Na Kosovu uspješno posluje fabrika u kojoj se ne zna ko je zadovoljniji - Albanci ili Srbi
Na centralnom Kosovu, u selu Suvi Do, koje se prostorno nalazi nadomak Lipljana i po srpskom sistemu lokalnih samouprava pripada opštini Lipljan, a po kosovskom sistemu opštini Gračanica, nalazi se fabrika u kojoj Srbi i Albanci rade zajedno.
Ovaj gotovo jedinstven primjer izaziva pažnju i svi se slažu da bi mogao poslužiti kao primjer. Na čelu fabrike koja se bavi prizvodnjom i preradom voća je Sharafedin Gashi iz Prištine, kome je rad, povjerenje i kvalitet najvažniji.
– Sve što znam naučio sam od oca, sljedeći njegove principe, da su u poslu najvažniji rad i povjerenje, biznis ne razume jezik politike – kaže u razgovoru za beogradski list "Telegraf" Gashi i dodaje – ljudi teško žive, nijedna državna fabrika ne radi, jednostavno dođu i pitaju je li vam treba radnik, a dobar radnik uvijek treba.
– Svaki čovjek ima pravo na rad, trudimo se da poboljšamo uslove rada – priča Sharafedin dok pokazuje modernu građevinu po svim standardima, koja je jednim dijelom osposobljena za rad.
U hali gdje se nalaze najmodernije hladnjače kapaciteta 2000 tona, radnice pakuju smrznute jagode namjenjene za tržište Evropske unije, nadgleda ih Lazar Vasić (23) sa diplomom Visoke škole, odsjek carinski menadžment.
– Teško se nalazi posao i ne znam da li ću ikada raditi ono za šta sam se školovao, ovdje radim već dvije godine, uslovi rada su dobri, plata je redovna – kaže Lazar koji živi u Novom naselju sa roditeljima, sestrom i bakom, čija porodica zahvaljujući njegovoj plati ne oskudjeva u osnovnim stvarima. Sa kolegama Albancima se lijepo slaže i kaže – svi smo tu zbog zarade, svi imamo iste potrebe.
– Za vrijeme pauze smo zajedeno, neki od nas se druže i van fabrike, popijemo piće – priča Lazar.
Valeta Krasniqi, iz Lipljana, majka dvoje djece, je stalno zaposlena.
– Ovdje radim godinu dana, zadovoljna sam svojim poslom i lijepo se slažem sa svim svojim kolegama, nema nikakvih problema – kaže Valeta, kojoj ne smeta što radi sa Srbima, sa kojima ima prijateljske odnose.
Ova firma u toku sezone koja počinje u zavisnosti od vremenskih prilika početkom ili krajem marta, a završava se sa prvim snijegom zaposli oko 1500 radnika ne gledajući na nacionalnost i vjeru.
Na plantažama površine oko 100 hektara, od čega je 24 hektara vlasništvo firme, a ostalo su pojedinci kooperanti, ubiraju se plodovi jagode, maline, borovnice, aronije, ribizle, trešnje i breskve, koje se predaju u otkupnim stanicama u Gračanici, Obiliću i Uroševcu. Pored otkupne stanice u fabrici širom Kosova fabrika ima saradnju sa još preko 20 otkupnih stanica gdje pojedinci donose ili svoje prizvode ili prikupljene šumske plodove; divlje jagode, kupine, borovnice, drenjine, trnjine, šipurak i pečurke: smrčak, lisičarka i vrganji.
Prema riječima Gashija fabrika izvozi voće u skoro sve zemlje EU, najviše u Njemačku i Austriju. Sarađuje i sa firmama u Srbiji, ali je kako kaže ta saradnja otežana zbog papirologije i dozvola koje kupci u Srbiji moraju dobiti od Ministarstva poljoprivrede RS kako bi voće sa Kosova ušlo u Srbiju.
– Nekada su cijene bolje u Srbiji nego u EU – kaže Gashi, koji je zadovoljan poslovanjem firme.
Priznaje da voditi ovaj posao nije ni malo lako.
