Najmlađa prodavačica ljubavi uhvaćena sa 12 godina, najstarija sa 60. Nišlijke i Vranjanke se prostituišu na Kosovu za svega 20 dolara...
Privođenje srpske starlete Milice Živanović, poznate kao Mimi Oro, i još nekoliko djevojaka, zbog prostitucije, kao i jednog muškarca osumnjičenog da je organizovao elitnu prostituciju po Beogradu, ponovo je otvorilo priču o vezama srpske estrade i najstarijeg zanata na svijetu, pišu srbijanske "Novosti".
Kod osumnjičenog, kako je potvrdila policija, pronađeni su kontakti, prikazi zarada djevojaka, uputstva za ponašanje sa klijentima... Protiv osumnjičenog makroa biće podneta krivična prijava, a djevojke su prekršajno kažnjene zatvorom do osam dana i sa po 45.000 dinara (oko 450 eura).
Hoteli, hosteli, saloni za masažu, iznajmljeni apartmani, parkinzi i budžaci - sve su to mjesta gdje gladni ljubavi za pet do 350 eura mogu da izaberu djevojku ili dječka koji će im zadovoljiti maštarije za jedan sat ili pak za jednu noć. Na srpskoj “profi sceni” sve su traženiji transvestiti i sve je više droge.
Mada je policija samo u Beogradu, u posljednje dvije godine, podnijela 656 prekršajnih prijava protiv osoba uhvaćenih da prodaju tijelo, tačan broj prostitutki i gej prostitutki se ne zna.
- Možda ne najrasprostranjenija, ali svakako najvidljivija jeste ulična prostitucija - objašnjava za “Novosti” Dragana Starčević iz Odeljenja za javni red i mir PU za Grad Beograd.
Njoj je zato najlakše ući u trag, dok je najteže otkriti elitnu. Krug uključenih ljudi je zatvoren i u njega se ne dospjeva bez “debele” preporuke drugog klijenta. Iako se obično misli da se ovdje troše na hiljade eura, tarifa za djevojke je, kaže Starčevićeva, 250-350 eura za sat, od čega trećina ili polovina “ide” posredniku. Ipak, nekad su sume daleko veće. Cijena se razlikuje i kad klijenti iznajme više djevojaka, ili ih iznajme za noć, ili za putovanje. Troškovi rastu kada je, osim djevojaka i posrednika, plaćen i šofer koji je vozi “na zadatak”, a ponekad i sekretarica koja se javlja na pozive.
- Bilo je slučajeva da sekretarica i vozač rade uredno za platu, kao u bilo kojoj firmi - kaže Dragana Starčević.
Djevojke su atraktivne, njegovane, obično se predstavljaju kao studentkinje ili zaposlene u firmama. Imaju između 20 i 35 godina. Tvrde da govore jedan ili više stranih jezika. Ponekad zaista i studiraju i rade, ali često im je to samo paravan. Posao im gotovo uvijek ugovaraju posrednici. To su nerijetko menadžeri hotela ili klubova, ili radnici obezbjeđenja.
Za devojke koje “rade” na ulici elitna prostitucija je nedostižan san. Lokacije na kojima žene, ali i muškarci, prodaju ljubav u prestonici već godinama su iste: park kod Ekonomskog fakulteta, ulice oko Plavog mosta, skretanje na Pančevački most i put ka Pančevu, skretanje za Makiš, Obrenovački put, okolina Manceovog mosta... Na ulici se mogu naći i maloljetnice, ali i žene od 60 godina. Oralni seks naplaćuju 1.000-2.000 dinara (od 10 do 20 eura), a “klasični” do 3.500 (oko 35 eura).
- Ženske osobe koje se odaju prostituciji žale nam se da su transvestiti najtraženiji i da im “uzimaju” posao - kaže Dragana Starčević. - Na ulici ima žena iz raznih socijalnih slojeva i različitog obrazovanja. Predrasuda je da se ovom vrstom prostitucije bave samo neobrazovane i siromašne žene.
Mada bi voljele da rade same, ove dame najčešće imaju makroe. Čak i one koje su samostalne, moraju da plate parče trotoara koje koriste svodniku koji “drži” taj kvart. Cijena je 2.000-3.000 (20 do 30 eura) za noć. One koje imaju makroe najčešće sa njim dijele zaradu pola-pola, a nerijetko im je svodnik muž ili vanbračni partner, pa od tog novca izdržavaju cijelu porodicu.
