Učenici s teškoćama - razlikuju se od prosječnog djeteta u društvenoj i kulturnoj zajednici u: senzornim sposobnostima (oštećenje vida, sluha, komunikacijskim sposobnostima, uključujući teškoće u učenju i govorne smetnje i inlektualne sposobnosti (pažnja, pamćenje, opažanje, zaključivanje, rješavanje problema)), socijalno ponašanju i emocionalni doživljaj te tjelesne osobine. U bošnjačkoj zajednici, bar na osnovu nalaza nastavnika/učitelja, svake godine je sve više djece, uzrasta od 5 do 12 godina, kojima je potrebna stručna pomoć. Humanitarno Udruženje "Humman", sa sjedištem u Cirihu (Švicarskoj), učinilo je korak više pa je pomoglo prosvjetnim radnicima iz nastave na bosanskom jeziku da organizuju radionicu "Priprema učitelja/nastavnika za rad sa učenicima sa posebnim potrebama". Inače, ovo je prvi stručni seminar ovakve vrste na Kosovu
Novi Kurukulum Kosova, prateći savremene naučne tokove, posebno tretira i sistem inkluzije ili uključivanja, uz nedvosmisleni zaključak da nema učenika koji se ne bi mogao odgajati i obrazovati, nezavisno o tome koliko su skromne njegove mogućnosti. Inkluzija kao dio obrazovnog sistema zahtjeva uključivanje djece sa psiho-fizičkim smetnjama u formalnom odgojno-obrazovnom sistemu. Prosvjetari iz nastave na bosanskom iz Prizrena uz tvrdnju da je svake godine sve više djece, uzrasta od 5 do 12 godina, naglašavaju da im je potrebna stručna pomoć. Tim povodom su, uz podršku Udruženja "Humman" iz Švicarske, pokrenuli radionicu o edukaciji učitelja i nastavnika, prvu ovakve vrste na području Kosova. Tematska predavanja u trajanju od 20 časova, održava Dr. sci Muljaim Kaćka, eskpert iz oblasti logopedije i pedagogije te poznavalac obrazovno-pedagoškog rada sa učenicima i studentima i lingista. On je izrazio zahvalnost prosvjetnim radnicima koji su inicirali ovaj seminar te Udruženju "Humman".
"Danas kada smo svjedoci da smetnje, u bilo kom svom obliku, imaju visoku prevalencu zbog određenih razloga, bilo da je to zbog razvoja informatike ili njene primjene u svakodnevnom životu, primjećena je tendencija sve češćih poremećaja. Recimo iz autističkog spektra, zatim poremećaja učenja - disleksija, disgrafija, diskalkulija. Naši nastavnici, kao odgovorni, su poželjeli da nauče malo više o tim stvarima jer naši pedagoški fakulteti ne nude takvo nešto. Dakle, ova radionica je osmišljena da ih dopuni u onim djelovima u njihovom profesionalnom radu sa nekim dodatnim specijalnim znanjima u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju", naglasio je profesor Kaćka.
Kosovo ima određene planove u procesu inkluzije. Međutim, za realizaciju planova potrebna je dodatna edukacija i dodatno znanje. Profesor Kaćka, iznio je da učenici sa posebnim potrebama ili smetnjama u razvoju traže i individualiziraniji pristup.
"To je pravi izazov za nastavnike ali i prije svega za resorno ministarstvo koje bi trebalo da pripremi individualiziranije programe te da ih učini dostupnijim, pojašnjenim. U tom smislu, mi smo, možda, sa ovom radionicom i korak ispred ministarstva", dodao je on.
Tokom predavanja, Prof. dr Muljaim Kaćka, među ostalim je kazao, da pretjerano korišćenje tehnologije i tehnike utiče na pojavu anomalija u razvoju djece.
"Zadnjih tridesetak godina opšti rast problema kod djece koje se tiču govora, jezika, motorike i slično, slučajno ili ne, koincidira sa razvojem tehnologije. Prije svega računara, pametnih telefona i primjetno je, bar na osnovu razgovora sa roditeljima, da njihova djeca koriste ta sredstva i po više sati dnevno, nekad i po pet do šest sata. A roditelji, zbog mira u kući, nemaju nikakvu mugućnost da im oduzmu te telefone. Ako bi to i učinili, djeca krenu da plaču te počnu da se neadekvatno ponašaju. U tim trenicima, roditelji odustanu od namjere, misleći da je to dobro rješenje, a u stvari to je tek produbljivanje problema", podvlači profesor Kaćka.
Statistika govori da je danas između 5 do 10 posto svjetske populacije sa nekim vidom oštećenja u psiho-fizičkom funkcionisanju, dok neke vrste poremećaja, prije svih – autizam, u zadnje vrijeme dostizu učestalost na nivou epidemije. Profesor Kaćka smatra da su roditelji, kasnije i nastavnici, glavni faktori u procesu razvoja djece sa takvim anomalijama.
