Odvratni biznis širom Ex-SFRJ
U toku masivan šverc pasa lutalica iz BiH, Srbije, Crne Gore, Rumunije i Hrvatske u zemlje zapadne Evrope. Beskrupulozni šverceri koriste se lažnim identitetima. Cena po psu - 300 eura!
Šverc pasa lutalica iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Rumunije i Hrvatske u zemlje zapadne Evrope, posebno Njemačku i Austriju, postao je unosan posao na kome se zarađuju velike sume novca.

Postoje dileri i to se zna, samo se jako teško dokazuje. Beskrupulozni šverceri životinja koriste se skrivenim i mejl adresama, lažnim identitetima, funkcionišu većinom po društvenim mrežama koristeći se nadimcima, nemaju registrovane azile, pa im je zbog toga gotovo nemoguće ući u trag.

Psi lutalice se iz pomenutih zemalja izvoze pod izgovorom udomljavanja, iako umjesto u udobnim domovima završavaju u laboratorijama ili kao pokretna meta pri testiranju oružja!

Testiraju eksploziv na njima!

Koriste se, primjera radi, za testiranja prilikom proizvodnje šampona. Eksploziv testiraju na njima. To funkcioniše tako što se određeni broj životinja postavi na prostor i onda se testira vatrena moć novog pištolja ili automatske puške.

Krijumčarenje pasa i mačaka odvija se intenzivno već tri godine, a tek nedavno je priča počela da izlazi u javnost. Ovim problemom posebno su se u posljednjih nekoliko mjeseci bavili mediji iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Iz nekoliko udruženja za zaštitu životinja u BiH su tamnošnjim medijima kazali da se cijena po "udomljenom" psu kreće od 200 do 300 eura. Izračunajte koliko je to novca, kada neko na taj način proda oko sto pasa.

"Društvo za zaštitu životinja u Podgorici i Azil ne šalju pse u Njemačku. Takođe, ne dozvoljavamo da se psi izvoze preko granice. U toku 2012. smo poslali devet pasa kod gospođe Monike Brukner koja ima salaš u Đurđevu u Vojvodini i koja prihvata pse koje mi do sada nismo mogli udomiti. U pitanju su psi sa posebnim potrebama (slepi, invalidni i slično) i oni ostaju kod nje do kraja života. To je i jedini način da psi napuste naš Azil", kažu u podgoričkom Društvu za zaštitu životinja.

Prema njihovim riječima, svaki pas iz podgoričkog Azila se udomljava u Crnoj Gori, uz prethodnu provjeru uslova potencijalnog udomitelja, tako da oni znaju gde im se psi nalaze.

"Upoznati smo s činjenicom da druge opštine tj. azili drugih opština udomljavaju pse u Njemačkoj i da to nije mali broj pasa. Šta se dešava s tim psima i gdje odlaze? Na to nemamo odgovor, ali se iskreno nadamo da idu u dobre ruke i u tople domove. U posljednje vreme se pominje umešanost Njemaca u šverc pasa, ali mi nemamo nikakve dokaze kako bismo potvrdili tu tvrdnju", kažu oni i dodaju  da nikada ne bi dozvolili da se psi iz njihovog azila udomljavaju tim kanalima.

Situacija izmakla kontroli

Da nije riječ o bezazlenoj problematici pokazuju i brojni forumi, a forumaši ovu pojavu nazivaju "animalističkom prostitucijom".

"Princip je – Ja tebe toliko volim da neću dopustiti da te niko bije, al’ ću zato da te prodam dobro… Pse ilegalno prevoze preko granica Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Rumunije, Bosne za Njemačku, Austriju, Švicarsku i Holandiju, i tamo se smještaju dok se ne nađe kupac, a zatim se novac stavlja u džep nekolicine uključenih u ‘biznis’", piše na jednom od foruma.

Njemci su svijesni problema, godinama se bore protiv ove pošasti, ali situacija je izmakla kontroli. Sve veći broj pasa dnevno stiže u Njemačku, a namjenjeni su crnom tržištu.

Na forumima je objavljeno da se psi voze po dva-tri u istom boksu, od 20 do 30 njih u kombiju, po 1.000 kilometara, bez pauze za jelo, vodu, fiziološke potrebe… Stignu na cilj prljavi, gladni i žedni, često bolesni, ljeti bez klime, zimi bez grijanja. Mnogi od njih uginu tokom transporta, pobjegnu, stradaju na saobraćajnicama. Nema tamo porodice koja čeka na jednog psa.

Masovni transporti imaju samo jedan cilj – dovesti što veći broj životinja. A dileri – zaraditi što više novca!

Samo desetak posto nađe novog gazdu

Od 300.000 do 400.000 pasa i mačaka iz zemalja regiona koje se godišnje prebace na Zapad, samo njih desetak odsto ima šansu da se nekome tako svide da su spremni za njih da plate po par stotina eura. Ostatak nestaje.

Dileri životinje nabavljaju i tako što pronađu partnere u matičnim državama kod onih koji imaju legalne gradske ili privatne azile, i koji više ni sami ne znaju šta će i kako će sa svim tim psima i mačkama, jedva čekaju da ih se riješe.

Pritom, veći dio njih ni ne pita šta će sa njima biti jer im iz, ovog ili onog razloga, odgovara naivna priča da će psi i mačke biti srećno udomljeni.

"Gdje ima dima, ima i vatre. Treba veoma voditi računa kako i gdje se šalju psi, jer te jadne životinje imaju samo nas, i ako im mi okrenemo leđa – oni ostaju sami na ovom svetu koji je izuzetno okrutan prema životinjama", kažu u podgoričkom Društvu za zaštitu životinja.