Poljoprivrednici koji njima prodaju junad ne mogu da ostvare subvencije koje daje država Srbija zbog birokratskih prepreka. Te subvencije ne mogu da dobiju iako se radi o potpuno legalnoj trgovini, a novac od prodaje primaju preko Narodne banke Srbije.
Poljoprivrednici od države traže da njihov status bude regulisan.
Prodaja junadi Albancima pokreće cijene na srpskom tržištu na gore. Albanci plaćaju eurima, uvijek više nego domaći klaničari, uvijek na vrijeme i što je najdragocenije u najvećem broju slučajeva zaista na kraju plate, za razliku od mnogih klanica u Srbiji.
Ako je na primjer otkupna cijena domaćih klanica 1,9 eura, Albanci plaćaju 2,1. Pri tome, pošto znaju da su junad zdrava i dobra, ne traže nikakve papire pri uvozu. Samo gledaju kvalitet robe koju kupuju.
Klaničari im obično umanjuju cijenu upravo za iznos subvencija koje daje država Srbija.
"Dajemo bikove tu jednoj firmi koja izvozi za Crnu Gori i za Kosovo. Kada daš našim klanicama, onda mora da čekaš", kaže stočar Rade Radenković.
Najveći broj stočara potpuno legalno prodaje stoku na Kosovo. Albanski klaničar Melsija iz Gnjilana plaća stoku firmi u Srbiji devizama na račun preko Narodne banke Srbije koja prima uplatu iz inostranog platnog prometa.
NBS ne uplaćuje eure na račun firme koja je prodala junad, nego dinare. Stočari kažu da ovo nije političko nego praktično pitanje, kao i da su u nepovoljnom položaju ukoliko ovaj posao rade legalno i preko računa pošto subvencije mogu da se dobiju ukoliko se nabavi dokumentacija koja pokazuje da je junad prodata domaćoj klanici i ako se stoka svejedno kolje na Kosovu.
U Ministarstvu poljoprivrede Srbije su za B92 nezvanično rekli da je ovo pitanje za Upravu carine koja ne može da izda dokumente da se radi o izvozu robe, a da istovremeno kosovske klanice nisu u sistemu Republike Srbije.
Prodaja junadi Albancima pokreće cijene na srpskom tržištu na gore. Albanci plaćaju eurima, uvijek više nego domaći klaničari, uvijek na vrijeme i što je najdragocenije u najvećem broju slučajeva zaista na kraju plate, za razliku od mnogih klanica u Srbiji.
Ako je na primjer otkupna cijena domaćih klanica 1,9 eura, Albanci plaćaju 2,1. Pri tome, pošto znaju da su junad zdrava i dobra, ne traže nikakve papire pri uvozu. Samo gledaju kvalitet robe koju kupuju.
Klaničari im obično umanjuju cijenu upravo za iznos subvencija koje daje država Srbija.
"Dajemo bikove tu jednoj firmi koja izvozi za Crnu Gori i za Kosovo. Kada daš našim klanicama, onda mora da čekaš", kaže stočar Rade Radenković.
Najveći broj stočara potpuno legalno prodaje stoku na Kosovo. Albanski klaničar Melsija iz Gnjilana plaća stoku firmi u Srbiji devizama na račun preko Narodne banke Srbije koja prima uplatu iz inostranog platnog prometa.
NBS ne uplaćuje eure na račun firme koja je prodala junad, nego dinare. Stočari kažu da ovo nije političko nego praktično pitanje, kao i da su u nepovoljnom položaju ukoliko ovaj posao rade legalno i preko računa pošto subvencije mogu da se dobiju ukoliko se nabavi dokumentacija koja pokazuje da je junad prodata domaćoj klanici i ako se stoka svejedno kolje na Kosovu.
U Ministarstvu poljoprivrede Srbije su za B92 nezvanično rekli da je ovo pitanje za Upravu carine koja ne može da izda dokumente da se radi o izvozu robe, a da istovremeno kosovske klanice nisu u sistemu Republike Srbije.
