U trošnoj udžerici od svega petnaestak kvadrata u Preševu devetočlana porodica Mehmeti bori se sa životnim nedaćama. Glava porodice Destan ne bira i radi od rane zore do kasnih večernjih sati i najteže poslove, ali ne uspjeva da svoju porodicu prehrani, a kamo li da im obezbjedi krov nad glavom, piše srbijanski list "Večernje Novosti" .
- U ovoj kućici stanujemo ja, supruga, šestoro naše djece i svastika - priča Destan Mehmeti. - Svaki zalogaj hrane je luksuz. Primamo socijalnu pomoć, ja radim i najteže poslove, ali to nije dovoljno da se nahrane sva gladna usta.
Destanu i supruzi najteže pada što loši uslovi života utiču na to da su djeca često bolesna. Najmlađa djevojčica ima i probleme sa srcem.
- Svaki roditelj za djecu želi najbolje, ali posla nema - priča Destan i pokazuje svoje skromno domaćinstvo smješteno u dvije sobice. - Ja nisam od onih koji biraju posao, ali eto opet ne uspjem mjesečno da zaradim ni 100 eura. Struje ima, ali vode ne, djeca spavaju na podu i kako kažu želja im je da imaju krevet, radni sto, policu... Oni ne žele novu garderobu i igračke. Žele samo pristojan krov nad glavom.
On kaže da im dobri ljudi donesu pomoć u hrani i odjeći.
- Teška srca prihvatam - jada se Destan. - Zbog djece, ja ne moram ni da jedem. Ali, kada bih samo imao parče zemlje, ja bih sa svojih deset prstiju sve sam izgradio.
Nedavno je porodicu Mehmeti posjetio ministar za rad i socijalna pitanja Aleksandar Vulin. Poklonio im je električni šporet i obećao da će sa čelnicima opštine razgovarati da porodica dobije zemljište i, uz pomoć dobrih ljudi koji žele da pomognu, započnu izgradnju kuće.
“POLUTAN“
Mehmeti stidljivo priča da je teško kada si „polutan“. On je dijete iz mješovitog braka, majka mu je Srpkinja, otac Albanac.
- Cijelog života si ničiji. U Beogradu kažu da sam Albanac, ovdje da sam Srbin. To mi i prećutno zamjeraju kad tražim posao - smatra Destan.
Destanu i supruzi najteže pada što loši uslovi života utiču na to da su djeca često bolesna. Najmlađa djevojčica ima i probleme sa srcem.
- Svaki roditelj za djecu želi najbolje, ali posla nema - priča Destan i pokazuje svoje skromno domaćinstvo smješteno u dvije sobice. - Ja nisam od onih koji biraju posao, ali eto opet ne uspjem mjesečno da zaradim ni 100 eura. Struje ima, ali vode ne, djeca spavaju na podu i kako kažu želja im je da imaju krevet, radni sto, policu... Oni ne žele novu garderobu i igračke. Žele samo pristojan krov nad glavom.
On kaže da im dobri ljudi donesu pomoć u hrani i odjeći.
- Teška srca prihvatam - jada se Destan. - Zbog djece, ja ne moram ni da jedem. Ali, kada bih samo imao parče zemlje, ja bih sa svojih deset prstiju sve sam izgradio.
Nedavno je porodicu Mehmeti posjetio ministar za rad i socijalna pitanja Aleksandar Vulin. Poklonio im je električni šporet i obećao da će sa čelnicima opštine razgovarati da porodica dobije zemljište i, uz pomoć dobrih ljudi koji žele da pomognu, započnu izgradnju kuće.
“POLUTAN“
Mehmeti stidljivo priča da je teško kada si „polutan“. On je dijete iz mješovitog braka, majka mu je Srpkinja, otac Albanac.
- Cijelog života si ničiji. U Beogradu kažu da sam Albanac, ovdje da sam Srbin. To mi i prećutno zamjeraju kad tražim posao - smatra Destan.
