Institut Evropska inicijativa za stabilnost (ESI) tvrdi da je postojeći model evropskih integracija propao i predlaže da se državama Zapadnog Balkana umjesto "evropske perspektive" ponudi novi pristup - članstvo u Evropskom ekonomskom prostoru (EEP). Kosovski analitičar Veton Surroi objašnjava da bi to zemljama kandidatima omogućilo pristup evropskom tržištu bez punopravnog članstva, a EU bi dobila vrijeme da riješi svoje probleme. Prema tom modelu Srbija bi bila kao Švicarska, a Kosovo – Norveška, prenosi N1.
Veton Surroi u autorskom tekstu za Kohu podsjeća da je prošlo 15 godina od kada je Sjeverna Makedonija, tada BJRM postala kandidat za članstvo u EU, ali odatle nije odmakla jer pregovori nisu otvoreni. Zato je, prema tvrdnjama Surroija, debata o tome kada će i da li će uopšte Turska postati članica EU sada zamenjena debatom kada će i da li će uopšte šest država Zapadnog Balkana postati punopravne članice EU.
ESI tvrdi da je postojeći model evropskih integracija okončao francuski predsjednik Emmanuel Macron odbijajući da se Sjevernoj Makedoniji i Albaniji odobri datum za početak pregovora, dok se sama EU ne reformiše iznutra. Međutim, kako piše Surroi, ovam model je propao i prije Macrona, a istraživanje ESI je pokazalo da glavni kriterijum za članstvo nije bio napredak u reformama, već politički zahtjevi koje postavljaju zemlje članice.
"Makedonija je 2013. bila bolje pripremljena od Srbije i Crne Gore, ali te dvije zemlje su favorizovane iz političkih razloga. Iz istih razloga, država kao Srbija, sa dugačkom listom osuđenih ratnih zločinaca, dobila je viznu liberalizaciju kao utešnu nagradu za proglašenje nezavisnosti Kosova, dok Kosovo nije", navodi Surroi u autorskom tekstu.
I dok Brisel rješava svoje probleme, ESI predlaže novi pristup za integraciju šest zapadnobalkanskih država - članstvo u Evropskom ekonomskom prostoru (EEP). Ovaj model je već primjenjen 1994. godine, kada su u EEP ušle države koje nisu želele da postanu punopravne članice EU - Norveška, Švicarska i Island.
Srbija kao Švicarska, Kosovo kao Norveška
Njima je ponuđeno da budu dio zajedničkog evropskog tržišta bez članstva u EU, što je vodilo do toga da te države usklade svoje zakonodavstvo i procedure sa EU ako bi se obezbjedio slobodan protok roba, usluga, kapitala i ljudi, objašnjava Surroi. On dalje navodi da bi za balkanske države to značilo da Kosovo i Albanija postanu, na primjer, Norveška, dok bi Srbija i BiH bile kao Švicarska.
"Kosovski pasoš bi u EEP imao istu vrijednost kao norveški (za Veliku Britaniju bi bila potrebna viza), a srpska šljivovica bi imala isti pristup evropskom tržištu kao švicarski brendi 'Wiliams'. Belgijski investitor bi imao istu pravnu sigurnostu u BiH, Albaniji i Sjevenoj Makedoniji kao na Islandu", kaže kosovski analitičar.
Surroi tvrdi da su prednosti te ideje očigledne - EU bi bila oslobođena agende pridruživanja dok se bavi svojim problemima, a šest balkanskih država bi se pripremilo za punopravno članstvo u EU jednog dana.
Sa geopolitičke tačke gledišta, to je poruka neevropskim državama poput Turske, Rusije i Kine, kao i nekim arapskim državama, da su evropske granice zaokružene u jedinstven ekonomski i politički prostor.
Međutim, navodi Surroi, problem je „slon u sobi”. A u ovom slučaju slon je neriješeni konflikt između Kosova i Srbije, kao i situacija u Bosni i Hercegovini.
„Bilo je lako predložiti Norveškoj da uđe u EEP 1994., skoro 90 godina pošto je proglasila nezavisnost i dobila priznanje od Švedske. Nije lako predložiti da Kosovo postane članica EEP, kada ga ne priznaje Srbija, ali ni pet zemalja članica EU”, objašnjava Surroi.
Međutim, on navodi da je u samom problemu možda i njegovo rješenje. „Možda bi taj proces pomogao da se završi drugi proces - kako rješiti srpsko-kosovski konflikt sa istovremenim uslaskom Zapadnog Balkana na zajedničko evropsko tržište”, ocjenjuje Surroi.