Po riječima Dragane Starčević, U Srbiji je prilično rasprostranjena takozvana salonska prostitucija, gdje se u štampi ili na internetu, pa čak i preko društvenih mreža, reklamiraju saloni za masažu, a iz oglasa je jasno da se na licu mjesta može dogovoriti i kompletno fizičko zadovoljstvo. Cjenovnik zavisi od toga kakvu masaža ima završnicu. Uobičajena cijena je 30-60 eura pola sata, odnosno 70-100 eura sat.
Između salonske i elitne prostitucije postoji kategorija - hotelska. U hotele, a kako kažu u policiji - nijedan prestonički od toga nije izuzet - dolaze i djevojke iz salona za masažu, ali i elitne prostitutke. Posrednici mogu biti zaposleni u hotelu, pa goste spajaju sa damama, a one uzimaju 150-300 eura za sat.
U Beogradu povremeno bivaju uhvaćene i dame iz bivših jugoslovenskih republika ili zemalja u okruženju. Neke čak dođu da rade ili studiraju u Srbiji.
U Nišu je situacija znatno drugačija - većina djevojaka radi “solo”, a usluge naplaćuju pet do 25 eura, zavisno od životnog doba mušterije. Pojedine nude tijelo kod tvrđavskog mosta u centru Niša, dok druge klijente mame po kafićima.
Pojedine Nišlijke, sa djevojkama iz Kruševca, Vranja i Beograda, godinama unazad posjećuju gradove na Kosovu, gdje seksualne usluge naplaćuju po 20 dolara! Prostituišu se sa pripadnicima Kfora, ali i sa Albancima.
- Djevojke iz južne i zapadne Srbije obezbjeđuju Srbi, koji imaju pajtaše Albance. Ovi ih preuzimaju, obezbjeđuju smještaj i hranu, ali i klijente - priča jedan Vranjanac, dobro upućen u trgovinu ljudima na Kosovu. - Najviše Srpkinja ima u hotelu “Grand”, u Prištini, ali uveče ih ima i na ulicama, gdje otvoreno nude usluge.
U posljednje vrijeme Albanci su premjestili prostituciju u okrilje privatnih domova i poslovne pratnje, kako ne bi bili otkriveni. Mnogo djevojaka dolazi i individualno na Kosovo, smjeste se u hotel i počnu da “rade”. Upravo one su spustile tarife za seksualne usluge sa 50 na 20 dolara.
Na meti srpskih makroa su djevojke u siromašnijim gradovima na jugu Srbije. Vrbuju ih obećanjima da će raditi u klubovima i diskotekama, kao konobarice ili hostese.
- Nezaposlena sam, u Nišu nema šanse da pronađem posao, pa sam nedavno bila mjesec dana u Prištini - priča jedna Nišlijka (21). - Imala sam sobu u hotelu i bez makroa zaradila dosta para.
I u Novom Sadu elitne prostitucije skoro da nema, a one koje žele “provod” sa galantnom gospodom odlaze u Crnu Goru, Hrvatsku ili Makedoniju. Čak i na novosadskim ulicama sve je manje prostitutki. Većina se povukla u ilegalu, pa susrete sa klijentima zakazuju SMS porukama po stanovima i hotelima. One koje su ostale “vjerne” pločniku, već s prvim mrakom mogu se vidjeti kod benzinske pumpe na izlazu iz grada, kod autobuske i željezničke stanice.
Ove godine je u Prekršajnom sudu u Novom Sadu podnet 181 zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, od čega je riješeno 68 predmeta i kažnjeno 27 osoba. Sankcionisane su kaznama zatvora od 15 do 90 dana, jer je protiv jedne osobe bilo više prijava, pa se izricala zbirna kazna.
Na “Kaćkoj petlji” na prste se mogu prebrojati prepoznatljivo obučene djevojke. Prije nekoliko godina tu ih je “radilo” stotinak, ali česte policijske akcije na tom potezu su ih proredile. Prije nekoliko godina, tu je otkrivena i 13-godišnja djevojčica iz okoline Kikinde.
