Dogovorom o nastupanju Srbije u predstojećoj rundi dijaloga u Briselu koji je u ponedjeljak postigao državni vrh Srbije i izjavom predsjednika Tomislava Nikolića da su sada jasno utvrđene crvene linije – da Srbija neće priznati Kosovo i da neće biti oružanih formacija na teritoriji zajednice srpskih opština, Beograd je otvorio vrata za postizanje dogovora 2. aprila, smatra srpski politički analitičar Dušan Janjić.
Taj sporazum bi, kako kaže, omogućio Beogradu i Prištini da tačno znaju šta su njihove obaveze i šta su obaveze druge strane, Ashtonovoj i EU da onda cio paket prenesu sektoru za pridruživanje i Fuleu, i da se onda kroz odgovarajući vremenski period donose uredbe, zakoni, propisi.
To bi, takođe, smatra Janjić, zadovoljilo zahtjeve svih koji ne vjeruju u postizanje sporazuma, jer je bi to ipak bio međunarodni sporazum koji ima snagu.
"To bi, s druge strane, omogućilo da Srbija dobije, što očekujem, u junu jasnu podršku za datum, da se pozovu i administracija u Briselu i Vlada u Srbiji da počnu pripreme za pregovore i da se u decembru fiskira oficijelni datum početka pregovore, najvjerovatnije april 2014, godine", navodi Janjić.
Ono što još ostaje za taj 2. april, osim pitanja zajednice srpskih opština, jeste vrlo ozbiljno pitanje tranzicije, tačnije kako će se upravljati na sjeveru Kosova od momenta kada se potpiše sporazum, do momenta kada počnu da djeluju nova rješenja i nove insitucije.
"Koliko znam tu nije bilo ozbiljnije rasprave, to će se dogoditi tek 2. aprila, do kada će sve strane izaći sa idejema, a i pretpostavljam da je sasvim moguće da se dogodi još jedan sastanak u aprilu, ako sve ne bude završeno do tada", kaže Janjić u intervjuu Tanjugu.
"U tom smislu, recimo, prijedlog jednog dijela predstavnika Bundestaga koji govori o sporazumu o dobrosusjedskim odnosima i u kojem se spominje obaveza Srbije da u procesu normalizacije za 10, 15 godina prizna Kosovo, taj dokument i takvu formulaciju Srbija neće prihvatiti", izjavio je Janjić.
On kaže da je u dosadašnjem toku razgovora a u okviru priprema za novu rundu dijaloga praktično potvrđeno i da nikakvih oružanih formacija neće biti na teritoriji zajednice srpskih opština.
To, prema njegovom tumačenju, znači da kosovske bezbjednosno snage i sprecijalne antiterorističke jedinice ROSU neko vrijeme, a predsjednik Srbije rekao je da je to na duži rok, neće moći da imaju svoje baze, da budu locirane i imaju svoje komande na teritoriji ZSO.
Janjić ove detalje pominje kao nešto što bi moglo da se nazove planom B Beograda, prema kojem bi Beograd prihvatio racionalnija rješenja, s obzirom na samu ideju formiranja zajednice opština, ali da to svakako uključuje i da se razmotri pitanje nadlažnosti buduće ZSO.
Zajednice opština, prema njegovim riječima, nigdje nemaju zakonodavnu vlast. S druge strane, osnovni sudovi na Kosovu već postoje, oni obuhvataju i sjever Kosova, a ideja da tu bude viši i apelacioni sud takođe ne pripada konceptu zajednice opština.
Posebno pitanje su policijske snage, kaže Janjić i navodi da je tu ideja za rješenje koje bi bilo koliko toliko prihvatljivo za obje strane da Beograd ispoštuje realnost, ali da to učini i Priština tako što bi Policija Kosova na teritoriji pretežno nastanjenoj Srbima bila sastavljena isključivo od Srba, te da se komandir Policije Kosova na tom području ne može imenovati bez saglasnosti lokalne vlasti.
Janjić pretpostavlja da bi Beograd prihvatio takvo rješenje, jer bi time, kako kaže, Srbi imali garantovane pozicije po svim linijama u kosovskom ministarstvu pravosuđa i policije.
