Prije više od godinu dana, u Prištini je osnovana balkanska asocijacija žena “I Love Balkan” u koju su se uključile žene Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije. Predsjednica asocijacije i inicijatorica cijelog projekta, Sanija Murati iz Prištine, uz poziv da im se pridruže i druge žene, poručuje: "Balkan je naša kuća. Hajde da od nje zajedno napravimo dom."
RSE: Kao predsjednica Balkanske asocijacije žena, nedavno ste boravili u Sarajevu. Kako ocjenjujete susrete i razgovore sa ženama – poduzetnicama u ovoj zemlji?
Murati: Meni je uvijek drago vratiti se u Sarajevo, jer Sarajevo je moj drugi dom. Što se tiče Asocijacije, ja bih za početak podsjetila one koji ne znaju, da je to asocijacija koja je osnovana prije godinu dana od šest nevladinih organizacija iz cijelog regiona. Žene Sarajeva i Bosne i Hercegovine su nas izuzetno toplo dočekale. Ustvari, iskreno da kažem, taj topli doček je u cijelom regionu, zato što mi, u suštini, imamo iste ili slične probleme. Samo je trebalo pokrenuti tu lavinu, pokrenuti tu malu grudvu i odaziv sa svih strana je zaista velik.
RSE: Prije Sarajeva, Vi ste imali i sastanak u Prištini. Šta ste tamo zaključili?
Murati: U Prištini je bila prva aktivnost jer je pokrenut projekat 'Women book'. Projekat je podržan od strane Western Balkan fonda. To je ustvari prva zajednička aktivnost svih vlada i svih naših premijera naših šest zemalja u regionu. Osim njih, podršku smo dobili i od Helpa, kosovskog i regionalnog Helpa. Smisao projekta 'Women book' jeste da kažemo ženama cijelog regiona da bez obzira na cijelu situaciju, na sve probleme koje mi imamo, na prošlost, na ratove, na nedoumice, na strahove, da su svo to vrijeme postojale jake, sposobne, hrabre žene, koje su uspjele izboriti se sa svim tim problemima i koje danas vode veoma uspješne poslove. Dakle, ono što mi želimo jeste izdavanje knjige 'Women book' 60 žena regiona Zapadnog Balkana koje će služiti kao motivacioni alat za ostale žene koje su na tom putu i koje se pitaju: "Da li ja mogu uspjeti?". Dakle, mi koje smo uspjele, želimo podržati i pružiti ruku svima onima koji žele ući u novu priču, u novi posao.
RSE: "Žene mogu promijeniti svijet" – ovo je konstatacija koju često čujemo, ali u praksi ženama se ne daju velike mogućnosti. Kako Vi vidite "misiju" žena na Balkanu, ne samo poduzetnica? Kad bi se više čuo njihov glas da li bi odnosi na Balkanu, uopšte, bili mnogo bolji?
Murati: Postavlja se pitanje da li mi imamo velike ili male mogućnosti. Ja mislim da mi imamo puno problema na koje trebamo dati odgovore. Jedan od naših najvećih problema, problema žena Zapadnog Balkana, jeste neinformisanost. Mi nismo dovoljno informisane. Mi prava imamo, i po zakonu i po zakonima u cijelom regionu. Drugi naš problem jeste tradicija, koja je veoma jaka i koja i dalje sputava i udara onako žene po glavi i ne dozvoljava im da se dokažu i pokažu. Mi žene imamo problem i neke naše konform zone. Bez obzira koliko nam je u određenom trenutku loše, nekako smo se navikli živjeti s tim. Nekad, kad smo bili mladi, znali smo onako naglo, jako, burno dizati neke revolucije, emotivne.
Danas se žene nekako mire sa sudbinom, pognu glavu i kažu: "OK, ne može biti bolje". Može biti bolje. Sljedeći problem mislim da je materijalna neovisnost žena, zatim sve predrasude koje vladaju na svim našim prostorima. Ono što bismo trebali, ustvari prije ičega, pokrenuti i što planiramo pokrenuti kroz Balkan Women Association jeste osvješćavanje žena, da im se veoma jasno pokaže, da im se kaže da mogu, da ih se nauči da razmišljaju drugačije.
