Naser Kelmendi povezivan sa velikim brojem poznatih imena, uključujući političare i biznismene, s cijelog Balkana.
Vijest o hapšenju Nasera Kelmendija na Kosovu je odjeknula cijelim regionom, a glavno pitanje koje se ovih postavlja je - da li će ga vlast u Prištini izručiti Bosni i Hercegovini, gdje se on traži pod sumnjom za organizirani kriminal, prodaju narkotika i za nekoliko ubistava.
Iako je Kelmendi državljanin Kosova i kao takvog ga štiti i kosovski Ustav, vlast u Prištini ga može izručiti ukoliko prije toga potpiše međunarodni dogovor o ekstradikciji sa Vladom Bosne i Hercegovine. Taj dogovor može biti opšti kako bi služio za sve slične slučajeve u budućnosti, ali može biti i samo za ovu priliku.
No, u bilo kakvom slučaju, takav se dogovor mora potpisati između ministara pravde dvije države – Kosova i Bosne i Hercegovine.
Glavni problem
Ali, tu je izgleda glavni problem sa izručenjem: Bosna i Hercegovina, zbog opšte poznatih razloga, još nije priznala nezavisnost Kosova, te stoga ne želi potpisivati dokument koji bi na jedan ili drugi način značio priznavanje državnosti Kosova.
Stoga vlast u Sarajevu traži izručenje Kelmendija od strane misije Evropske Unije na Kosovu, EULEX-a, koja ima određena izvršna ovlašćenja u Kosovskom sistemu pravde i policije, te je već odredila mjesec dana pritvora za osumnjičenog narko-bosa.
Ipak, uprkos ovlašćenjima koja ima, EULEX ne može pravno odlučiti o izručvanju Kelmendija, jer bilo čiju ekstradiciju sa Kosova mora potpisati kosovski ministar pravde Hajredina Kuçi, a koji to može potpisati samo ako postoji potpisani dogovor o ekstradiciji.
Takva je procedura na Kosovu već isprobana u slučaju sa Švicarskom, sa kojom je Kosovo potpisalo dogovor o izručenju traženih osoba, pa je od proglašenja nezavisnosti izvršilo nekoliko izručenja Švicarskoj. Sličan dogovor o izručenju traženih osoba Kosovo ima i sa nekoliko drugih država, uključujući Makedoniju.
Kako stvari stoje, ukoliko Bosna i Hercegovina stvarno želi uhapsiti i suditi Naseru Kelmendiju, moraće pristati na potpisivanje ovakvog međunarodnog dogovora sa Kosovom, i time preći neprirodnu nesuradnju između dvije zemlje, koja postoji jedino zbog srpskog veta na odluke i politiku zvaničnog Sarajeva.
Prava vijest
No, prava vijest oko hapšenja Nasera Kelmendija, ipak i uprkos svemu, nije pitanje njegovog izručenja Bosni i Hercegovini, već mogući razlozi zašto je ovaj čovjek uhapšen tek sada, iako je kosovska policija imala saznanja o njegovom prebivalištu na Kosovu još od prošle godine, a sam Kelmendi se nije uopšte skrivao, već je slobodno šetao kosovskim restoranima i barovima. Zadnjih nekoliko mjeseci je Kelmendi čak stanovao na adresi samo 200 metara daleko od stana kosovskog ministra policije Bajrama Rexhepija.
I nije prvi put da je Kelmendi na neko vrijeme živio nedodirljiv od strane zakona, pošto je njegovo ranije utočište bila i Crna Gora, gdje je postao medijski eksponiran gradnjom hotela u Ulcinju.
U međuvremenu je Naser Kelmendi povezivan sa velikim brojem poznatih imena, iz raznih dijelova regije, uključujući političare i biznismene, ali i kriminalne grupe na Kosovu i u Srbiji.
Poznavaoci prilika čak tvrde da je "pad" Nasera Kelmendija u veoma tijesnoj vezi sa nekoliko drugih istraga i procesa koji se dešavaju po cijelom Balkanu, a kojima je glavni cilj bio razbijanje trgovine kokainom. Mediji čak spekulišu o tome da je Kelmendija "odao" odbijegli narko-bos, Darko Šarić, u zamjenu za status svjedoka-saradnika američkih bezbjednosnih službi, za koje se kaže da su najaktivnije u razbijanju ove vrste kriminala na Balkanu.