- Po izlasku iz zatvora vraćale su se, ali su ponovo hapšene, pa je većini dozlogrdilo da budu iza rešetaka - kaže izvor “Novosti”. - Sada ih je 15-ak, uglavnom iz romske populacije.
Pored prostitutki iz Novog Sada i prigradskih naselja, ima ih iz Pančeva, Beograda, Subotice, Kikinde...
- Njihovi zaštitnici često sjede u kolima na stotinak metara dalje i broje klijente, kako bi se uvjerili da ih žene ne potkradaju. Teritorija među novosadskim prostitutkama nije strogo podjeljena, pa su među njima česte svađe - kaže izvor lista.
Tarifa “uličnih” prostitutki kreće se od 5 do 30 eura. Za mlađe cijena je viša, kao i za posebne želje.
ZAVRŠE NA HEROINU
Na “profi sceni” droga je čest pratilac, iako ne obavezan. Neke djevojke ulaze u svijet narkotika zahvaljujući makrou ili okruženju - drugačije ne mogu da izdrže toliki broj klijenata. Druge ulaze u svijet prostitucije da bi zaradile za drogu. Ulične prostitutke počinju sa duvanjem lepka ili marihuanom, ali ipak su najprisutniji - heroin i kokain.
PRODAJA LJUBAVI U ZAKONODAVSTVU EVROPSKIH ZEMALJA
Zakonodavstvo za prodaju ljubavi u EU se razlikuje od zemlje do zemlje. Prostitucija je negdje dozvoljena, negdje zabranjena, a u pojedinim državama kažnjavaju se i klijenti.
FRANCUSKA - Bavljenje prostitucijom nije zabranjeno, ali jesu sve aktivnosti koje se odnose na organizovanje trgovine seksom. U javnosti se vodi polemika da li prostitutkama treba obezbjediti organizovanu zaštitu uvođenjem javnih kuća, ili biti još stroži u sankcionisanju. Francuska je do 1946. godine imala 1.400 bordela, od kojih čak 300 samo u Parizu. Smatra se da danas u ovoj zemlji ima oko 20.000 do 30.000 prostitutki, od čega oko 5.000 u Parizu, od kojih su 80 odsto strankinje. Tome treba dodati i oko 60.000 “povremenih prodavačica ljubavi”, koje se ovim zanatom bave po potrebi.
ITALIJA - Nije ilegalno baviti se prostitucijom, ali je svaka druga radnja vezana za ove aktivnosti, poput podvođenja ili organizovanog bavljenja, zabranjena kao i u drugim evropskim zemljama. Makro koji na ulicu izvede maloljetnu prostitutku rizikuje 12 godina zatvora i 150.000 eura kazne.
HOLANDIJA - Javne kuće su dozvoljene od oktobra 2000. godine, a prostitutke imaju prava kao i svi drugi zaposleni. Vlasnici javnih kuća se prilikom dobijanja dozvola obavezuju da će zapošljavati samo punoljetne osobe, na dobrovoljnoj osnovi.
NJEMAČKA - “Erotski centri” su dozvoljeni od 2002. godine u određenim kvartovima. Prostitutke za poslodavcem potpisuju ugovor o radu, plaćaju porez i imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pomoć za nezaposlene.
ŠVICARSKA - Bordeli, odnosno “erotski saloni”, u ovoj zemlji su legalizovani 1992. godine, a prostitutke imaju sva prava kao zaposleni.
ŠPANIJA - Zakon je nedorečen. Prostitucija nije zabranjena, ali nije do kraja propisana. Dozvoljena je u javnim kućama od 2002. godine, ali zabranjena na ulici.
PORTUGALIJA - Kao i u Španiji, situacija nije najjasnija. Prostitucija je sa spiska kriminalnih aktivnosti skinuta 1983. godine, ali nema zakona koji štiti prodavačice ljubavi.
BELGIJA - Prostitucija je dozvoljena. Postoje i javne kuće. Kao i drugdje, sve je zasnovano na dobrovoljnoj bazi. Podvođenje je strogo kažnjivo.
ŠVEDSKA - Prva je evropska zemlja koja je 1999. godine odlučila da kažnjava klijente. Prostitucija teoretski nije zabranjena, ali korisnik rizikuje visoku kaznu, proporcionalno primanjima. Prostitutke se smatraju žrtvama i zakon ih ne goni.
