Nedaleko od centra Prištine, visokospratnica i luksuznih lokala, dvojica beskućnika su izgradili svoj "stan".
Albanac pod imenom Sejdi, 45 godina, i Srbin, nekada Cufa nekada Cufi, 60 godina, su napustili svoje živote u zamjenu za "stančić" koji se nalazi spod tribina stadiona u Prištini.
Kuća od kartona sa malim stočićem, na kojem se nalazi pivo ili rakija, njima pruža sve što im je potrebno. A iznad svega mir za sebe, kojeg oni traže.
"Dobro živim ovdje, nemam problema ni sa kim, a niti pravim probleme, niti mi iko pravi probleme. Mjesto sam uredio sam, čak sam i Cufiju sredio mjesto", rekao je Sejdiu i nastavlja da govori kako živi, za portal Klan Kosova. "Ne kradem, ne prosim, pijem poneko pivo ili rakiju, često mi donose ljudi i prijatelji koje sam nekada imao".
Čovjek koji je radio više od 20 godina kao konobar u Prištini, ima mnoge priče iz njegova života, kojeg je jedan dio proveo i u Beogradu, gdje je najvjerovatnije upoznao svojeg prijatelja.
"Ne postoji kafić ili čajdžinica u Prištini u kojima nisam radio. Jedno sam vrijeme otišao i za Beograd", otkriva on.
Mnogi se možda boje, kada prolaze ovdje i vide dvojicu stanovnika stadiona. Ali oni se ne moraju brinuti.
"Ljudi ponekad misle da smo mi opasni ili da smo bolesni, ali kada se zaustave da govore sa nama, promjene mišljenje", rekao je Sejdiu.
U stvari, njemu ne nedostaje porodica. Jedan dio mu se nalazi u Vučitrnu i u posebnim slučajevima dolaze da ga posjete ovdje, u glavnom gradu.
Ali odlučio je da im ne pravi probleme.
"Ja želim da živim sam, da nikome ne budem na teretu", rekao je on.
Za razliku od Sejdiua Cufa je odbio govoriti o njegovom životu. U nekom obliku, malo se naljutio i na novinara Klan Kosova, kada je od njega zatraženo da govori, Nije prihvatio ni da se fotografiše.
Međutim, bivši stanovnik Beograda, je pošten čovjek. Tako barem kaže njegov cimer, Sejdiu.
"Cufa je miran, dobar čovjek. Ne pravi probleme. Ja mu često pomažem, dajem mu da jede", otkriva on.
U vrijeme kada Srbi i Albanci nisu najbolji prijatelji jedni drugima, Sejdiu i Cufa ili Cufi, bilo kako da se zove, ruše barijere, možda na čudan način, dok upadljivo prihvataju da žive zajedno, u centru Prištine.
Možda će ova činjenica natjerati nekoga u državi da se osvrne prema stadionu, gdje ova dvojica žive.
A ukoliko oni to ne urade, dovoljno će biti da Srbin i Albanac ne budu primorani da odu ili napuste život u miru, koji kažu da ovdje žive.
"Nadam se da me veliki šefovi neće dirati, jer da oni dođu da me pomjere odavde ne znam šta bih radio", rekao je Sejdiu.
Iako ih niko ne dira, Sejdiu i Cufa ili Cufi će nastaviti svoju posebnu borbu za život, onako kako oni najbolje znaju to raditi. U stvari, za njih to nije borba, nego rat, različito sasvim od onoga što drugi rade.
"Ima onih na ovom svijetu koji se bore noću, a žive danju. A ima i onih koji noću žive, a danju se bore", kaže Sejdiu.
Kuća od kartona sa malim stočićem, na kojem se nalazi pivo ili rakija, njima pruža sve što im je potrebno. A iznad svega mir za sebe, kojeg oni traže.
"Dobro živim ovdje, nemam problema ni sa kim, a niti pravim probleme, niti mi iko pravi probleme. Mjesto sam uredio sam, čak sam i Cufiju sredio mjesto", rekao je Sejdiu i nastavlja da govori kako živi, za portal Klan Kosova. "Ne kradem, ne prosim, pijem poneko pivo ili rakiju, često mi donose ljudi i prijatelji koje sam nekada imao".
Čovjek koji je radio više od 20 godina kao konobar u Prištini, ima mnoge priče iz njegova života, kojeg je jedan dio proveo i u Beogradu, gdje je najvjerovatnije upoznao svojeg prijatelja.
"Ne postoji kafić ili čajdžinica u Prištini u kojima nisam radio. Jedno sam vrijeme otišao i za Beograd", otkriva on.
Mnogi se možda boje, kada prolaze ovdje i vide dvojicu stanovnika stadiona. Ali oni se ne moraju brinuti.
"Ljudi ponekad misle da smo mi opasni ili da smo bolesni, ali kada se zaustave da govore sa nama, promjene mišljenje", rekao je Sejdiu.
U stvari, njemu ne nedostaje porodica. Jedan dio mu se nalazi u Vučitrnu i u posebnim slučajevima dolaze da ga posjete ovdje, u glavnom gradu.
Ali odlučio je da im ne pravi probleme.
"Ja želim da živim sam, da nikome ne budem na teretu", rekao je on.
Za razliku od Sejdiua Cufa je odbio govoriti o njegovom životu. U nekom obliku, malo se naljutio i na novinara Klan Kosova, kada je od njega zatraženo da govori, Nije prihvatio ni da se fotografiše.
Međutim, bivši stanovnik Beograda, je pošten čovjek. Tako barem kaže njegov cimer, Sejdiu.
"Cufa je miran, dobar čovjek. Ne pravi probleme. Ja mu često pomažem, dajem mu da jede", otkriva on.
U vrijeme kada Srbi i Albanci nisu najbolji prijatelji jedni drugima, Sejdiu i Cufa ili Cufi, bilo kako da se zove, ruše barijere, možda na čudan način, dok upadljivo prihvataju da žive zajedno, u centru Prištine.
Možda će ova činjenica natjerati nekoga u državi da se osvrne prema stadionu, gdje ova dvojica žive.
A ukoliko oni to ne urade, dovoljno će biti da Srbin i Albanac ne budu primorani da odu ili napuste život u miru, koji kažu da ovdje žive.
"Nadam se da me veliki šefovi neće dirati, jer da oni dođu da me pomjere odavde ne znam šta bih radio", rekao je Sejdiu.
Iako ih niko ne dira, Sejdiu i Cufa ili Cufi će nastaviti svoju posebnu borbu za život, onako kako oni najbolje znaju to raditi. U stvari, za njih to nije borba, nego rat, različito sasvim od onoga što drugi rade.
"Ima onih na ovom svijetu koji se bore noću, a žive danju. A ima i onih koji noću žive, a danju se bore", kaže Sejdiu.
