Beograd je stao 8. maja 1980. godine - rijeke Jugoslovena, 33 predsjednika država, 21 premijer, četiri kralja i pet prinčeva došlo je u Beograd na sahranu doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
„Njegovo lice ima nešto od onih fizionomija koje podsjećaju na čelik. Svijetlim očima gleda preko cvikera vrlo hladno, ali energično i mirno."
Ovu rečenicu zapisao je reporter Novosti 1928. godine opisujući Josipa Broza Tita nakon nastupa pred sudom u Zagrebu koji ga je osudio na strogu kaznu zatvora zbog komunističke djelatnosti, piše BBC, prenosi RadioSarajevo.ba.
„Svi su bili fascinirani njegovim pogledom. Očima je ostavljao utisak i na prijatelje i na neprijatelje", kazao je za BBC na srpskom Jože Pirjevec, slovenački istoričar i autor dvotomne Brozove biografije Tito i drugovi u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno upravo Titovim očima i započeto pomenutim citatom.
Kada su se 4. maja 1980. godine te oči ugasile, cijeli svijet je počeo da se sprema na put - na sahranu Josipa Broza Tita.
Tito je umro u Ljubljani 4. maja 1980. godine, a dok je njegovo tijelo Plavim vozom putovalo ka Beogradu, na beogradski aerodrom počele su da pristižu strane delegacije.
„Sahrane Vinstona Čerčila i Šarla de Gola su, u smislu veličine i pompe, bile veoma slične Titovoj", kaže Džefri Svejn, profesor emeritus Univerziteta Glazgov i autor Titove biografije.
U Beogradu se 8. maja 1980. okupilo 218 delegacija iz 126 zemalja, zabilježili su u knjizi Titova posljednja bitka autori Stane Ivanc i Radoslav Mirosavljev.
„Iz raznih izveštaja vidimo da je to bio najveći broj stranih delegacija na visokom nivou koje su se sastale", kaže Ivan Ivanji, književnik i Titov prevodilac, piše BBC.
Sve svetske agencije prenijele su kao hitnu vijest o Brozovoj smrti, a u Alžiru je prekinuto zasjedanje centralnog komiteta koji je minutom ćutanja odao počast jugoslovenskog predsednika, zabilježeno je u knjizi Titova posljednja bitka.
U Jugoslaviji je proglašena sedmodnevna žalost.
U ambasadi SFRJ u Vašingtonu, zazvonio je telefon.
Slušalicu je podigao jugoslovenski ambasador Budimir Lončar - sa druge strane bio je američki predsednik Džimi Karter.
„Nazvao je da mi izrazi saučešće u ime Vlade i naroda i da kaže da razmišlja da dođe na sahranu, ali da ima neke probleme unutrašnje politike", sjeća se za BBC na srpskom Lončar.
Karter će se u avion za Beograd ipak ukrcati tek nešto više od mjesec dana nakon Titove smrti.
Tako je izbjegao susret sa generalnim sekretarom Komunističke partije Sovjetskog saveza Leonidom Brežnjevim i još nekim političkim protivnicima iz svijeta, još uvijek podijeljenog Hladnim ratom, koji su se okupili u Beogradu tog 8. maja.
Od Tita su se 8. maja u Beogradu, između ostalih, oprostili i Leonid Brežnjev, britanska kraljica Elizabeta Druga i premijerka Margaret Tačer, indijska premijerka Indira Gandi, predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku, prvi predsjednik Severne Koreje Kim Il Sung, Kenet Kaunda, predsjednik Zambije i Sadam Husein, predsjednik Iraka.
„To je bio omaž Titu i dokazao je su njegove ideje imale neki uticaj", smatra Pirjevec.
Ljudi sa Zapada, sa Istoka, iz Afrike, Amerike, Azije - svi se poklonili Titu kao čovjeku koji je interpretirao dvije ideje, dodaje.
„Prva je pravo svakog naroda da živi samostalno, a druga da svaki čovek ima pravo da uspostavlja sopstveni život", kaže.
