PARADOKSI BH. POLITIKE

Koliko god se mnogi trudili da glavnog političkog dirigenta iz entiteta Republika Srpska Milorada Dodika predstave kao neko novo preporođeno lice, on ih sam uporno demantuje i kvari narativ o promjeni.

Dodik je politički isuviše moćan i svjestan svoje snage da bi pristajao na narativ koji njemu ne odgovaraju, a jedan od njih je okretanje od tema i sporova gdje nema konsenzusa te posvećivanje projektima i EU putu. Ipak, u postizbornom periodu gledali smo silne pokušaje umiljavanja Dodika, koji je navodno izuzetno kooperativan, samo su ga neki ranije provocirali.

Vremenom smo došli u jednu paradokslanu situaciju gdje u procesu formiranja nove državne vlasti slušamo poruke kako pitanja u vezi kojih nema konsenzusa treba ostaviti po strani i baviti se projektima za dobrobit građana, a onda Dodik nastavlja upravo sa tim pitanjima koja podrivaju državu.

Takva politika iz RS-a, koja se ruga državi i njenim institucijama već je zaživjela kao nešto očekivano pa se nemoć suprotstavljanja tome manifestira sukobom i optužbama među probosanskim i probošnjačkim strankama. Naravno da Osmorka ne može, kao što ni SDA nije mogla nekim čarobnim štapićem zaustaviti Dodika, već to trebaju raditi institucije.

Međutim, i jedni i drugi trebaju biti iskreni i reći da je Dodik isti, da vodi istu secesionističku politiku te da je samo pitanje kako će se neko kroz politiku i institucije suzbiti Dodika.

Nacionalizam nije dio sporazuma, pa će Dodik nastaviti paralelno

S druge strane, ako je zaista Dodiku stalo da okrene neki novi list i gradi političku priču u okviru nove državne koalicije, zbog čega je i prije imenovanja nove državne vlasti usvojio zakon o nepokretnoj imovini u RS-u, iako mu je Ustavni sud Bosne i Hercegovine ranije već obarao taj zakon?

Time je pokazao, a i verbalno više puta potvrdio da planira nastaviti politiku obesmišljavanja državnih institucija. Dakle na prvoj stepenici lider SNSD-a pokazuje da ne mijenja političku ploču, samo su pojedini dovoljno očajni i željni vlasti da su spremni zažmiriti na takve poteze pa poručuju "zar je važno čijom zovemo njivu, ako nema ko da je uzore".

Teško je riječima i opisati koliko je takva izjava pogubna.

Dalje, slušali smo poruke kako Dodika interesuju projekti i nastavak EU puta, samo je mali problem u vezi NATO integracija. I tačno je da Dodika interesuju projekti, ali niti jedan na način da će ga voditi država i da će ojačati državu, već isključivo entitet.

I prije nego se osušilo mastilo na papiru koje ispisuje poruku kako Dodik želi EU integracije, stigao je 9. januar, a u okviru te parade političko-vjerske provokacije čelnik SNSD-a je ordenom odlikovao Vladimira Putina, čovjeka koji je poveo krvavi rat na Ukrajinu.

Putinom se Dodik hvali, ponosi. Njemu piše pisma i dodjeljuje mu ordene. Sve to radi kada ta Evropska unija uvodi sankcije Rusiji, i ka kojoj Dodik navodno teži. I znaju to i predstavnici međunarodne zajednice u BiH, ali gutaju knedlu i mole se da 9. januar prođe što brže.

Jer svi su već i navikli da je Dodik bahati političar, grubijan, koji iz godine u godinu pomjera granicu praveći od entiteta državu i postrojavajući sve, od kuhara do policajaca i vatrogasaca. I vlast u RS-u uistinu napravi kompletnu paradu u kojoj gledamo ismijavanja i ponižavanja države, zastrašivanja povratnika, ali valjda je to prema najavama inih stručnjaka neka faza ka promjeni i ka nekom novom Dodiku.

U međuvremenu pravosuđe spava i nema im ništa sporno niti iko ima mehanizam da sankcioniše kršenje odluka Ustavnog suda, diskriminaciju, nacionalnu provokaciju i šta sve ne.