– Svaki početak je težak, posao je lijepo napredovao i razvijao se, posebno od 2004. kada sam aplicirao sa projektom kod USAID-a i uspio da dobijem grant, moja ideja je bila da se što više ljudi zainteresuje i uposli, svako ko je bio zainteresovan da se bavi proizvodnjom malina, dobio je sadnice maline, koje smo uvozili iz Poljske, sortu “Polka” – priča Gashi, navodeći primjer da malinjak površine 30 ari može donijeti godišnju zaradu do 10.000 eura.
Pred ovim mladim čovjekom je još mnogo posla, fabriku koja će biti jedna od najmodernijih u Evropi, čiju je izgradnju započeo prošle godine u maju, treba završiti, a mnogo je problema.
– Objekat je osnove 25m x 27m, projektom je predviđeno da fabrika koristi solarnu energiju, samo za solarni sistem je potrebno između 220 i 250.000 eura. Svakodnevni rad otežava i struja, prva stvar koja bi brige i problem umanjila je agregat čija je minimalna cijena preko 20.000 eura – dodaje Gaši dok pokazuje izgrađene prostorije koje treba dovršiti, kuhinju u kojoj će se hraniti radnici i pripremati hrana za sezonske radnike, prostrane svlačionice i kupatila smještene u posebne i potpuno odvojene dijelove za muškarce i žene. Projektom je takođe predviđena staza za invalidska kolica, jer Gashi namjerava da u njegovoj firmi rade i ostvare egzistenciju i lica sa invaliditetom.
Na pitanje kakav je gazda, svi radnici odgovaraju da u firmi nema hijerarhije i da “gazda radi više nego oni”, svojom disciplinom i radom im daje primjer, brinući se o svakoj njihovoj potrebi.
Interesantno je i to da radnici imaju odvojen prijevoz za žene i muškarce, pa čak i u plantažama dok rade rade u odvojenim dijelovima, ovo je kaže neophodno jer su različitih vjera i shvatanja, vodeći računa da se ne povredi ni u šali nečije dostojanstvo, a i da se ne bi ustezali jedni prema drugima, jer rade na najvećim žegama u toku godine.
Tokom posjete lista "Telegraf" Gashi je bio izuzetan i ljubazan sagovornik iako nije u potpunosti shvatio šta je to što je novinare srbijasnkog lista "telegraf" dovelo u njegovu fabriku.
– Danas svi ljudi imaju problem sa egzistencijom, pogotovo mladi ljudi, svako želi da radi, od pomoći niko ne može da živi, njima treba posao, a meni treba dobar i disciplinovan radnik – jednostavno odgovara Gashi.
Ovaj gotovo jedinstven primjer izaziva pažnju i svi se slažu da bi mogao poslužiti kao primjer. Na čelu fabrike koja se bavi prizvodnjom i preradom voća je Sharafedin Gashi iz Prištine, kome je rad, povjerenje i kvalitet najvažniji.
– Sve što znam naučio sam od oca, sljedeći njegove principe, da su u poslu najvažniji rad i povjerenje, biznis ne razume jezik politike – kaže u razgovoru za beogradski list "Telegraf" Gashi i dodaje – ljudi teško žive, nijedna državna fabrika ne radi, jednostavno dođu i pitaju je li vam treba radnik, a dobar radnik uvijek treba.
– Svaki čovjek ima pravo na rad, trudimo se da poboljšamo uslove rada – priča Sharafedin dok pokazuje modernu građevinu po svim standardima, koja je jednim dijelom osposobljena za rad.
U hali gdje se nalaze najmodernije hladnjače kapaciteta 2000 tona, radnice pakuju smrznute jagode namjenjene za tržište Evropske unije, nadgleda ih Lazar Vasić (23) sa diplomom Visoke škole, odsjek carinski menadžment.
– Teško se nalazi posao i ne znam da li ću ikada raditi ono za šta sam se školovao, ovdje radim već dvije godine, uslovi rada su dobri, plata je redovna – kaže Lazar koji živi u Novom naselju sa roditeljima, sestrom i bakom, čija porodica zahvaljujući njegovoj plati ne oskudjeva u osnovnim stvarima. Sa kolegama Albancima se lijepo slaže i kaže – svi smo tu zbog zarade, svi imamo iste potrebe.
– Za vrijeme pauze smo zajedeno, neki od nas se druže i van fabrike, popijemo piće – priča Lazar.
Valeta Krasniqi, iz Lipljana, majka dvoje djece, je stalno zaposlena.