Pravu istinu o svim ovim spekulacijama će javnost moći saznati samo kada i ako se Kelmendiju bude sudilo, što još nije sigurno, pošto se Kelmendi ne sumnjiči ni za kakva dijela na Kosovu, te bez pravno regulisanog procesa izručenja, on bi se brzo mogao naći čak i na slobodi. Uprkos tome da ga je američki predsjednik Barack Obama, već pomenuo kao najvećeg balkanskog kriminalca, a kosovski ga je premijer Hashim Thaçi, hvaleći policiju za njegovo hapšenje, nazvao jednim od najopasnijih kriminalaca na Balkanu i najvećim dilerom droge u regiji.
Kelmendi možda čuva kečeve u rukavu, u vidu informacija o mnogim političarima na vlasti i post-komunističkim bogatašima po cijelom jugoistoku Evrope.
Balkanska slagalica
Zato jedan dobro informisani izvor iz kosovskih vlasti kaže da se cijela priča oko Kelmendija i Šarića može veoma lako shvatiti i kao pokušaj velike čistke od kriminala u regiji, kojom bi se iza rešetaka našle vođe najvećih kriminalnih grupa. Takvu čistku mnogi vide kao operaciju koju vode američke službe, a njen uspjeh bi neumitno imao velike posljedice i na veliki broj moćnika iz politike i biznisa po cijelom Balkanu, zbog partnerstva i veza sa ljudima kao što Naser Kelmendi i Darko Šarić. Prema ovakvom viđenju stvari, o ovome se kontekstu trebaju gledati i optužnica protiv Miroslava Miškovića u Srbiji, ili pak istrage o pronevjeri novaca u Telekomu Slovenije.
No, da bi se nešto ovako veliko, a za budućnost regiona veoma potrebno, i moglo stvarno desiti, neće biti dovoljna samo snaga stranih službi koje žele razbijanje organizovanog kriminala, ili pojedinaca na vlasti čija imena nisu u vezi sa gusto ispletenom mrežom i vezama između organizovanog kriminala i lokalnih političkih centara moći.
Za jedan veliki udarac kriminalu, biće potrebno mnogo više saradnje između država Balkana ako one žele postati društva gde vlada pravo, a ne nedorljivi moćnici u sprezi sa kriminalom.
Klupko kriminala se počelo odmotavati, a slučaj Kelmendi je sada test za vlast u Sarajevu, od koje se očekuje da napokon napravi taj iskorak prema Prištini. Ako ne zbog toga što je kosovska država realnost koju danas čak i Srbija prihvaća više od Bosne i Hercegovine, onda zbog potrebe saradnje u borbi protiv kriminala i korupocije. Jer Kelmendi je tek prvi slučaj, od mnogih koji se trebaju rješavati. A suradnja država regije je jedini način.
Iako je Kelmendi državljanin Kosova i kao takvog ga štiti i kosovski Ustav, vlast u Prištini ga može izručiti ukoliko prije toga potpiše međunarodni dogovor o ekstradikciji sa Vladom Bosne i Hercegovine. Taj dogovor može biti opšti kako bi služio za sve slične slučajeve u budućnosti, ali može biti i samo za ovu priliku.
No, u bilo kakvom slučaju, takav se dogovor mora potpisati između ministara pravde dvije države – Kosova i Bosne i Hercegovine.
Glavni problem
Ali, tu je izgleda glavni problem sa izručenjem: Bosna i Hercegovina, zbog opšte poznatih razloga, još nije priznala nezavisnost Kosova, te stoga ne želi potpisivati dokument koji bi na jedan ili drugi način značio priznavanje državnosti Kosova.
Stoga vlast u Sarajevu traži izručenje Kelmendija od strane misije Evropske Unije na Kosovu, EULEX-a, koja ima određena izvršna ovlašćenja u Kosovskom sistemu pravde i policije, te je već odredila mjesec dana pritvora za osumnjičenog narko-bosa.
Ipak, uprkos ovlašćenjima koja ima, EULEX ne može pravno odlučiti o izručvanju Kelmendija, jer bilo čiju ekstradiciju sa Kosova mora potpisati kosovski ministar pravde Hajredina Kuçi, a koji to može potpisati samo ako postoji potpisani dogovor o ekstradiciji.
Takva je procedura na Kosovu već isprobana u slučaju sa Švicarskom, sa kojom je Kosovo potpisalo dogovor o izručenju traženih osoba, pa je od proglašenja nezavisnosti izvršilo nekoliko izručenja Švicarskoj. Sličan dogovor o izručenju traženih osoba Kosovo ima i sa nekoliko drugih država, uključujući Makedoniju.
Kako stvari stoje, ukoliko Bosna i Hercegovina stvarno želi uhapsiti i suditi Naseru Kelmendiju, moraće pristati na potpisivanje ovakvog međunarodnog dogovora sa Kosovom, i time preći neprirodnu nesuradnju između dvije zemlje, koja postoji jedino zbog srpskog veta na odluke i politiku zvaničnog Sarajeva.
