Sad kad je na Park pričeva sletio prema mišljenju mnogih najbolji igrač svih vremena, u zaborav će pasti oproštaj od Barcelone i melodrama koja je pratila sve to, a primarno pitanje koje se postavlja je ono - kako će Parižani igrati s Lionelom Messijem u sastavu?!
Mauricio Pochettino kao veliki Madridista vjerovatno nije ni sanjao, niti se nadao, da će ga zapasti rješavanje takve taktičke križaljke, prije je moždane vijuge naprezao razmišljajući kako od Cristiana Ronalda i zvijezda u bijelom zložiti funkcionalnu ekipu.
Ali šta je tu je, zvuči kao ironija, 49-godišnji argentinski strateg morat će skovati plan kako s najpopularnijim zemljakom osvajati trofeje, ali i igrati lijepo. Sumnjamo da prebogate arapsko-pariske gazde žele manje od ovo dvoje.
S Messijem u ekipi jasno je da on mora biti prva opcija, a kako moraju igrati i druga dva velikana - Neymar i Kylian Mbappé, pronalazak balansa u igri postaje prioritetan taktički zadatak. Balans u nogometu nije lako definisati, možda je najlakše to ilustrirati kao potreban omjer defanzivne kompaktnosti i napadačke ubojitosti. Ako gol nije siguran, pitanje je koliko je svrsishodno napadati.
PSG bi u ovom kadrovskom izdanju mogao često biti podijeljen na dva dijela - ofranzivni trojac i sedam igrača ispred Navasa ili Donnarumme. Bilo je ekipa u historiji ove igre koje su probale riješiti sličan rebus, a uspjeh nije bio tako čest.
Obavezno igranje svih 11 igrača i defanzivna kompaktnost primarni je postulat modernog nogometa, a trpljenje igrača bez ozbiljnijeg defanzivnog angažmana obično ograničeno na broj jedan. Kako istrpjeti trojicu, zadatak je za drugog Argentinca.
Dobro je da popularni Poch na raspolaganju ima nekoliko vrhunskih veznjaka, koji su jaki u oba smjera, kao što je novajlija Georginio Wijnaldum. Upravo na njemu, Danilu Pereiri, Marcu Verratiju, Leonardu Paredessu... najteži je zadatak. Društvo u veznom redu moglo bi često biti razuđeno te bi se od njih moglo zahtijevati da pokriju dulume praznog prostora oko centra.
Pochettino će se najvjerovatnije najčešće braniti zonski 4-4-2, gdje će u srednjoj četvorci mjesto morati popuniti najmlađi član zvjezdanog trojca - Mbappe.
U napadu je pregršt opcija, PSG će nekad igrati i s tri igrača u zadnjoj liniji, što mu omogućavaju sjajna pojačanja, posebno ponajbolji desni bek na tržištu Achraf Hakimi i legendarni stoper Sergio Ramos. Naprijed bi Mbapppe mogao igrati lijevo, dosta široko, Neymar desetku, a Messi ispred kao prava ili lažna devetka, svejedno.
Kako god bilo, PSG je ovog ljeta postao najvažnija priča svjetskog nogometa, a Pochettinu će "pomagati" milioni "analitičara" širom svijeta. Pariz je napokon postao i nogometni grad svjetlosti.
Ali šta je tu je, zvuči kao ironija, 49-godišnji argentinski strateg morat će skovati plan kako s najpopularnijim zemljakom osvajati trofeje, ali i igrati lijepo. Sumnjamo da prebogate arapsko-pariske gazde žele manje od ovo dvoje.
S Messijem u ekipi jasno je da on mora biti prva opcija, a kako moraju igrati i druga dva velikana - Neymar i Kylian Mbappé, pronalazak balansa u igri postaje prioritetan taktički zadatak. Balans u nogometu nije lako definisati, možda je najlakše to ilustrirati kao potreban omjer defanzivne kompaktnosti i napadačke ubojitosti. Ako gol nije siguran, pitanje je koliko je svrsishodno napadati.
PSG bi u ovom kadrovskom izdanju mogao često biti podijeljen na dva dijela - ofranzivni trojac i sedam igrača ispred Navasa ili Donnarumme. Bilo je ekipa u historiji ove igre koje su probale riješiti sličan rebus, a uspjeh nije bio tako čest.
Obavezno igranje svih 11 igrača i defanzivna kompaktnost primarni je postulat modernog nogometa, a trpljenje igrača bez ozbiljnijeg defanzivnog angažmana obično ograničeno na broj jedan. Kako istrpjeti trojicu, zadatak je za drugog Argentinca.
Dobro je da popularni Poch na raspolaganju ima nekoliko vrhunskih veznjaka, koji su jaki u oba smjera, kao što je novajlija Georginio Wijnaldum. Upravo na njemu, Danilu Pereiri, Marcu Verratiju, Leonardu Paredessu... najteži je zadatak. Društvo u veznom redu moglo bi često biti razuđeno te bi se od njih moglo zahtijevati da pokriju dulume praznog prostora oko centra.
Pochettino će se najvjerovatnije najčešće braniti zonski 4-4-2, gdje će u srednjoj četvorci mjesto morati popuniti najmlađi član zvjezdanog trojca - Mbappe.
U napadu je pregršt opcija, PSG će nekad igrati i s tri igrača u zadnjoj liniji, što mu omogućavaju sjajna pojačanja, posebno ponajbolji desni bek na tržištu Achraf Hakimi i legendarni stoper Sergio Ramos. Naprijed bi Mbapppe mogao igrati lijevo, dosta široko, Neymar desetku, a Messi ispred kao prava ili lažna devetka, svejedno.
Kako god bilo, PSG je ovog ljeta postao najvažnija priča svjetskog nogometa, a Pochettinu će "pomagati" milioni "analitičara" širom svijeta. Pariz je napokon postao i nogometni grad svjetlosti.
