Kontrolisanje svake zaražene osobe

Zahvaljujući aplikaciji za suzbijanje širenja korona virusa, moguće je kontrolisati svaku zaraženu osobu, no to otvara pitanje ugrožavanja ljudskih prava.

Kada je u Italiji korona virus duboko zaronio u društvo, i zaraza sve više buktala među građanima ove zemlje, nadležni i stručnjaci obratili su se za pomoć telefonskim kompanijama, a koje su ustupile podatke svojih korisnika državi i tako omogućile razumevanje kretanja stanovništva tj. koliko isto poštuje mere karantina.
Kada su nadležni shvatili da se više od 40 posto ljudi nalazi na ulicama i ne poštuje predviđene mere, i to zahvaljujući baznim stanicama tj. predajnicima  telefonskih kompanija, sa kojima su povezani mobilni telefoni, 9. marta italijanska vlada donosi novu uredbu i uvodi još restriktivnije mere tj. potpunu zabranu kretanja.
Dvadesetčetvoročasovni karantin u Italiji pozdrazumeva ostajanje kod kuće u svakom slučaju, osim ako nije u pitanju odlazak na posao za deo stanovništva koji u vanrednim uslovima radi, zatim odlazak u prodavnicu ili apoteku, kao i šetnja psa, ali isključivo u blizini prebivališta tj. do 200 metara udaljenosti.
U trenutku kada su građani shvatili da ih neko prati, tada su takođe i razumeli da jedino oduzimanjem slobode, tj. ostankom kod kuće, je moguće zaustaviti korona virus. Što se pokazalo i efikasnim, s obzirom da posle četiri nedelje ovakvih mera, broj zaraženih pacijenata je konačno počeo da se smanjuje.

Italijanski scenario mogao je biti izbjegnut?

Posle više od 13 hiljada žrtava, najviše na svetu za sada, koliko ih ima u Italiji, i više od 119 hiljada zaraženih ljudi, mnogi političari, uglavnom pripadnici opozicionih struja, te mnogi doktori, naučnici i drugi stručnjaci, se sada pitaju, da li je bilo moguće izbeći ovakvu tragediju, a koji je ovu zemlju doveo do kolapsa.
U poslednjih deset godina italijanska vlast nije mnogo razmišljala u velika ulaganja u zdravstveni sektor, čak naprotiv. Podatak da je upravo tokom poslednje decenije, budžet za finansiranje zdravstva u Italiji, smanjen za 37 milijardi evra,  dovoljan je da se razume činjenica da zdravstveni sistem nije odgovorio na pritisak ovakve epidemije. 
Posle širenja epidemije SARS-a 2003. godine, mnoge države, posebno one koje su bile najpogođenije, a kao što su Singapur, Tajvan, Hong Kong ili Kina, napravile su plan prevencije u slučaju drugih mogućih epidemija ili pandemija u budućnosti. Iako se tada svim zemljama na svetu savetovalo takođe da naprave isti takav plan, čini se da u Italiji ili Španiji, a koja je skoro dostigla Italiju po broju zaraženih i preminulih osoba, takav plan mera ili prevencije nikada nije ozbiljno razmatran, niti napravljen.
Pa tako, za razliku od ovih mediteranskih zemalja, a koje je korona virus iznenadio i zatekao nespremne, Južna Koreja koja je imala iskustva takođe sa epidemijom MERS-a 2015. godine, jedna je od retkih zemalja, a koja je u borbi sa virusom “Covid-19”, pored restriktivnih mera, upotrebila i najsavremeniju tehnologiju. Zahvaljujući aplikaciji koja identifikuje zaraženog pacijenta, a potom i sve njegove kontakte, tj. potencijalno novo zaražene osobe, ova zemlja stavila je virus pod kontrolu u roku od dve nedelje. 