Pogrebna povorka sa Titovim tijelom stigla je do zgrade Skupštine SFRJ u Beogradu 5. maja, piše BBC.
Kovčeg sa posmrtnim ostacima prikriven je jugoslovenskom zastavom i izložen u centralnom holu.
U naredna dva dana, holom će proći delegacije sa svih meridijana kako bi položile cvijeće i vjence i izjavile saučešće.
„U nizu delegacija stajali su zajedno ljudi koji pripadaju različitim strankama i koji iza sebe imaju godine teških međusobnih sukoba", opisano je u knjizi Poslednja Titova bitka.
Prisustvo velikog broja stranih delegacija profesor Svejn pripisuje Titovim uspjesima od dvije i po decenije ranije - uspjehu politike Pokreta nesvrstanih.
Kada je sa premijerom Indije Džavaharlalom Nehruom i predsjednikom Egipta Gamalom Abdelom Naserom 1956. na Brionima potpisao deklaraciju o zajedničkoj saradnji i tako udahnuo život Pokretu nesvrstanih - skupu zemalja neprivrženih ni Istoku, ni Zapadu - Tito je započeo politiku kojom je Jugoslaviju pokušao da približi podijeljenom svijetu.
„Ta politika ima korene u ranim pedesetim godina, kada je Tito uspešno rekao 'ne' Staljinu", kaže.
Tito je tada poveo drugu komunističku revoluciju u svijetu, kaže Svejn.
Pokret nesvrstanih imao je uspjeha na dva nivoa, objašnjava.
„Diplomatski, Jugoslavija se našla na čelu velike grupe zemalja u razvoju, od kojih su neke, poput Indije, potencijalno bile veoma moćne", kaže.
Politika nesvrstanih pomogla je Jugoslaviji i ekonomski, makar kratkoročno, dodaje.
„Tito je bio vešt u igri - migom kojim bi pokazao da će se približiti Sovjetskom savezu mogao da dobije zajmove sa Zapada, a signalizirajući ka Istoku da bi mogao da se približi Zapadu, mogao je da dobije sovjetsko oružje", kaže Svejn.
Ovu rečenicu zapisao je reporter Novosti 1928. godine opisujući Josipa Broza Tita nakon nastupa pred sudom u Zagrebu koji ga je osudio na strogu kaznu zatvora zbog komunističke djelatnosti, piše BBC, prenosi RadioSarajevo.ba.
„Svi su bili fascinirani njegovim pogledom. Očima je ostavljao utisak i na prijatelje i na neprijatelje", kazao je za BBC na srpskom Jože Pirjevec, slovenački istoričar i autor dvotomne Brozove biografije Tito i drugovi u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno upravo Titovim očima i započeto pomenutim citatom.
Kada su se 4. maja 1980. godine te oči ugasile, cijeli svijet je počeo da se sprema na put - na sahranu Josipa Broza Tita.
Tito je umro u Ljubljani 4. maja 1980. godine, a dok je njegovo tijelo Plavim vozom putovalo ka Beogradu, na beogradski aerodrom počele su da pristižu strane delegacije.
„Sahrane Vinstona Čerčila i Šarla de Gola su, u smislu veličine i pompe, bile veoma slične Titovoj", kaže Džefri Svejn, profesor emeritus Univerziteta Glazgov i autor Titove biografije.
U Beogradu se 8. maja 1980. okupilo 218 delegacija iz 126 zemalja, zabilježili su u knjizi Titova posljednja bitka autori Stane Ivanc i Radoslav Mirosavljev.
„Iz raznih izveštaja vidimo da je to bio najveći broj stranih delegacija na visokom nivou koje su se sastale", kaže Ivan Ivanji, književnik i Titov prevodilac, piše BBC.
Sve svetske agencije prenijele su kao hitnu vijest o Brozovoj smrti, a u Alžiru je prekinuto zasjedanje centralnog komiteta koji je minutom ćutanja odao počast jugoslovenskog predsednika, zabilježeno je u knjizi Titova posljednja bitka.
