Dušu Prizrena čine njegove mahale. Od osmanlijskog perioda, kroz godine ratova i periodima mira, kroz feudalizam, kapitalizam do socijalizma, Prizren je mijenjao vladaoce i vlasti ali je njegova duša opstajala u svemogućim mahalskim dragocjenostima.
Niske kuće prekrivene crvenim crijepom, ozidane čerpićem, okrečene bijelim krečom i crnom bojom iz Kara potoka, ograđeni visokim avlijskim zidovima a ipak spojeni međusobno kapidžicima i cvjetnjacima đul-bašti, čine Prizren prošlosti.
U periodima mira grad je doživljavao izgradnju stambenih četvrti za kolektivna stanovanja, podizanje zgrada državnih institucija, kulturnih, prosvjetnih, zdravstvenih i dr. ustanova, ali i sportskih terena i centara za dobrobit svih građana. To je naš grad iz bliske prošlosti.
Pola stoljeća u životu Prizrena predstavljaju mali, a ipak veliki period urbanizacije, rekonstrukcije i revitalizacije, a i konzervacije pojedinih objekata prošlosti. Čaršija se nezaustavljivo širi prema sjevero-zapadu, od Baždarane, Ljakurića do Ortakola. Predgrađa se stapaju u cjelinu Prizrena.
Na staroj slici Prizrena nastaloj 1963. godine jednu od prepoznatljivosti grada čine bijeli minareti davnašnjih džamija po kojima su nastajala i imena gradskih mahala.
Prizren 2013. godine odražava baštinu prošlosti, ali arhitektonska nekompetentnost pojedinih graditelja, staro gradsko naslijeđe budućnosti pretvara u neprirodnu simbiozu.
