Maltretirali su me na najgori mogući način

Tokom sukoba na Kosovu smatra se da je oko 20.000 lica preživjelo seksualno nasilje. Skupština Kosova je 2014. godine, poslije 15 godina, odlučila da kategoriju silovanih osoba tokom rata na Kosovu uvrsti u zakon o statusu i pravima palih boraca, invalida, veterana, pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i civilnih žrtava rata i njihovih porodica. Ovim se regulišu status i prava silovanih osoba, kao i penzija u iznosu od 300 eura.

Trenutno je na Kosovu u toku prijava za priznavanje statusa ovih žrtava.

Za RSE su prethodno govorile žene koje su bile žrtve seksualnog nasilja, a po prvi put govori i jedan muškarac albanske nacionalnosti, ime poznato redakciji, koji je bio seksualno zlostavljen u Prištini tokom rata 1999. godine.

RSE: Tokom rata na Kosovu nad Vama je izvršeno nasilje. Šta se desilo?

Za vrijeme rata srpske snage su nas istjerale iz sela gdje smo živjeli i došli smo u Prištinu. Sa porodicom sam se smjestio u jednom naselju gdje sam ostao dugo i tu smo doživjeli najgore što porodica može da doživi, kao što je bio slučaj sa mnogim drugim porodicama u Prištini. U tom naselju, kao i u mnogim drugim, bilo je policijskih punktova, ali smo morali da izlazimo iz kuće kako bi obezbjedili egzistenciju porodici.

Tog dana su kod nas došle srpske snage i rekle da moram da odem do jedne škole da uzmem neke identifikacione kartone. Izašao sam i otišao do centra Prištine, preko puta Ministarstva unutrašnjih poslova. Istovremeno sam tražio da kupim hleb.

U centru sam naišao na četvoricu srpskih policajaca, zaustavili su me i legitimisali. Potom su me udarili i rekli: "Našli smo jednu žrtvu". Ubacili su me u jednu zgradu, skinuli, a jedan od njih me je silovao. Zvali su ga Ante, imao je nešto na čelu. Bio je visok dva metra, a pravo prezime mu je bilo Antić. Maltretirali su me na najgori mogući način. Srećom, tokom maltretiranja naišao je oficer i viknuo im na srpskom: "Bog vas ubio, šta radite ovde?!". Oni su pobjegli, obukao sam se i onda izašao. Nisam znao ni kuda hodam. Završio sam kod gradske bolnice.

RSE: Gdje se tačno dogodio ovaj slučaj? Da li mislite da je bilo još takvih slučajeva?
 
Meni se ovo desilo u restoranu "Beograd" koji se nalazio u prizemlju zgrade, sada preko puta bioskopa "ABC". Tu su bile još dvije devojke, ali o njima ništa ne znam. Prisutan je bio i jedan Albanac koji je u to vrijeme sarađivao sa srpskom policijom, ali izgleda da nije dobro obavljao svoj posao i tu su ga prebili. Toliko mogu da kažem o tom mjestu.

RSE: Koliko dugo ste bili tu?
 
Držali su me oko 40 minuta.

RSE: Da li su Vam rekli nešto?
 
Svašta su mi govorili... "Ubićemo vas sve", "Ubićemo vam djecu", "Zaklaćemo vas sve u Prištini"... To su sve govorili na srpskom. Znao sam srpski i zato sam ih razumio.

RSE: Onda ste se vratili porodici?
 

Da, otišao sam kući kod svoje porodice, ispružio sam se, ništa nisam govorio. Bio mi je loše. Ukućani su me pitali šta mi je, govorio sam da se ništa nije desilo, ali sam kasnije sve ispričao supruzi. Nakon nekog vremena saznao sam da jedna osoba prikuplja podatke o silovanim osobama.

RSE: Da li Vaši bližnji znaju o onome šta se dogodilo?
 
Nisam htio nikome da kažem, ni braći. Na Kosovu se svašta priča i nisam imao potrebe da im kažem. Razgovarao sam sa pojedinim institucijama kojima sam vjerovao, u nadi da učine nešto u moju i u korist moje supruge.

RSE: Šta očekujete od institucija?
 
Od institucija očekujem da upoznaju međunarodnu zajednicu i Ujedinjene nacije (UN) da je izvršeno sistematsko silovanje nad ženama, ali i nad muškarcima. Neka se jednom zauvijek ubjedi i UN da je na Kosovu izvršen genocid u svim oblicima.

RSE: Da li ste aplicirali za priznavanje statusa preživelog seksualno nasilje tokom rata na Kosovu?
 
Čekam da se preko jednog ureda na Kosovu, kojem sam prijavio slučaj, ovo srijedi. Slučaj sam prijavio još prije 17 godina.

RSE: Šta imate da poručite drugima koji su doživjeli isto ili slično iskustvo?
 
Ukoliko su bili poniženi tokom rata od srpskih snaga, oni to moraju da prijave, a ne da čekaju posljednji trenutak.


Razgovarao: Arton Konushevci, priredila Amra Zejneli