Tehnološko oružje za kontrolu virusa

Prema savetima Svetske zdravstvene organizacije i indikacijama koje je dala svim zemljama, a koje se trenutno bore sa pandemijom, logika za zaustavljanje korone virusa jeste “pronađi zaraženog, testiraj ga, leči ga i prati svaki njegov kontakt sa drugim ljudima”. To je i logika na kojoj se bazira aplikacija  “Korona 100m”, a koju je Južna Koreja upotrebila zarad stavljanja korona virusa pod kontrolu.
U jednom od istraživanja online emisije “Dataroom”, a koja se emituje na portalu Corriere della Sera, poznata italijanska novinarka Milena Gabanelli, objašnjava da su južno korejanske vlasti 11. februara kada se virus u toj zemlji pojavio, naredili milionima građana da instaliraju na svojim mobilnim telefonima aplikaciju “Korona100m”, a koja omogućava praćenje zdravstvenog stanja svakog korisnika, kao i njegove kretanje.
“Korisnici su u obavezi da ažuriraju svoj zdravstveni status, koji je zahvaljujući ovoj aplikaciji dostupan zdravstvenoj službi za monitoring korone. U slučaju da je osoba, na osnovu simptoma koje prezentuje, potencijalno zaražena, ona se testira. Ako je pozitivna na virus, automatski se ažurira i status svih drugih korisnika ove aplikacije, a koji su u protekle dve nedelje bili u kontaktu sa zaraženom osobom, i samim tim su i mogući zaraženi pacijenti”, navodi Gabanelli.
“Zahvaljujući ovoj aplikaciji, Južna Koreja je smanjila rizik od svake nove zaraze kao i što je zaustavila nekontrolisano širenje virusa”, dodaje ova novinarka, ali se i pita, šta bi moglo da se dogodi sa takvom tehnologijom, jednom kada budemo našli terapiju ili vakcinu za Covid-19. Zapravo, pitanje koje se postavlja jeste, na koji način će se tretirati naši podaci koje su telefonske kompanije ustupili državama zarad borbe protiv virusa, u trenutku kada se ova pandemija bude završila.

Između zdravlja i privatnosti

Italijanska start-up kompanija SoftMining, u saradnji sa timom stručnjaka Univerziteta u Salernu, razvila je aplikaciju “SM_Covid19”, po uzoru na korejanski model, a koja bi u skorije vreme mogla da se primeni u ovoj zemlji.
Međutim, ono što ostaje problematično jeste uredba koju bi vlada morala da donese, a koja bi se odnosila na postavljanje komesara koji bi anonimno upravljao podacima korisnika ove aplikacije. A jednom kada kriza bude završena, svi ovi podaci bi morali biti uništeni.
Fabrizo Sala, potpredsednik italijanske regije Lombardija, i načelnik za inovaciju, istraživanje, obrazovanje i sport, kaže da trenutni monitoring stanovništva, a koji je moguć zahvaljujući predajnicima mobilne telefonije, omogućava praćenje kretanja korisnika mobilnih telefona, od jednog do drugog predajnika, a koji su međusobno udaljeni od 300 do 500 metara.
“Dakle, nije reč o individualnom praćenju ili kontrolisanju ljudi, a koji dovode u pitanje privatnost korisnika mobilnih telefona, već na ovaj način možemo shvatiti koliko ljudi ostaje kod kuće, a koji procenat njih je napolju, te koliko daleko se udaljavaju od svoje kuće”, kaže Fabrizio Sala i dodaje da se još uvek razmatra na koji način bi mogla da se upotrebi pomenuta aplikacija.
Svakako, u trenutku, kada i ako se donese odluka da svaki građanin Italije mora da instalira aplikaciju “SM_Covid19”, a koja bi verovatno i bila najbolje oružje u borbi protiv ovog opakog virusa, tada će svaki pojedinac koji ovu aplikaciju bude instalirao, dati i saglasnost državi da koristi njegove podatke.
Život poslije korone
Poznati izraelski filozof Yuval Noah Harari, u svom tekstu nedavno objavljenom za Financial Times, kaže da čovečanstvo ima pred sobom dva izbora - totalitarni nadzor i izolacionizam ili odgovornost pojedinca i globalna solidarnost.
“Odluke koje budemo donosili u vreme pandemije, promeniće naše društvo zauvek. Kroz istoriju se pokazalo da mere koje se preduzimaju u vanrednim situacijama, ostaju često na snazi još dugo vremena posle ukidanja iste, a u mnogim slučajevima, mnoge mere se nikada ni ne ukinu”, kaže Harari.
Kao primer uzima svoju zemlju, Izrael i vanredne mere koje su donete za vreme stvaranja te države, a od kojih su neke i dan danas na snazi. Takođe, govori o Francuskoj, koja je uvela mere, zbog terorističkih napada 2015. godine, od kojih mnoge još uvek važe.
Tehnologija koja omogućava korišćenje naših podataka, zarad borbe protiv korone virusa, u budućnosti mogla bi omogućiti vlastima da znaju takođe kada spavamo, kada smo budni, kada se bavimo sportom, kao i kada smo nervozni ili se smejemo.
U ovom trenutku, ne radi se o tome da li treba da napravimo izbor između naše privatnosti i zdravlja. Međutim, moramo biti svesni da izbor između ove dve opcije - apsolutno kontrolisanje stanovništva i politika nesaradnje sa drugim državama ili odgovorno ponašanje pojedinaca i internacionalna saradnja, a koje navodi ovaj filozof, svakako će zavisiti isključivo od politika država koje se bore sa pandemijom,  kao i poverenja koje iste imaju u svoje građane i obrnuto.
Jedno je sigurno, svet više neće biti onakav kakvim smo ga poznavali, barem ne neko vreme, a kao što kaže Harari, pandemija “Covid -19” ostaće upamćena kao test za svaku zemlju i politiku koju će odabrati u svetu posle korone.