Iako Zakon o zaštiti svjedoka predviđa prikrivanje identiteta, promjenu prebivališta i druge vidove fizičke i finansijske podrške osobama koje mogu biti uključene u parnice, nije spriječio otkrivanje identiteta nekih zaštićenih svjedoka, piše Koha.
Samim tim, taj zakon, koji se od 2012. godine primjenjuje na Kosovu, nije uvjerio mnoge svjedoke da mogu biti sigurni prilikom svjedočenja, jer su, prema riječima izvršnog direktora Instituta Kosova za pravo Ehata Miftaraja, „curenje” informacija i otkrivanje identiteta zaštićenih svjedoka umanjili povjerenje građana i odvratili neke od toga da budu zaštićeni svjedoci.
"Nažalost, iskustva sa UNMIK-om, njihovim tužiocima i sudijama, iskustva sa tužiocima i sudijama EULEX-a na neki način umanjili su interes potencijalnih zaštićenih svjedoka da se nađu u zaštićenom programu” rekao je Miftaraj i istakao da je bilo nekoliko slučajeva kada su svjedoci počinili samoubistvo ili bili „gurnuti” da ga izvrše.
Kako dodaje, nekako su „procurile” informacije o identitetu svjedoka, tako da su dobre prakse koje je trebalo da grade tužioci i sudije UNMIK-a i EULEX-a zapravo proizvele kontraefekat.
Izvor: Kosovo Online
"Nažalost, iskustva sa UNMIK-om, njihovim tužiocima i sudijama, iskustva sa tužiocima i sudijama EULEX-a na neki način umanjili su interes potencijalnih zaštićenih svjedoka da se nađu u zaštićenom programu” rekao je Miftaraj i istakao da je bilo nekoliko slučajeva kada su svjedoci počinili samoubistvo ili bili „gurnuti” da ga izvrše.
Kako dodaje, nekako su „procurile” informacije o identitetu svjedoka, tako da su dobre prakse koje je trebalo da grade tužioci i sudije UNMIK-a i EULEX-a zapravo proizvele kontraefekat.
Izvor: Kosovo Online