Pored toga, Srbija je već izabrala druge slobodnotrgovinske saveze, poput Evroazijskog, pa je nemoguće da istovremeno ima slobodnu trgovinu sa Irskom i Španijom s jedne, i Uzbekistanom i Tadžikistanom s druge strane.
“Kao i kod svake druge revolucije, prvo je potrebno da postoji politička volja, a potom fokus na detalje”, zaključuje kosovski analitičar i dodaje da šest država Zapadnog Balkana na samit EU u Zagrebu, koji će se održati u proljeće 2020. godine, moraju da dođu za konkretnim političkim zahtjevima.
Izvor: N1 Info
ESI tvrdi da je postojeći model evropskih integracija okončao francuski predsjednik Emmanuel Macron odbijajući da se Sjevernoj Makedoniji i Albaniji odobri datum za početak pregovora, dok se sama EU ne reformiše iznutra. Međutim, kako piše Surroi, ovam model je propao i prije Macrona, a istraživanje ESI je pokazalo da glavni kriterijum za članstvo nije bio napredak u reformama, već politički zahtjevi koje postavljaju zemlje članice.
"Makedonija je 2013. bila bolje pripremljena od Srbije i Crne Gore, ali te dvije zemlje su favorizovane iz političkih razloga. Iz istih razloga, država kao Srbija, sa dugačkom listom osuđenih ratnih zločinaca, dobila je viznu liberalizaciju kao utešnu nagradu za proglašenje nezavisnosti Kosova, dok Kosovo nije", navodi Surroi u autorskom tekstu.
I dok Brisel rješava svoje probleme, ESI predlaže novi pristup za integraciju šest zapadnobalkanskih država - članstvo u Evropskom ekonomskom prostoru (EEP). Ovaj model je već primjenjen 1994. godine, kada su u EEP ušle države koje nisu želele da postanu punopravne članice EU - Norveška, Švicarska i Island.
Srbija kao Švicarska, Kosovo kao Norveška
Njima je ponuđeno da budu dio zajedničkog evropskog tržišta bez članstva u EU, što je vodilo do toga da te države usklade svoje zakonodavstvo i procedure sa EU ako bi se obezbjedio slobodan protok roba, usluga, kapitala i ljudi, objašnjava Surroi. On dalje navodi da bi za balkanske države to značilo da Kosovo i Albanija postanu, na primjer, Norveška, dok bi Srbija i BiH bile kao Švicarska.
"Kosovski pasoš bi u EEP imao istu vrijednost kao norveški (za Veliku Britaniju bi bila potrebna viza), a srpska šljivovica bi imala isti pristup evropskom tržištu kao švicarski brendi 'Wiliams'. Belgijski investitor bi imao istu pravnu sigurnostu u BiH, Albaniji i Sjevenoj Makedoniji kao na Islandu", kaže kosovski analitičar.
Surroi tvrdi da su prednosti te ideje očigledne - EU bi bila oslobođena agende pridruživanja dok se bavi svojim problemima, a šest balkanskih država bi se pripremilo za punopravno članstvo u EU jednog dana.
Sa geopolitičke tačke gledišta, to je poruka neevropskim državama poput Turske, Rusije i Kine, kao i nekim arapskim državama, da su evropske granice zaokružene u jedinstven ekonomski i politički prostor.
Međutim, navodi Surroi, problem je „slon u sobi”. A u ovom slučaju slon je neriješeni konflikt između Kosova i Srbije, kao i situacija u Bosni i Hercegovini.
„Bilo je lako predložiti Norveškoj da uđe u EEP 1994., skoro 90 godina pošto je proglasila nezavisnost i dobila priznanje od Švedske. Nije lako predložiti da Kosovo postane članica EEP, kada ga ne priznaje Srbija, ali ni pet zemalja članica EU”, objašnjava Surroi.
Međutim, on navodi da je u samom problemu možda i njegovo rješenje. „Možda bi taj proces pomogao da se završi drugi proces - kako rješiti srpsko-kosovski konflikt sa istovremenim uslaskom Zapadnog Balkana na zajedničko evropsko tržište”, ocjenjuje Surroi.
Pored toga, Srbija je već izabrala druge slobodnotrgovinske saveze, poput Evroazijskog, pa je nemoguće da istovremeno ima slobodnu trgovinu sa Irskom i Španijom s jedne, i Uzbekistanom i Tadžikistanom s druge strane.
“Kao i kod svake druge revolucije, prvo je potrebno da postoji politička volja, a potom fokus na detalje”, zaključuje kosovski analitičar i dodaje da šest država Zapadnog Balkana na samit EU u Zagrebu, koji će se održati u proljeće 2020. godine, moraju da dođu za konkretnim političkim zahtjevima.
Izvor: N1 Info
