Neosporno je da visoke temperature utiču na zdravlje radnika, posebno onih koji rade na otvorenom, a da li će oni biti zaštićeni to u najvećoj mjeri zavisi od poslodavaca, jer na Kosovu ne postoji Zakon o zabrani rada na otvorenom kada je temperatura vazduha iznad 36 stepeni Celzijusa.
Koliko je teško raditi kad su visoke temperature znaju najbolje građevinski radnici, poljoprivrednici i pekari.
„Kada je temperatura izuzetno visoka od 12h po podne do 15h, odmaramo ili završavamo unutrašnje radove. Mnogo je toplo, ali mora da se radi. Teško je, ali mora da se zaradi za život, za hranu“, kaže jedan građevinski radnik.
Abdula Sadiku, pekar kaže da je posao takav i da mora da se radi i trpi.
„Vruće je previše i napolju i u unutra, ali unutra pogotovu pored dvije pećnice“, napominje ovaj vrijedni Goranac.
Goran Trajković napominje da u poljoprivredi nema odlaganja. Kada je žetva radi se od jutra do mraka.
„Sezona je, nema odlaganja. Poljoprivrednici mora da rade, ovi koji imaju stare kombajne, kako znaju i umeju mora da podnose vrućinu“, dodaje poljoprivrednik iz Lapljeg Sela.
Na Kosovu ne postoji Zakon zabrani rada na otvorenom kada je temperatura vazduha iznad 36 stepeni Celzijusa, ali Zakon o radu u članu 22 sadrži odredbu o skraćenom radnom vremenu. Ovim je predviđeno da se skraćeno radno vrijeme primjenjuje onda kad i pored primjene zaštitnih mjera, ne može da se zaštiti radnik od štetnih uticaja po njegovo zdravlje.
„Zaštita prava radnika spada u nadležnosti Inspekcije rada“, kaže Avni Ajdini iz Unije nezavisnih sindikata radnika.
„Trenutno je zaposleno samo 38 inspektora, a biznisa je oko 72.000. Problem je što inspektori ne mogu da kontrolišu toliki broj biznisa. Najugroženiji su građevinski i poljoprivredni radnici.
Ajdini dodaje, da osim rada na otvorenom pri visokim temperaturama, radnici se suočaaju sa još jednim problemom, a to je prema njegovim riječima neplaćen prekovremeni rad.
„Treba napomenuti da radnici ne rade 8h dnevno, već 12h i nisu plaćeni za to. Problem je što ne postoji zaštita radnika na radnim mjestima."
Praksa je pokazala da bi rad u vremenskim uslovima štetnim po život i zdravlje ljudi trebalo obustaviti barem u najtoplijem dijelu dana od 11 do 16h, ili ukoliko posao ne trpi odlaganje, u tom slučaju trebalo bi angažovati veći broj radnika koji bi se smjenjivali u obavljanju istih poslova. Poslodavac je taj koji treba da brine o zaposlenima, najpre da li su angažovani radnici osopoobljeni za obavljanje određenih delatnosti kao i da im obezbjedi sredstva i opremu za ličnu zaštitu.
„Kada je temperatura izuzetno visoka od 12h po podne do 15h, odmaramo ili završavamo unutrašnje radove. Mnogo je toplo, ali mora da se radi. Teško je, ali mora da se zaradi za život, za hranu“, kaže jedan građevinski radnik.
Abdula Sadiku, pekar kaže da je posao takav i da mora da se radi i trpi.
„Vruće je previše i napolju i u unutra, ali unutra pogotovu pored dvije pećnice“, napominje ovaj vrijedni Goranac.
Goran Trajković napominje da u poljoprivredi nema odlaganja. Kada je žetva radi se od jutra do mraka.
„Sezona je, nema odlaganja. Poljoprivrednici mora da rade, ovi koji imaju stare kombajne, kako znaju i umeju mora da podnose vrućinu“, dodaje poljoprivrednik iz Lapljeg Sela.
Na Kosovu ne postoji Zakon zabrani rada na otvorenom kada je temperatura vazduha iznad 36 stepeni Celzijusa, ali Zakon o radu u članu 22 sadrži odredbu o skraćenom radnom vremenu. Ovim je predviđeno da se skraćeno radno vrijeme primjenjuje onda kad i pored primjene zaštitnih mjera, ne može da se zaštiti radnik od štetnih uticaja po njegovo zdravlje.
„Zaštita prava radnika spada u nadležnosti Inspekcije rada“, kaže Avni Ajdini iz Unije nezavisnih sindikata radnika.
„Trenutno je zaposleno samo 38 inspektora, a biznisa je oko 72.000. Problem je što inspektori ne mogu da kontrolišu toliki broj biznisa. Najugroženiji su građevinski i poljoprivredni radnici.
Ajdini dodaje, da osim rada na otvorenom pri visokim temperaturama, radnici se suočaaju sa još jednim problemom, a to je prema njegovim riječima neplaćen prekovremeni rad.
„Treba napomenuti da radnici ne rade 8h dnevno, već 12h i nisu plaćeni za to. Problem je što ne postoji zaštita radnika na radnim mjestima."
Praksa je pokazala da bi rad u vremenskim uslovima štetnim po život i zdravlje ljudi trebalo obustaviti barem u najtoplijem dijelu dana od 11 do 16h, ili ukoliko posao ne trpi odlaganje, u tom slučaju trebalo bi angažovati veći broj radnika koji bi se smjenjivali u obavljanju istih poslova. Poslodavac je taj koji treba da brine o zaposlenima, najpre da li su angažovani radnici osopoobljeni za obavljanje određenih delatnosti kao i da im obezbjedi sredstva i opremu za ličnu zaštitu.