NORVEŠKA - Kao i Švedska, Norveška, od 2009. godine, kažnjava klijente. Zakon je ovdje još stroži, jer Norvežanin može da bude kažnjen čak i ako je usluge prostitutke koristio u inostranstvu.
Kod osumnjičenog, kako je potvrdila policija, pronađeni su kontakti, prikazi zarada djevojaka, uputstva za ponašanje sa klijentima... Protiv osumnjičenog makroa biće podneta krivična prijava, a djevojke su prekršajno kažnjene zatvorom do osam dana i sa po 45.000 dinara (oko 450 eura).
Hoteli, hosteli, saloni za masažu, iznajmljeni apartmani, parkinzi i budžaci - sve su to mjesta gdje gladni ljubavi za pet do 350 eura mogu da izaberu djevojku ili dječka koji će im zadovoljiti maštarije za jedan sat ili pak za jednu noć. Na srpskoj “profi sceni” sve su traženiji transvestiti i sve je više droge.
Mada je policija samo u Beogradu, u posljednje dvije godine, podnijela 656 prekršajnih prijava protiv osoba uhvaćenih da prodaju tijelo, tačan broj prostitutki i gej prostitutki se ne zna.
- Možda ne najrasprostranjenija, ali svakako najvidljivija jeste ulična prostitucija - objašnjava za “Novosti” Dragana Starčević iz Odeljenja za javni red i mir PU za Grad Beograd.
Njoj je zato najlakše ući u trag, dok je najteže otkriti elitnu. Krug uključenih ljudi je zatvoren i u njega se ne dospjeva bez “debele” preporuke drugog klijenta. Iako se obično misli da se ovdje troše na hiljade eura, tarifa za djevojke je, kaže Starčevićeva, 250-350 eura za sat, od čega trećina ili polovina “ide” posredniku. Ipak, nekad su sume daleko veće. Cijena se razlikuje i kad klijenti iznajme više djevojaka, ili ih iznajme za noć, ili za putovanje. Troškovi rastu kada je, osim djevojaka i posrednika, plaćen i šofer koji je vozi “na zadatak”, a ponekad i sekretarica koja se javlja na pozive.
- Bilo je slučajeva da sekretarica i vozač rade uredno za platu, kao u bilo kojoj firmi - kaže Dragana Starčević.
Djevojke su atraktivne, njegovane, obično se predstavljaju kao studentkinje ili zaposlene u firmama. Imaju između 20 i 35 godina. Tvrde da govore jedan ili više stranih jezika. Ponekad zaista i studiraju i rade, ali često im je to samo paravan. Posao im gotovo uvijek ugovaraju posrednici. To su nerijetko menadžeri hotela ili klubova, ili radnici obezbjeđenja.
Za devojke koje “rade” na ulici elitna prostitucija je nedostižan san. Lokacije na kojima žene, ali i muškarci, prodaju ljubav u prestonici već godinama su iste: park kod Ekonomskog fakulteta, ulice oko Plavog mosta, skretanje na Pančevački most i put ka Pančevu, skretanje za Makiš, Obrenovački put, okolina Manceovog mosta... Na ulici se mogu naći i maloljetnice, ali i žene od 60 godina. Oralni seks naplaćuju 1.000-2.000 dinara (od 10 do 20 eura), a “klasični” do 3.500 (oko 35 eura).
- Ženske osobe koje se odaju prostituciji žale nam se da su transvestiti najtraženiji i da im “uzimaju” posao - kaže Dragana Starčević. - Na ulici ima žena iz raznih socijalnih slojeva i različitog obrazovanja. Predrasuda je da se ovom vrstom prostitucije bave samo neobrazovane i siromašne žene.
Mada bi voljele da rade same, ove dame najčešće imaju makroe. Čak i one koje su samostalne, moraju da plate parče trotoara koje koriste svodniku koji “drži” taj kvart. Cijena je 2.000-3.000 (20 do 30 eura) za noć. One koje imaju makroe najčešće sa njim dijele zaradu pola-pola, a nerijetko im je svodnik muž ili vanbračni partner, pa od tog novca izdržavaju cijelu porodicu.