Izražavajući zahvalnost Humanitarnom udruženju "Humman" iz Švicarske, koje je podržalo ovo predavanje, učitelji i nastavnici, učesnici radionice, iznijeli su svoja iskustva sa učenicima koji imaju smetnje u razvoju.
Hatidža Bilibani, učiteljica u osnovnoj školi "Lek Dukagjini", kaže da je veoma teško raditi sa učenicima koji nemaju smetnje, a kamoli sa djecom koja su oštećena ili imaju nekih problema u razvoju.
"Ova radionica nam je baš dobrodošla. I meni koja imam dosta znanja o ovome. Pogotovo učiteljima koji su jako malo obavješteni o ovim problemima koji se javljaju kod učenika. Kao osoba sa ličnim iskustvom, oduvijek sam se trudila da toj djeci priđem prvo kao žena, majka, pa tek onda i kao nastavnik. Uvijek sam razumijela te njihove probleme i s puno ljubavi sam pristupala toj djeci, pokušavajući da im bar djelimično olakšam to njihovo stanje. Dajem sve od sebe da rezultat bude bolji i da svaki dan učinim nešto bolje", dodala je ona.
Alma Bajrami, učiteljica u osnovnoj školi "Motrat Qirjazi" u Prizrenu, kaže da su posljednjih godina primjetni problemi u zajednici, posebno kod djece sa smetnjama u razvoju.
"Ovakve radionice su nam i preko potrebne. Drago mi je što smo uspjeli sve ovo da realizujemo i što možemo da surađujemo. Još više sam oduševljena što u našoj zajednici imamo stručnjaka iz ove oblasti. Mislim da treba da pomažemo jedni drugima jer su djeca naša budućnost, da radimo na jačanju svijesti da je obrazovanje veoma važno te da sa djecom sa posebnim potrebama zajednički pronalazimo rješenja", kazala je Bajrami.
Iako djeca sa posebnim potrebama imaju neke nedostatke u razvoju, ona pokazuju sklonost i talenat koji ih krasi u odnosu na drugu djecu", kaže nastavnica muzičke umjetnosti Imrana Sagdati.
"Sve je više djece sa posebnim potrebama ali je i istina da ona uvijek imaju neki talenat. Kod njih je posebno izražen talenat za muziku. Nadam se da će nam ova radionica pomoći kako da još više poboljšamo rad sa tom djecom koja imaju nekakve smetnje u razvoju", dodale je Sagdati.
Osim zakonskog okvira, stvaranje stručnog kadra za primjenu inkluzije te finansijska potpora, izazovi su za sve faktore koji su uključeni u ovom problemu. Almira Bilibani–Skenderi, nastavnica engleskog jezika u osnovnoj školi "Svjetlost" u Manastirici, kaže da iako postoji zainteresiranost prosvjetnih radnika da pomognu djeci sa posebnim potrebama, nedostaje stručna edukacija.
"U našoj školi imamo nekoliko učenika sa posebnim potrebama. Ne znamo tačnu dijagnozu o njihovom zdravstvenom stanju, a nekada ne znamo kako s njima postupati. Imamo mnogo djece koja su hiperaktivna, zatim dječaka koji ne može da se fokusira na nešto, a neizostavni su i primjeri djece koja ne prepoznaju slova ili ne znaju da pišu ili se teže snalaze. Ipak, uz pomoć interneta i igrica pokušavamo da dostignemo neki nivo, ali bi nam dobro došla i stručna pomoć. Iz tih razloga sam došla na ovu radionicu i dosta sam novog saznala. Došla sam ovdje da se usavršim i vidim kako mogu da napredujem i pomognem toj djeci. Prvenstveno kao majka... Tako ih i gledam i žao mi je što takva djeca ne mogu da se uključe u rad sa ostalom djecom", kazala je Bilibani–Skenderi.
Postoje djeca sa autizmom i izraženim auditivnim problemima. Profesor Kaćka je tokom jednog predavanja demonstrirao rad savremenog aparata koji značajno pomaže u otklanjanju smetnji kod te djece sa autizmom.
Statistički podaci govore da je danas između 5 i 10 posto svjetske populacije sa nekim vidom oštećenja u psiho-fizičkom funkcionisanju. Dok neke vrste poremećaja, prije svih – autizam, u zadnje vrijeme dostizu učestalost na nivou epidemije. Do nedavno se autizam smatrao rijetkom pojavom uz učestalost 4 do 10 djece na 10 hiljada poroda. Prema međunarodnom udruženju Autism Europe, procjenjuje se da diljem Europe ima oko 5 miliona osoba s autizmom, a poremećaj zahvata 1 na 100 djece. Prema US NASC (National Society for Children and Adults with Autism) prevalencija je 1 (ili više) naspram 100 djece.
.jpg)