U Jugoslaviji je proglašena sedmodnevna žalost.
U ambasadi SFRJ u Vašingtonu, zazvonio je telefon.
Slušalicu je podigao jugoslovenski ambasador Budimir Lončar - sa druge strane bio je američki predsednik Džimi Karter.
„Nazvao je da mi izrazi saučešće u ime Vlade i naroda i da kaže da razmišlja da dođe na sahranu, ali da ima neke probleme unutrašnje politike", sjeća se za BBC na srpskom Lončar.
Karter će se u avion za Beograd ipak ukrcati tek nešto više od mjesec dana nakon Titove smrti.
Tako je izbjegao susret sa generalnim sekretarom Komunističke partije Sovjetskog saveza Leonidom Brežnjevim i još nekim političkim protivnicima iz svijeta, još uvijek podijeljenog Hladnim ratom, koji su se okupili u Beogradu tog 8. maja.
Od Tita su se 8. maja u Beogradu, između ostalih, oprostili i Leonid Brežnjev, britanska kraljica Elizabeta Druga i premijerka Margaret Tačer, indijska premijerka Indira Gandi, predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku, prvi predsjednik Severne Koreje Kim Il Sung, Kenet Kaunda, predsjednik Zambije i Sadam Husein, predsjednik Iraka.
„To je bio omaž Titu i dokazao je su njegove ideje imale neki uticaj", smatra Pirjevec.
Ljudi sa Zapada, sa Istoka, iz Afrike, Amerike, Azije - svi se poklonili Titu kao čovjeku koji je interpretirao dvije ideje, dodaje.
„Prva je pravo svakog naroda da živi samostalno, a druga da svaki čovek ima pravo da uspostavlja sopstveni život", kaže.
Pogrebna povorka sa Titovim tijelom stigla je do zgrade Skupštine SFRJ u Beogradu 5. maja, piše BBC.
Kovčeg sa posmrtnim ostacima prikriven je jugoslovenskom zastavom i izložen u centralnom holu.
U naredna dva dana, holom će proći delegacije sa svih meridijana kako bi položile cvijeće i vjence i izjavile saučešće.
„U nizu delegacija stajali su zajedno ljudi koji pripadaju različitim strankama i koji iza sebe imaju godine teških međusobnih sukoba", opisano je u knjizi Poslednja Titova bitka.
Prisustvo velikog broja stranih delegacija profesor Svejn pripisuje Titovim uspjesima od dvije i po decenije ranije - uspjehu politike Pokreta nesvrstanih.
Kada je sa premijerom Indije Džavaharlalom Nehruom i predsjednikom Egipta Gamalom Abdelom Naserom 1956. na Brionima potpisao deklaraciju o zajedničkoj saradnji i tako udahnuo život Pokretu nesvrstanih - skupu zemalja neprivrženih ni Istoku, ni Zapadu - Tito je započeo politiku kojom je Jugoslaviju pokušao da približi podijeljenom svijetu.
„Ta politika ima korene u ranim pedesetim godina, kada je Tito uspešno rekao 'ne' Staljinu", kaže.
Tito je tada poveo drugu komunističku revoluciju u svijetu, kaže Svejn.
Pokret nesvrstanih imao je uspjeha na dva nivoa, objašnjava.
„Diplomatski, Jugoslavija se našla na čelu velike grupe zemalja u razvoju, od kojih su neke, poput Indije, potencijalno bile veoma moćne", kaže.
Politika nesvrstanih pomogla je Jugoslaviji i ekonomski, makar kratkoročno, dodaje.
„Tito je bio vešt u igri - migom kojim bi pokazao da će se približiti Sovjetskom savezu mogao da dobije zajmove sa Zapada, a signalizirajući ka Istoku da bi mogao da se približi Zapadu, mogao je da dobije sovjetsko oružje", kaže Svejn.