Zanimljivo istraživanje o tome koliko se mladi iz regiona međusobno poznaju: virtuelno i u stvarnom svijetu. Pročitajte!
Decenije psiholoških istraživanja otkrivaju da je najbolji lijek protiv predrasuda i netrpeljivosti komunikacija sa pripadnicima drugih grupa.
Nedavno istraživanje, u kojem učestvovalo oko 800 mladih sa Kosova, iz Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, pokazalo je da mladi u regionu i dalje nemaju puno dodira sa mladima iz susjednih država, ili čak iz svoje države, ukoliko su druge etničke pripadnosti ili vjeroispovesti.
Kontakt je po pravilu najčešći u formalnim okruženjima - na fakultetu ili na poslu, sa izuzetkom Kosova gdje postoje i jasne institucionalne podjele. Posebno je upečatljivo da veliki udio mladih nikada nije u prilici da komunicira sa članovima drugih grupa. Takvih je čak 75 posto među Albancima u Prištini, dok gotovo 40 posto mladih Beograđana kažu da rijetko imaju ili uopšte nemaju ovu vrstu kontakta.
Čak i kada su fizički u jedinstvenom prostoru, različite etničke grupe nekada žive u različitim dijelovima grada, potpuno odvojenim životima - u regionu tako postoje "podjeljeni gradovi", poput Mitrovice, Mostara ili Brčkog. U nekim mjestima u BiH dijele se i manji prostori - u "podjeljenim školama", na primjer, Bošnjaci i Srbi slušaju nastavu u istoj zgradi, ali u različitim smjenama.
"Veliko je razočaranje vidjeti da rijeka i most, dva objekta koja su kroz historiju spajala ljude, u ovom gradu ih razdvajaju". (Admir, 24, Albanac iz Mitrovice)
Kada mladi ipak dođu u međusobni kontakt, to je za njih većinom prijatno iskustvo. Region u kojem živimo po tome je specifičan - u drugim dijelovima svijeta u kojima postoje tenzije, o kontaktima se ne izvještava uvijek kao o pozitivnim (na primjer između Izraelaca i Palestinaca, ili Turaka i Kurda). Ovome vjerovatno doprinosi činjenica da mladi iz našeg regiona imaju manje jezičke barijere i slična kulturna interesovanja - nije rijetkost da filmovi ili muzika iz jedne od balkanskih država postanu regionalni hitovi.
Nove vrste medija pružaju prilike za prevazilaženje fizičkih prepreka. Broj prijatelja iz drugih grupa koje imaju na društvenim mrežama značajno je veći nego broj prijatelja "u stvarnom životu" - čini se da mladi ne bježe od različitosti, već je zapravo traže, barem u virtuelnom svijetu.
Mladi sa kojima se razgovaralo slažu se sa preporukama psihologa: dugotrajan kontakt i raznolikost iskustava vide kao važno sredstvo za smanjenje predrasuda. Oni smatraju da su prilike za kontakt rijetke i željeli bi više studentskih razmjena, različitih zajedničkih aktivnosti, oblikovanje javnih prostora koji bi mogli biti mjesto za sastajanje različitih grupa. Evo šta su neki od njih rekli:
"Mislim da zbog podjela dosta propuštamo. Propustiš nova prijateljstva, komunikaciju i svakodnevnu interakciju - sve što nas čini onim što smo i što nas obogaćuje". (Sanela, 19, iz Sarajeva)
Saznajte više o rezultatima projekta OVDJE.
Nedavno istraživanje, u kojem učestvovalo oko 800 mladih sa Kosova, iz Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, pokazalo je da mladi u regionu i dalje nemaju puno dodira sa mladima iz susjednih država, ili čak iz svoje države, ukoliko su druge etničke pripadnosti ili vjeroispovesti.
Kontakt je po pravilu najčešći u formalnim okruženjima - na fakultetu ili na poslu, sa izuzetkom Kosova gdje postoje i jasne institucionalne podjele. Posebno je upečatljivo da veliki udio mladih nikada nije u prilici da komunicira sa članovima drugih grupa. Takvih je čak 75 posto među Albancima u Prištini, dok gotovo 40 posto mladih Beograđana kažu da rijetko imaju ili uopšte nemaju ovu vrstu kontakta.
Čak i kada su fizički u jedinstvenom prostoru, različite etničke grupe nekada žive u različitim dijelovima grada, potpuno odvojenim životima - u regionu tako postoje "podjeljeni gradovi", poput Mitrovice, Mostara ili Brčkog. U nekim mjestima u BiH dijele se i manji prostori - u "podjeljenim školama", na primjer, Bošnjaci i Srbi slušaju nastavu u istoj zgradi, ali u različitim smjenama.
"Veliko je razočaranje vidjeti da rijeka i most, dva objekta koja su kroz historiju spajala ljude, u ovom gradu ih razdvajaju". (Admir, 24, Albanac iz Mitrovice)
Kada mladi ipak dođu u međusobni kontakt, to je za njih većinom prijatno iskustvo. Region u kojem živimo po tome je specifičan - u drugim dijelovima svijeta u kojima postoje tenzije, o kontaktima se ne izvještava uvijek kao o pozitivnim (na primjer između Izraelaca i Palestinaca, ili Turaka i Kurda). Ovome vjerovatno doprinosi činjenica da mladi iz našeg regiona imaju manje jezičke barijere i slična kulturna interesovanja - nije rijetkost da filmovi ili muzika iz jedne od balkanskih država postanu regionalni hitovi.
Nove vrste medija pružaju prilike za prevazilaženje fizičkih prepreka. Broj prijatelja iz drugih grupa koje imaju na društvenim mrežama značajno je veći nego broj prijatelja "u stvarnom životu" - čini se da mladi ne bježe od različitosti, već je zapravo traže, barem u virtuelnom svijetu.
Mladi sa kojima se razgovaralo slažu se sa preporukama psihologa: dugotrajan kontakt i raznolikost iskustava vide kao važno sredstvo za smanjenje predrasuda. Oni smatraju da su prilike za kontakt rijetke i željeli bi više studentskih razmjena, različitih zajedničkih aktivnosti, oblikovanje javnih prostora koji bi mogli biti mjesto za sastajanje različitih grupa. Evo šta su neki od njih rekli:
"Mislim da zbog podjela dosta propuštamo. Propustiš nova prijateljstva, komunikaciju i svakodnevnu interakciju - sve što nas čini onim što smo i što nas obogaćuje". (Sanela, 19, iz Sarajeva)
Saznajte više o rezultatima projekta OVDJE.
