O njemu nema stranice na Wikipediji, nema spomenika, niti škole koja se zove po njemu. A, on je heroj.
Major JNA, rođeni Beograđanin, Mihajlo Petrović se odmah po početku agresije na Bosnu i Hercegovinu stavio na stranu Patriotske lige, odnosno Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Čovjek je stao na stranu dobra i borio protiv snaga zla, prepoznavši stvarne namjere JNA i paravojnih formacija koje su tih dana stizale u BiH iz Srbije.
„Pucajte u mene ako me neprijatelji slučajno zarobe kako im živ ne bih pao u ruke!“, govorio je Petrović.
Njegov bivši saborac iz Srednje Bosne se prisjeća tih dana:
- Izašao je ispred nas u uniformi JNA s oznakama TORBiH, strogog pogleda i uvježbanog glasa za dreku bez mikrofona i razglasa. Pogledao je niz stroj i onda je održao govor u kojem je rekao:
"Dragi moji borci, ja sam major Mihajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj deda borio se na Solunskom frontu protiv Austro-Ugara, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, a izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda.
Otac mi je pričao kakvi su bili četnici u onom ratu, a ja vam mogu odmah reći, jer sam to imao priliku vidjeti posljednjih mjeseci, da će ovi biti mnogo gori. Bosanac nisam rođenjem, ali sam postao i srcem i dušom otkako živim ovdje.
Ne bojte se, junak umire jednom, kukavica hiljadu puta.
Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja nek' otima od neprijatelja ili neka uzme pušku ako mu saborac pogine. U tami slušajte moj glas, nemamo radioveza, nema motorola...
I zapamtite, između ovog nezaštićenog i golorukog svijeta i njih naoružanih najboljim oružjem i mržnjom u kojoj žele da nas sve unište, noćas stojite samo vi"!
Ušutio je, a neko mu donese bosansku zastavu s ljiljanima. Major Petrović joj salutira, poljubi je i posla da i mi to isto uradimo...".
Poginuo je u oktobru 1992. godine, kao heroj, braneći Travnik i srednju Bosnu od agresorskih formacija.
Na sahrani mu je bio veći dio Travnika. Ljudi su izašli na ulice kako bi posljednji put pozdravili legendu odbrane, velikog čovjeka.
Mihajlo Petrović je dobitnik najvećeg ordena Bosne i Hercegovine, Zlatnog ljiljana i jedan od najvećih istorijskih likova u novijoj istoriji BiH.
Danas su ga svi zaboravili. Niti jedna ulica u Travniku ne nosi njegovo ime. Izgleda da su sva bila popunjena. Bitnije je valjda da Aziza Šaćirbegović ima ulicu...
Čovjek je stao na stranu dobra i borio protiv snaga zla, prepoznavši stvarne namjere JNA i paravojnih formacija koje su tih dana stizale u BiH iz Srbije.
„Pucajte u mene ako me neprijatelji slučajno zarobe kako im živ ne bih pao u ruke!“, govorio je Petrović.
Njegov bivši saborac iz Srednje Bosne se prisjeća tih dana:
- Izašao je ispred nas u uniformi JNA s oznakama TORBiH, strogog pogleda i uvježbanog glasa za dreku bez mikrofona i razglasa. Pogledao je niz stroj i onda je održao govor u kojem je rekao:
"Dragi moji borci, ja sam major Mihajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj deda borio se na Solunskom frontu protiv Austro-Ugara, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, a izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda.
Otac mi je pričao kakvi su bili četnici u onom ratu, a ja vam mogu odmah reći, jer sam to imao priliku vidjeti posljednjih mjeseci, da će ovi biti mnogo gori. Bosanac nisam rođenjem, ali sam postao i srcem i dušom otkako živim ovdje.
Ne bojte se, junak umire jednom, kukavica hiljadu puta.
Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja nek' otima od neprijatelja ili neka uzme pušku ako mu saborac pogine. U tami slušajte moj glas, nemamo radioveza, nema motorola...
I zapamtite, između ovog nezaštićenog i golorukog svijeta i njih naoružanih najboljim oružjem i mržnjom u kojoj žele da nas sve unište, noćas stojite samo vi"!
Ušutio je, a neko mu donese bosansku zastavu s ljiljanima. Major Petrović joj salutira, poljubi je i posla da i mi to isto uradimo...".
Poginuo je u oktobru 1992. godine, kao heroj, braneći Travnik i srednju Bosnu od agresorskih formacija.
Na sahrani mu je bio veći dio Travnika. Ljudi su izašli na ulice kako bi posljednji put pozdravili legendu odbrane, velikog čovjeka.
Mihajlo Petrović je dobitnik najvećeg ordena Bosne i Hercegovine, Zlatnog ljiljana i jedan od najvećih istorijskih likova u novijoj istoriji BiH.
Danas su ga svi zaboravili. Niti jedna ulica u Travniku ne nosi njegovo ime. Izgleda da su sva bila popunjena. Bitnije je valjda da Aziza Šaćirbegović ima ulicu...