Po riječima Dragane Starčević, U Srbiji je prilično rasprostranjena takozvana salonska prostitucija, gdje se u štampi ili na internetu, pa čak i preko društvenih mreža, reklamiraju saloni za masažu, a iz oglasa je jasno da se na licu mjesta može dogovoriti i kompletno fizičko zadovoljstvo. Cjenovnik zavisi od toga kakvu masaža ima završnicu. Uobičajena cijena je 30-60 eura pola sata, odnosno 70-100 eura sat.
Između salonske i elitne prostitucije postoji kategorija - hotelska. U hotele, a kako kažu u policiji - nijedan prestonički od toga nije izuzet - dolaze i djevojke iz salona za masažu, ali i elitne prostitutke. Posrednici mogu biti zaposleni u hotelu, pa goste spajaju sa damama, a one uzimaju 150-300 eura za sat.
U Beogradu povremeno bivaju uhvaćene i dame iz bivših jugoslovenskih republika ili zemalja u okruženju. Neke čak dođu da rade ili studiraju u Srbiji.
U Nišu je situacija znatno drugačija - većina djevojaka radi “solo”, a usluge naplaćuju pet do 25 eura, zavisno od životnog doba mušterije. Pojedine nude tijelo kod tvrđavskog mosta u centru Niša, dok druge klijente mame po kafićima.
Pojedine Nišlijke, sa djevojkama iz Kruševca, Vranja i Beograda, godinama unazad posjećuju gradove na Kosovu, gdje seksualne usluge naplaćuju po 20 dolara! Prostituišu se sa pripadnicima Kfora, ali i sa Albancima.
- Djevojke iz južne i zapadne Srbije obezbjeđuju Srbi, koji imaju pajtaše Albance. Ovi ih preuzimaju, obezbjeđuju smještaj i hranu, ali i klijente - priča jedan Vranjanac, dobro upućen u trgovinu ljudima na Kosovu. - Najviše Srpkinja ima u hotelu “Grand”, u Prištini, ali uveče ih ima i na ulicama, gdje otvoreno nude usluge.
U posljednje vrijeme Albanci su premjestili prostituciju u okrilje privatnih domova i poslovne pratnje, kako ne bi bili otkriveni. Mnogo djevojaka dolazi i individualno na Kosovo, smjeste se u hotel i počnu da “rade”. Upravo one su spustile tarife za seksualne usluge sa 50 na 20 dolara.
Na meti srpskih makroa su djevojke u siromašnijim gradovima na jugu Srbije. Vrbuju ih obećanjima da će raditi u klubovima i diskotekama, kao konobarice ili hostese.
- Nezaposlena sam, u Nišu nema šanse da pronađem posao, pa sam nedavno bila mjesec dana u Prištini - priča jedna Nišlijka (21). - Imala sam sobu u hotelu i bez makroa zaradila dosta para.
I u Novom Sadu elitne prostitucije skoro da nema, a one koje žele “provod” sa galantnom gospodom odlaze u Crnu Goru, Hrvatsku ili Makedoniju. Čak i na novosadskim ulicama sve je manje prostitutki. Većina se povukla u ilegalu, pa susrete sa klijentima zakazuju SMS porukama po stanovima i hotelima. One koje su ostale “vjerne” pločniku, već s prvim mrakom mogu se vidjeti kod benzinske pumpe na izlazu iz grada, kod autobuske i željezničke stanice.
Ove godine je u Prekršajnom sudu u Novom Sadu podnet 181 zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, od čega je riješeno 68 predmeta i kažnjeno 27 osoba. Sankcionisane su kaznama zatvora od 15 do 90 dana, jer je protiv jedne osobe bilo više prijava, pa se izricala zbirna kazna.
Na “Kaćkoj petlji” na prste se mogu prebrojati prepoznatljivo obučene djevojke. Prije nekoliko godina tu ih je “radilo” stotinak, ali česte policijske akcije na tom potezu su ih proredile. Prije nekoliko godina, tu je otkrivena i 13-godišnja djevojčica iz okoline Kikinde.
- Po izlasku iz zatvora vraćale su se, ali su ponovo hapšene, pa je većini dozlogrdilo da budu iza rešetaka - kaže izvor “Novosti”. - Sada ih je 15-ak, uglavnom iz romske populacije.
Pored prostitutki iz Novog Sada i prigradskih naselja, ima ih iz Pančeva, Beograda, Subotice, Kikinde...
