Štampa na njemačkom jeziku se, između ostalog, bavi i formiranjem nove vlade Kosova, uz niz kritičkih opaski na račun budućeg premijera Ramusha Haradinaja i čovjeka koji je omogućio formiranje vlade – Behgjeta Pacollija.
"Bivši komandanti UÇK, jedan kosovsko-švicarski milijarder i stranka srpske manjine formiraće novu kosovsku vladu. Sistem patronaže ostaje netaknut", piše Andreas Ernst za švicarski dnevnik Neue Zürcher Zeitung: "Bio je to tromjesečni porođaj klještima – i sada Kosovo ima vladajuću većinu. Njen sastav zvuči kao prava avantura: koalicija bivših komandanata UÇK koju predvodi Ramush Haradinaj kao budući šef vlade povezala se sa kosovsko-švajcarskim milijarderom Behgjetom Pacollijem i strankom srpske manjine koju kontroliše Beograd. Za preokret se pobrinuo Pacolli koji je promjenio stranu (...) Haradinaj kao premijer neće imati lak posao – u parlamentu sa 120 poslanika on kontroliše samo 63 mandata".
"Tako su zasad razvejane nade da će Kosovo da se oslobodi sistema partijske vladavine i patronaže. Prije svega je PDK, najjača od stranaka proisteklih iz UÇK, u osamnaest poslijeratnih godina nad zemljom razapela parališuću mrežu zavisnosti. I ona se i dalje plete. Dobitnici su mnogi koji zahvaljujući svojoj lojalnosti iz toga izvlače manju ili veću korist: ovdje zaposlenje, tamo ugovor ili nekakva povlastica. Gubitnici su svi ostali koji moraju da žive u sistemu u kojem se ne nagrađuju postignuća, već veze".
"Haradinaj, bivši komandant UÇK, već jednom je bio 100 dana premijer, dok protiv njega u proljeće 2005. nije podignuta optužnica pred Haškim tribunalom. Optužen je za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine nad civilima. 2008. je pušten na slobodu. Zbog očiglednog zastrašivanja i nerazjašnjenih nestanaka svjedoka, dio procesa je ponovljen – ali je on i tada oslobođen. Za vrijeme suđenja Haradinaj je ostao politički aktivan, i bilo je jasno da neće mirovati dok ponovo ne postane premijer“.
Autor navodi da je srpski predsednik Aleksandar Vučić rekao da bi Haradinaj na čelu kosovske vlade bio u najvećoj mjeri problematičan, ali da sada očigledno više nije tako. "Jer, da bi uspjela koalicija oko Haradinaja, bili su potrebni glasovi Srba. To se desilo poslije dogovora sa Beogradom, uz obećane ministarske funkcije. U takvoj konstelaciji će (...) Beograd moći direktno da se miješa u kosovsku politiku, i biti u stanju da, ako ustreba, obara vladu."
Pacolli je video Tita (golog)
A Enver Robeli za minhenski dnevnik Süddeutsche Zeitung piše: "Nijedna od velikih stranaka kosovskih Albanaca nije htela da sklapa koaliciju sa bivšim pobunjenikom. Ova je pokušavala da uobičajenim metodama – pretnjama i obećavanjem novca – privuče poslanike protivničkih tabora. To je sada uspjelo. Građevinski tajkun Pacolli je napustio jednu desnoliberalnu poslaničku grupu i sada će pomoći ratničkom krilu koje važi kao korumpirano da očuva vlast."
"To nije sasvim nesebičan gest. Pacolli ima samo tri mandata u parlamentu, ali bi trebalo da dobije najvažnija ministarstva, među njima i ona za diplomatiju i privredu. Upitan je da li je to nemoralno. Ne, rekao je, dodavši da je postupio prema sloganu "uzmi ili ostavi". Ovaj 66-godišnjak je više trgovac nego političar. Njegova životna priča izgleda kao bajka iz Hiljadu i jedne noći. Rođen u jednom kosovskom selu, u Hamburgu završio trgovačku školu i prao tanjire, da bi 1991. u Luganu osnovao građevinsku firmu Mabeteks. Ubrzo se obogatio i proslavio renoviranjem Kremlja i gradnjom prestižnih objekata u Kazahstanu".