Prava vijest
No, prava vijest oko hapšenja Nasera Kelmendija, ipak i uprkos svemu, nije pitanje njegovog izručenja Bosni i Hercegovini, već mogući razlozi zašto je ovaj čovjek uhapšen tek sada, iako je kosovska policija imala saznanja o njegovom prebivalištu na Kosovu još od prošle godine, a sam Kelmendi se nije uopšte skrivao, već je slobodno šetao kosovskim restoranima i barovima. Zadnjih nekoliko mjeseci je Kelmendi čak stanovao na adresi samo 200 metara daleko od stana kosovskog ministra policije Bajrama Rexhepija.
I nije prvi put da je Kelmendi na neko vrijeme živio nedodirljiv od strane zakona, pošto je njegovo ranije utočište bila i Crna Gora, gdje je postao medijski eksponiran gradnjom hotela u Ulcinju.
U međuvremenu je Naser Kelmendi povezivan sa velikim brojem poznatih imena, iz raznih dijelova regije, uključujući političare i biznismene, ali i kriminalne grupe na Kosovu i u Srbiji.
Poznavaoci prilika čak tvrde da je "pad" Nasera Kelmendija u veoma tijesnoj vezi sa nekoliko drugih istraga i procesa koji se dešavaju po cijelom Balkanu, a kojima je glavni cilj bio razbijanje trgovine kokainom. Mediji čak spekulišu o tome da je Kelmendija "odao" odbijegli narko-bos, Darko Šarić, u zamjenu za status svjedoka-saradnika američkih bezbjednosnih službi, za koje se kaže da su najaktivnije u razbijanju ove vrste kriminala na Balkanu.
Pravu istinu o svim ovim spekulacijama će javnost moći saznati samo kada i ako se Kelmendiju bude sudilo, što još nije sigurno, pošto se Kelmendi ne sumnjiči ni za kakva dijela na Kosovu, te bez pravno regulisanog procesa izručenja, on bi se brzo mogao naći čak i na slobodi. Uprkos tome da ga je američki predsjednik Barack Obama, već pomenuo kao najvećeg balkanskog kriminalca, a kosovski ga je premijer Hashim Thaçi, hvaleći policiju za njegovo hapšenje, nazvao jednim od najopasnijih kriminalaca na Balkanu i najvećim dilerom droge u regiji.
Kelmendi možda čuva kečeve u rukavu, u vidu informacija o mnogim političarima na vlasti i post-komunističkim bogatašima po cijelom jugoistoku Evrope.
Balkanska slagalica
Zato jedan dobro informisani izvor iz kosovskih vlasti kaže da se cijela priča oko Kelmendija i Šarića može veoma lako shvatiti i kao pokušaj velike čistke od kriminala u regiji, kojom bi se iza rešetaka našle vođe najvećih kriminalnih grupa. Takvu čistku mnogi vide kao operaciju koju vode američke službe, a njen uspjeh bi neumitno imao velike posljedice i na veliki broj moćnika iz politike i biznisa po cijelom Balkanu, zbog partnerstva i veza sa ljudima kao što Naser Kelmendi i Darko Šarić. Prema ovakvom viđenju stvari, o ovome se kontekstu trebaju gledati i optužnica protiv Miroslava Miškovića u Srbiji, ili pak istrage o pronevjeri novaca u Telekomu Slovenije.
No, da bi se nešto ovako veliko, a za budućnost regiona veoma potrebno, i moglo stvarno desiti, neće biti dovoljna samo snaga stranih službi koje žele razbijanje organizovanog kriminala, ili pojedinaca na vlasti čija imena nisu u vezi sa gusto ispletenom mrežom i vezama između organizovanog kriminala i lokalnih političkih centara moći.
Za jedan veliki udarac kriminalu, biće potrebno mnogo više saradnje između država Balkana ako one žele postati društva gde vlada pravo, a ne nedorljivi moćnici u sprezi sa kriminalom.
Klupko kriminala se počelo odmotavati, a slučaj Kelmendi je sada test za vlast u Sarajevu, od koje se očekuje da napokon napravi taj iskorak prema Prištini. Ako ne zbog toga što je kosovska država realnost koju danas čak i Srbija prihvaća više od Bosne i Hercegovine, onda zbog potrebe saradnje u borbi protiv kriminala i korupocije. Jer Kelmendi je tek prvi slučaj, od mnogih koji se trebaju rješavati. A suradnja država regije je jedini način.
