Beogradska televizija, radio i portal B92 jedna je od medijskih franšiza u Srbiji koja se smatrala mjestom, slobodoumlja, bez uticaja srbijanske politike na politiku te medijske kuće. Međutim, u posljednje dvije, tri godine, nešto se ipak promijenilo.
Srbijanski mediji ili većina njih, o Srebrenici će danas izvještavati kroz jedan ili dva teksta. Mnogi od njih u svojim vijestima neće ni spomenuti riječ "genocid", iako je ta država pred Međunarodnom sudom pravde proglašena krivom jer nije spriječila genocid u Srebrenici.
Nju će, kao što je običaj, zamijeniti riječi "zločin" ili "masovno ubistvo". Na taj način će pokuštati minimizirati strašni masakr iz jula 1995. godine u zaštićenim zonama Žepa i Srebrenica.
Nažalost, na tu stranu je "prešao" B92. Tako su kolege sa ovog portala/radija/televizije prije dvije i tri godine genocid u Srebrenici opisivali pravom riječju, onom kojom je Haški tribunal na doživotnu robiju osudio Zdravka Tolimira, Radislava Krstića, Vujadina Popovića i Ljubišu Bearu.
General VRS Radislav Krstić osuđen je 2001. na 46 godina zatvora za genocid u Srebrenici, a četiri godine kasnije kazna mu je smanjena na 35 godina zatvora za pomaganje i podržavanje genocida. Bila je to prva presuda Haškog tribunala za genocid.
Grupa nevladinih organizacija je prije pet godina zatražila da se u Srbiji 11. juli proglasi "Danom sjećanja na genocid u Srebrenici".
Međutim, tamošnje vlasti su tek 31. marta 2010. godine usvojile Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, ali ne i proglasili danom sjećanja na genocid.