"Švicarsko pravosuđe ga tereti da je, kako bi dobio ugovore u Rusiji, podmitio tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina i stavio njegovim kćerkama na raspolaganje kreditne kartice. Istrage zbog pranja novca su ostale bez rezultata, jer moskovsko pravosuđe nije htjelo da sarađuje sa švicarskim vlastima".
"Ovaj oligarh tvrdi da je uvijek bio blizak sa moćnicima. Da je bio ađutant jugoslovenskog vođe Tita i da ga je čak vidio golog".
"Tako su zasad razvejane nade da će Kosovo da se oslobodi sistema partijske vladavine i patronaže. Prije svega je PDK, najjača od stranaka proisteklih iz UÇK, u osamnaest poslijeratnih godina nad zemljom razapela parališuću mrežu zavisnosti. I ona se i dalje plete. Dobitnici su mnogi koji zahvaljujući svojoj lojalnosti iz toga izvlače manju ili veću korist: ovdje zaposlenje, tamo ugovor ili nekakva povlastica. Gubitnici su svi ostali koji moraju da žive u sistemu u kojem se ne nagrađuju postignuća, već veze".
"Haradinaj, bivši komandant UÇK, već jednom je bio 100 dana premijer, dok protiv njega u proljeće 2005. nije podignuta optužnica pred Haškim tribunalom. Optužen je za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine nad civilima. 2008. je pušten na slobodu. Zbog očiglednog zastrašivanja i nerazjašnjenih nestanaka svjedoka, dio procesa je ponovljen – ali je on i tada oslobođen. Za vrijeme suđenja Haradinaj je ostao politički aktivan, i bilo je jasno da neće mirovati dok ponovo ne postane premijer“.
Autor navodi da je srpski predsednik Aleksandar Vučić rekao da bi Haradinaj na čelu kosovske vlade bio u najvećoj mjeri problematičan, ali da sada očigledno više nije tako. "Jer, da bi uspjela koalicija oko Haradinaja, bili su potrebni glasovi Srba. To se desilo poslije dogovora sa Beogradom, uz obećane ministarske funkcije. U takvoj konstelaciji će (...) Beograd moći direktno da se miješa u kosovsku politiku, i biti u stanju da, ako ustreba, obara vladu."
Pacolli je video Tita (golog)
A Enver Robeli za minhenski dnevnik Süddeutsche Zeitung piše: "Nijedna od velikih stranaka kosovskih Albanaca nije htela da sklapa koaliciju sa bivšim pobunjenikom. Ova je pokušavala da uobičajenim metodama – pretnjama i obećavanjem novca – privuče poslanike protivničkih tabora. To je sada uspjelo. Građevinski tajkun Pacolli je napustio jednu desnoliberalnu poslaničku grupu i sada će pomoći ratničkom krilu koje važi kao korumpirano da očuva vlast."
"To nije sasvim nesebičan gest. Pacolli ima samo tri mandata u parlamentu, ali bi trebalo da dobije najvažnija ministarstva, među njima i ona za diplomatiju i privredu. Upitan je da li je to nemoralno. Ne, rekao je, dodavši da je postupio prema sloganu "uzmi ili ostavi". Ovaj 66-godišnjak je više trgovac nego političar. Njegova životna priča izgleda kao bajka iz Hiljadu i jedne noći. Rođen u jednom kosovskom selu, u Hamburgu završio trgovačku školu i prao tanjire, da bi 1991. u Luganu osnovao građevinsku firmu Mabeteks. Ubrzo se obogatio i proslavio renoviranjem Kremlja i gradnjom prestižnih objekata u Kazahstanu".
"Švicarsko pravosuđe ga tereti da je, kako bi dobio ugovore u Rusiji, podmitio tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina i stavio njegovim kćerkama na raspolaganje kreditne kartice. Istrage zbog pranja novca su ostale bez rezultata, jer moskovsko pravosuđe nije htjelo da sarađuje sa švicarskim vlastima".
"Ovaj oligarh tvrdi da je uvijek bio blizak sa moćnicima. Da je bio ađutant jugoslovenskog vođe Tita i da ga je čak vidio golog".