- Njihovi zaštitnici često sjede u kolima na stotinak metara dalje i broje klijente, kako bi se uvjerili da ih žene ne potkradaju. Teritorija među novosadskim prostitutkama nije strogo podjeljena, pa su među njima česte svađe - kaže izvor lista.
Tarifa “uličnih” prostitutki kreće se od 5 do 30 eura. Za mlađe cijena je viša, kao i za posebne želje.
ZAVRŠE NA HEROINU
Na “profi sceni” droga je čest pratilac, iako ne obavezan. Neke djevojke ulaze u svijet narkotika zahvaljujući makrou ili okruženju - drugačije ne mogu da izdrže toliki broj klijenata. Druge ulaze u svijet prostitucije da bi zaradile za drogu. Ulične prostitutke počinju sa duvanjem lepka ili marihuanom, ali ipak su najprisutniji - heroin i kokain.
PRODAJA LJUBAVI U ZAKONODAVSTVU EVROPSKIH ZEMALJA
Zakonodavstvo za prodaju ljubavi u EU se razlikuje od zemlje do zemlje. Prostitucija je negdje dozvoljena, negdje zabranjena, a u pojedinim državama kažnjavaju se i klijenti.
FRANCUSKA - Bavljenje prostitucijom nije zabranjeno, ali jesu sve aktivnosti koje se odnose na organizovanje trgovine seksom. U javnosti se vodi polemika da li prostitutkama treba obezbjediti organizovanu zaštitu uvođenjem javnih kuća, ili biti još stroži u sankcionisanju. Francuska je do 1946. godine imala 1.400 bordela, od kojih čak 300 samo u Parizu. Smatra se da danas u ovoj zemlji ima oko 20.000 do 30.000 prostitutki, od čega oko 5.000 u Parizu, od kojih su 80 odsto strankinje. Tome treba dodati i oko 60.000 “povremenih prodavačica ljubavi”, koje se ovim zanatom bave po potrebi.
ITALIJA - Nije ilegalno baviti se prostitucijom, ali je svaka druga radnja vezana za ove aktivnosti, poput podvođenja ili organizovanog bavljenja, zabranjena kao i u drugim evropskim zemljama. Makro koji na ulicu izvede maloljetnu prostitutku rizikuje 12 godina zatvora i 150.000 eura kazne.
HOLANDIJA - Javne kuće su dozvoljene od oktobra 2000. godine, a prostitutke imaju prava kao i svi drugi zaposleni. Vlasnici javnih kuća se prilikom dobijanja dozvola obavezuju da će zapošljavati samo punoljetne osobe, na dobrovoljnoj osnovi.
NJEMAČKA - “Erotski centri” su dozvoljeni od 2002. godine u određenim kvartovima. Prostitutke za poslodavcem potpisuju ugovor o radu, plaćaju porez i imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pomoć za nezaposlene.
ŠVICARSKA - Bordeli, odnosno “erotski saloni”, u ovoj zemlji su legalizovani 1992. godine, a prostitutke imaju sva prava kao zaposleni.
ŠPANIJA - Zakon je nedorečen. Prostitucija nije zabranjena, ali nije do kraja propisana. Dozvoljena je u javnim kućama od 2002. godine, ali zabranjena na ulici.
PORTUGALIJA - Kao i u Španiji, situacija nije najjasnija. Prostitucija je sa spiska kriminalnih aktivnosti skinuta 1983. godine, ali nema zakona koji štiti prodavačice ljubavi.
BELGIJA - Prostitucija je dozvoljena. Postoje i javne kuće. Kao i drugdje, sve je zasnovano na dobrovoljnoj bazi. Podvođenje je strogo kažnjivo.
ŠVEDSKA - Prva je evropska zemlja koja je 1999. godine odlučila da kažnjava klijente. Prostitucija teoretski nije zabranjena, ali korisnik rizikuje visoku kaznu, proporcionalno primanjima. Prostitutke se smatraju žrtvama i zakon ih ne goni.
NORVEŠKA - Kao i Švedska, Norveška, od 2009. godine, kažnjava klijente. Zakon je ovdje još stroži, jer Norvežanin može da bude kažnjen čak i ako je usluge prostitutke koristio u inostranstvu.