On međutim, ne spori da je u ovom trenutku neizvesno kako će se i čime okončati lanac pregovora koji je počeo jesenas i završava se u aprilu.
"Tu postoje dvije ideje, jedna je bila ideja Beograda da donese ustavni zakon ili neki leks specijalnis i da kroz to primjeni rješenja, ali međunarodna zajednica ne vjeruje ni Prištini ni Beogradu i traži da se nešto potpiše", navodi Janjić, ne precizirajuići da li bi to bio jedan uopšteni ili sedam, osam pojedinačnih sporazuma.
Taj uopšteni, prema njegovim riječima, oko kojeg se puno spekulisalo u srpskoj javnosti i objavljivani su razni non pejperi i verzije, Janjić bi, kaže, nazvao okvirnim sporazumom o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, što nije identično onome što piše CDU frakcija Bundestaga i o čemu je srpska javnost, smatra, i previše raspravljala.
"Nacrt mogućeg sporazuma o normalizaciji odnosa takođe postoji, znam da je dostavljan zvaničniku Srbije i da su njemačke i evropske vlasti bile veoma ljute kada je taj dokument putem lista 'Danas' i 'Utiska nedelje' na B92 stigao u javnost i to uz dosta nekorektnu interperetaciju", kaže Janjić.
On je izričit da se u tom papiru ne traži da Srbija prizna Kosovo, niti da obezbjedi da dobije mjesto u UN, već se u njemu nabraja sve što je do sada ugovoreno i traži se aktivna saradnja u međunarodnim odnosima, plus po nešto što Srbija nije tražila, kao što je, recimo, finansiranje prekograničke opštinske saradnje.
"Ja sam uveren da će se takvim dokumentom završiti pregovori, za Beograd je bolje što prije da se to uradi. To može da se potpiše i u maju, samo je bitna namjera da se to uradi", navodi Janjić.
Ako se ispune prethodna dva uslova o kojima je govorio (nepriznavanje i neprisustvo vojnih formacija), Janjić vjeruje da Kosovo tada ne bi bilo prepreka za odeređivanje datuma, a njegovo pomeranje za proleće 2014, kako kaže, bila bi samo reakcija Zapadne Evrope, tačnije EU i SAD na pripreme vlade u Beogradu i one u Prištini da "pobjegnu na izbore".
"Ideja je da ih se natera da se lijepo uhvate posla, da rekonstruišu sopstvene vlade, promjene nešto i onda idu na izbore u normalnijim okolnostima", zaključio je Janjić.
To bi, takođe, smatra Janjić, zadovoljilo zahtjeve svih koji ne vjeruju u postizanje sporazuma, jer je bi to ipak bio međunarodni sporazum koji ima snagu.
"To bi, s druge strane, omogućilo da Srbija dobije, što očekujem, u junu jasnu podršku za datum, da se pozovu i administracija u Briselu i Vlada u Srbiji da počnu pripreme za pregovore i da se u decembru fiskira oficijelni datum početka pregovore, najvjerovatnije april 2014, godine", navodi Janjić.
Ono što još ostaje za taj 2. april, osim pitanja zajednice srpskih opština, jeste vrlo ozbiljno pitanje tranzicije, tačnije kako će se upravljati na sjeveru Kosova od momenta kada se potpiše sporazum, do momenta kada počnu da djeluju nova rješenja i nove insitucije.
"Koliko znam tu nije bilo ozbiljnije rasprave, to će se dogoditi tek 2. aprila, do kada će sve strane izaći sa idejema, a i pretpostavljam da je sasvim moguće da se dogodi još jedan sastanak u aprilu, ako sve ne bude završeno do tada", kaže Janjić u intervjuu Tanjugu.
"U tom smislu, recimo, prijedlog jednog dijela predstavnika Bundestaga koji govori o sporazumu o dobrosusjedskim odnosima i u kojem se spominje obaveza Srbije da u procesu normalizacije za 10, 15 godina prizna Kosovo, taj dokument i takvu formulaciju Srbija neće prihvatiti", izjavio je Janjić.
On kaže da je u dosadašnjem toku razgovora a u okviru priprema za novu rundu dijaloga praktično potvrđeno i da nikakvih oružanih formacija neće biti na teritoriji zajednice srpskih opština.
