Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, William Linder, zdrav četrdesetogodišnji ljekar, vratio se sa odmora umoran i sa otečenim nogama. Do 1996. godine on je bio mrtav, a uzrok smrti bio je „nepoznat“.
Do smrti Linder je patio od užasnih simptoma: otok na nogama je toliko stegao vene da su se neke od njih u potpunosti zatvorile dok su se druge punile viškom krvi do tačke pucanja.
Njegovi organi su se praktično spojili usljed oticanja cijelog tijela dok je iz njegovog tijela izvlačena velika količina bijele tečnosti.
Genetičari su vremenom otkrili mutaciju gena – naizgled malu grešku na jednom genu za koju se činilo da je bila odgovorna za bolest.
Doktori su obavili detaljna istraživanja i shvatili da ništa drugo nije moglo da bude uzrok – ali je Linderova porodica vremenom shvatila da je ova misteriozna bolest ubila još četiri njihova pretka.
Genetičari su uspjeli da otkriju da se bolest prvi put pojavila kod Lindbergove bake, što je ovu bolest učinilo „izuzetno mladom“, i ubijede porodicu da učine sve što mogu kako ova bolest ne bi pogodila i druge porodice.
Kćerke Williama Lindera, Joselin i Hillary, su jedine osobe na svijetu koje žive sa ovom bolešću i posvećene su tome da ne dozvole da se ona proširi i zarazi i druge.
One su tokom godina imale tri abortusa usljed straha da bi potomstvo moglo da nastavi da prenosi ovu misterioznu bolest dok je Hillary svoje bliznakinje dobila tek nakon intenzivne serije testova embriona kojima je bila oplođena kako bi bila sigurna da se u njima ne nalazi ova bolest.
Međutim, ovi potezi porodice Linder takođe su izazvali i određene kontroverze. Pojedine države zabranile su abortuse bazirane na genetskim bolestima.