– Ovdje radim godinu dana, zadovoljna sam svojim poslom i lijepo se slažem sa svim svojim kolegama, nema nikakvih problema – kaže Valeta, kojoj ne smeta što radi sa Srbima, sa kojima ima prijateljske odnose.
Ova firma u toku sezone koja počinje u zavisnosti od vremenskih prilika početkom ili krajem marta, a završava se sa prvim snijegom zaposli oko 1500 radnika ne gledajući na nacionalnost i vjeru.
Na plantažama površine oko 100 hektara, od čega je 24 hektara vlasništvo firme, a ostalo su pojedinci kooperanti, ubiraju se plodovi jagode, maline, borovnice, aronije, ribizle, trešnje i breskve, koje se predaju u otkupnim stanicama u Gračanici, Obiliću i Uroševcu. Pored otkupne stanice u fabrici širom Kosova fabrika ima saradnju sa još preko 20 otkupnih stanica gdje pojedinci donose ili svoje prizvode ili prikupljene šumske plodove; divlje jagode, kupine, borovnice, drenjine, trnjine, šipurak i pečurke: smrčak, lisičarka i vrganji.
Prema riječima Gashija fabrika izvozi voće u skoro sve zemlje EU, najviše u Njemačku i Austriju. Sarađuje i sa firmama u Srbiji, ali je kako kaže ta saradnja otežana zbog papirologije i dozvola koje kupci u Srbiji moraju dobiti od Ministarstva poljoprivrede RS kako bi voće sa Kosova ušlo u Srbiju.
– Nekada su cijene bolje u Srbiji nego u EU – kaže Gashi, koji je zadovoljan poslovanjem firme.
Priznaje da voditi ovaj posao nije ni malo lako.
– Svaki početak je težak, posao je lijepo napredovao i razvijao se, posebno od 2004. kada sam aplicirao sa projektom kod USAID-a i uspio da dobijem grant, moja ideja je bila da se što više ljudi zainteresuje i uposli, svako ko je bio zainteresovan da se bavi proizvodnjom malina, dobio je sadnice maline, koje smo uvozili iz Poljske, sortu “Polka” – priča Gashi, navodeći primjer da malinjak površine 30 ari može donijeti godišnju zaradu do 10.000 eura.
Pred ovim mladim čovjekom je još mnogo posla, fabriku koja će biti jedna od najmodernijih u Evropi, čiju je izgradnju započeo prošle godine u maju, treba završiti, a mnogo je problema.
– Objekat je osnove 25m x 27m, projektom je predviđeno da fabrika koristi solarnu energiju, samo za solarni sistem je potrebno između 220 i 250.000 eura. Svakodnevni rad otežava i struja, prva stvar koja bi brige i problem umanjila je agregat čija je minimalna cijena preko 20.000 eura – dodaje Gaši dok pokazuje izgrađene prostorije koje treba dovršiti, kuhinju u kojoj će se hraniti radnici i pripremati hrana za sezonske radnike, prostrane svlačionice i kupatila smještene u posebne i potpuno odvojene dijelove za muškarce i žene. Projektom je takođe predviđena staza za invalidska kolica, jer Gashi namjerava da u njegovoj firmi rade i ostvare egzistenciju i lica sa invaliditetom.
Na pitanje kakav je gazda, svi radnici odgovaraju da u firmi nema hijerarhije i da “gazda radi više nego oni”, svojom disciplinom i radom im daje primjer, brinući se o svakoj njihovoj potrebi.
Interesantno je i to da radnici imaju odvojen prijevoz za žene i muškarce, pa čak i u plantažama dok rade rade u odvojenim dijelovima, ovo je kaže neophodno jer su različitih vjera i shvatanja, vodeći računa da se ne povredi ni u šali nečije dostojanstvo, a i da se ne bi ustezali jedni prema drugima, jer rade na najvećim žegama u toku godine.
Tokom posjete lista "Telegraf" Gashi je bio izuzetan i ljubazan sagovornik iako nije u potpunosti shvatio šta je to što je novinare srbijasnkog lista "telegraf" dovelo u njegovu fabriku.
– Danas svi ljudi imaju problem sa egzistencijom, pogotovo mladi ljudi, svako želi da radi, od pomoći niko ne može da živi, njima treba posao, a meni treba dobar i disciplinovan radnik – jednostavno odgovara Gashi.