To, prema njegovom tumačenju, znači da kosovske bezbjednosno snage i sprecijalne antiterorističke jedinice ROSU neko vrijeme, a predsjednik Srbije rekao je da je to na duži rok, neće moći da imaju svoje baze, da budu locirane i imaju svoje komande na teritoriji ZSO.
Janjić ove detalje pominje kao nešto što bi moglo da se nazove planom B Beograda, prema kojem bi Beograd prihvatio racionalnija rješenja, s obzirom na samu ideju formiranja zajednice opština, ali da to svakako uključuje i da se razmotri pitanje nadlažnosti buduće ZSO.
Zajednice opština, prema njegovim riječima, nigdje nemaju zakonodavnu vlast. S druge strane, osnovni sudovi na Kosovu već postoje, oni obuhvataju i sjever Kosova, a ideja da tu bude viši i apelacioni sud takođe ne pripada konceptu zajednice opština.
Posebno pitanje su policijske snage, kaže Janjić i navodi da je tu ideja za rješenje koje bi bilo koliko toliko prihvatljivo za obje strane da Beograd ispoštuje realnost, ali da to učini i Priština tako što bi Policija Kosova na teritoriji pretežno nastanjenoj Srbima bila sastavljena isključivo od Srba, te da se komandir Policije Kosova na tom području ne može imenovati bez saglasnosti lokalne vlasti.
Janjić pretpostavlja da bi Beograd prihvatio takvo rješenje, jer bi time, kako kaže, Srbi imali garantovane pozicije po svim linijama u kosovskom ministarstvu pravosuđa i policije.
On međutim, ne spori da je u ovom trenutku neizvesno kako će se i čime okončati lanac pregovora koji je počeo jesenas i završava se u aprilu.
"Tu postoje dvije ideje, jedna je bila ideja Beograda da donese ustavni zakon ili neki leks specijalnis i da kroz to primjeni rješenja, ali međunarodna zajednica ne vjeruje ni Prištini ni Beogradu i traži da se nešto potpiše", navodi Janjić, ne precizirajuići da li bi to bio jedan uopšteni ili sedam, osam pojedinačnih sporazuma.
Taj uopšteni, prema njegovim riječima, oko kojeg se puno spekulisalo u srpskoj javnosti i objavljivani su razni non pejperi i verzije, Janjić bi, kaže, nazvao okvirnim sporazumom o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, što nije identično onome što piše CDU frakcija Bundestaga i o čemu je srpska javnost, smatra, i previše raspravljala.
"Nacrt mogućeg sporazuma o normalizaciji odnosa takođe postoji, znam da je dostavljan zvaničniku Srbije i da su njemačke i evropske vlasti bile veoma ljute kada je taj dokument putem lista 'Danas' i 'Utiska nedelje' na B92 stigao u javnost i to uz dosta nekorektnu interperetaciju", kaže Janjić.
On je izričit da se u tom papiru ne traži da Srbija prizna Kosovo, niti da obezbjedi da dobije mjesto u UN, već se u njemu nabraja sve što je do sada ugovoreno i traži se aktivna saradnja u međunarodnim odnosima, plus po nešto što Srbija nije tražila, kao što je, recimo, finansiranje prekograničke opštinske saradnje.
"Ja sam uveren da će se takvim dokumentom završiti pregovori, za Beograd je bolje što prije da se to uradi. To može da se potpiše i u maju, samo je bitna namjera da se to uradi", navodi Janjić.
Ako se ispune prethodna dva uslova o kojima je govorio (nepriznavanje i neprisustvo vojnih formacija), Janjić vjeruje da Kosovo tada ne bi bilo prepreka za odeređivanje datuma, a njegovo pomeranje za proleće 2014, kako kaže, bila bi samo reakcija Zapadne Evrope, tačnije EU i SAD na pripreme vlade u Beogradu i one u Prištini da "pobjegnu na izbore".
"Ideja je da ih se natera da se lijepo uhvate posla, da rekonstruišu sopstvene vlade, promjene nešto i onda idu na izbore u normalnijim okolnostima", zaključio je Janjić.
