gospođa Mogherini 2015. i od tada su ti sporazumi postali dio zajedničke spoljne i bezbjednosne politike Evropske unije. Stoga je njihovo neispunjavanje - kršenje spoljne i bezbednosne politike EU - zaključuje Đurić.
Upitan pod kojim uslovima zvaničnici iz Prištine mogu da posjete Srbiju, Đurić kaže da svi zvaničnici koji postoje po međunarodnim propisima mogu slobodno da se pozovu na sporazum o posjetama i da se kreću na teritoriji svoje zemlje.
- Ali to nisu ministar spoljnih poslova ili ministar Kosovskih snaga bezbjednosti jer Kosovo nema te vrste funcija. Ostali neće imati nikakvih problema - rekao je on.
- Srpska diplomatija, i kroz posjete kakav je bila premijerke Brnabić i ministra Dačića prošle nedjelje, ulaže veliki trud da veliki brod američke spoljne politike malo pomjeri u za nas pozitivnijem pravcu, kao i u pokušaje da naše interese učinimo komplementarnijim - navodi Đurić, uz napomenu da "tu nema rezultata preko noći".
Kaže i da se trenutno Srbiji ne nudi ništa na Kosovu, "jer je za najveće zapadne zemlje, koje de fakto kontrolišu svih kosovkih 10.908 kvadratnih kilometara, to država nezavisna od Srbije, i da bi dokazali da je to tako, šalju patrole svojih vojnika sve do 200 metara od Pančićevog vrha".
Na pitanje da li podjela Kosova, kada bi bila obostrano prihvaćena, dovela do lančane reakcije u regionu, Đurić odgovara da su oni koji su 2008. podržavali nezavisnost Kosova uvijek tvrdili da je to sui generis, odnosno jedinstven slučaj, te da ga zato malo čudi kada sada potežu argument da bi novo sui generis rješenje moglo da se prenese na druge dijelove Balkanskog poluostrva.
Ističe da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Vlada na svim meridijanima ukazuju da ni 1999. ni 2008. na Kosovu ništa nije rješeno, da su problemi nagomilani, da ono što je 2013. i 2015. dogovarano nije zaživjelo zbog odsustva volje Albanaca i da, ako želimo da stvaramo bolju budućniost i za Srbe i za Albance, moramo da tražimo trajnije rješenje.
- U tome smo imali izvesni uspjeh, što je dovelo do rastuće nervoze u rukovodstvu Albanaca jer oni ne kriju da se protive kompromisu", ukazuje Đurić.
Kaže i da bi Priština najviše voljela da nam kao konačno rješenje "proda" osnivanje ZSO, što smo, podsjeća, već dobili Briselskim sporazumom 2013. godine.
- Ali, to neće tako funkcionisati. Valjda su se 2013. šalili, a sada, kao, ne bi. Na dogovor o formiranju ZSO potpise su stavile prvo gospođa Ashton 2013, a onda i gospođa Mogherini 2015. i od tada su ti sporazumi postali dio zajedničke spoljne i bezbjednosne politike Evropske unije. Stoga je njihovo neispunjavanje - kršenje spoljne i bezbednosne politike EU - zaključuje Đurić.
Upitan pod kojim uslovima zvaničnici iz Prištine mogu da posjete Srbiju, Đurić kaže da svi zvaničnici koji postoje po međunarodnim propisima mogu slobodno da se pozovu na sporazum o posjetama i da se kreću na teritoriji svoje zemlje.
- Ali to nisu ministar spoljnih poslova ili ministar Kosovskih snaga bezbjednosti jer Kosovo nema te vrste funcija. Ostali neće imati nikakvih problema - rekao je on.