RSE: U Odboru za ravnopravnost spolova Evropskog parlamenta početkom godine, usvojena je Rezolucija o pravima žena na Zapadnom Balkanu. Glavna autorica rezolucije je članica Parlamenta iz Hrvatske, Biljana Borzan. Rezolucija je "jedva prošla". Zbog čega se i na tako značajnom nivou kao što je Evropski parlament, teško izboriti za prava žena?
Murati: Biljani odajemo veliko poštovanje u ime svih žena Zapadnog Balkana naše organizacije. Vi znate da se Rezolucija poziva na bolju zaštitu žena od nasilja i da se poziva na ekonomsko osnaživanje i osnaživanje na političkom polju. Svi ovi problemi koje sam ranije pomenula da imamo jesu problemi jer su žene nekako utihnule. Mi po prirodi nismo tihe. Po prirodi smo majke, po prirodi smo one koje se bore, koje smo lavice. Mislim da nas je ova situacija, poslijeratno vrijeme, ekonomski momenti, nesuglasice između naših zemalja i svega, dovelo u situaciju da su i muškarci vidjeli da smi mi te koje znaju i mogu da ćute. Ono što trebamo raditi jeste raditi sa mladim generacijama, raditi sa mladom djecom. Malo bolje kad promislimo – ko ustvari vaspitava našu djecu, ako ne mi same? To bi bio neki prvi korak koji bi trebalo napraviti da bismo mogli podržati kompletnu rezoluciju o pravima žena na Zapadnom Balkanu.
RSE: S obzirom na to da okupljate žene poduzetnice, kako ocjenjujete njihovu spremnost da se izbore za uspjeh u ovom poslovnom svijetu, nasuprot, uglavnom, favorizovanim muškarcima?
Murati: Cijela naša priča je potekla tako što smo se nas šest znale od ranije. Susretale smo se na različitim konferencijama, susretima kroz cijeli Zapadni Balkan. Onda se desilo da smo sve negdje duboko u sebi i htjele da idemo jedan korak naprijed, da uradimo nešto više. Okupile su se, dakle, žene koje se poznaju. Danijela Dabeska iz Makedonije, Elma Tršana iz Albanije, Edita Dautović iz Crne Gore, Jasmina Savić iz Srbije, Adisa Tufo iz BiH i ja, Sanija Murati s Kosova kao neko ko je to sve inicirao.
Sve mi nismo počele raditi danas. Iza svih nas je jedna istorija, veoma jaka, u radu sa civilnim društvom, u radu sa ženama, u radu na podršci žena, tako da mislimo da je to način – dakle, jake žene, za početak nas jeste malo, međutim, vjerovali ili ne, nevjerovatno je koliko su ljudi oduševljeni i koliko se na svim prostorima javljaju, koliko pišu, koliko žele da se uključe. Smatramo da će ovo zaista biti jedna veoma realna mogućnost za podršku žena i razmjenu iskustava na kompletnom regionu.
RSE: Shvatam iz ovog što ste rekli da je mnogo posla pred Vama, pred ovom asocijacijom.
Murati: Upravo tako. Međutim, znate, moja mama mi je davno govorila ovako dok sam bila dijete: "Sine, kada bi se oči plašile koliko se plaše ruke, čovjek nikada ništa ne bi postigao." I upravo je tako. Ne trebamo se plašiti, skupa smo sigurno jake, šest prutova mladih i sposobnih je teško slomiti. Ono što želimo jeste da pozovemo sve sposobne žene, a sigurno ih je puno, i one koje se plaše, da nam se pridruže, i institucije naravno, i organizacije i donatori, jer smatramo da smo zaista pokrenuli jednu revoluciju na prostorima Zapadnog Balkana što se tiče preduzetništva. Balkan je naša kuća. Hajde da od nje zajedno napravimo dom!
