Poslije najave iz Srbije o širokom razgovoru o Kosovu, albanski lobisti u Americi predvođeni "Fondacijom Clinton" užurbano rade na rezoluciji koju bi predložili u UN kako bi Kosovo dobilo status države-posmatrača po uzoru na Palestinu, saznaje Sputnjik.
Kako dalje piše "Sputnjik", Amerika namjerava da ovako zaobiđe Savjet bezbjednosti UN, čije članice imaju pravo veta, a ukoliko bi Priština uz pomoć SAD uspjela da ostvari svoje ciljeve prije završetka pregovora u Briselu, pregovori Beograda i Prištine bi izašli iz statusno neutralnog formata.
U isto vreme, "Clintonovoj Americi" se žuri da što prije realizuje ovu ideju i zbog Turske, odnosno sve veće podrške Istanbula projektu "Velike Albanije", jer zvanična Amerika nije za promjene granica na Balkanu.
Hashim Thaçi, predsjednik Kosova, nedavno je najavio da bi u pregovore u Briselu trebalo da se zvanično ubaci i Amerika. Takođe, objelodanjeno je i pismo američkog kongresmena i albanskog lobiste Eliota Engela šefici evropske diplomatije Federici Mogherini, da Srbija "nije spremna za EU". Sve to ima za cilj da se uspori Srbija u rješavanju kosovskog pitanja (unutrašnjim dijalogom), kako bi dobili vrijeme i realizovali svoje namjere vezane za UN.
No, gdje ima dima, ima i vatre, pa se tako stiče utisak da je sada više Americi stalo da se ubaci u pregovore u Briselu, nego samom Kosovu. Pitanje je zašto.
Stefan Surlić, docent na Fakultetu političkih nauka, za Sputnjik podsjeća da je Amerika do sada uložila mnogo novca i diplomatskog napora da bi osigurala nezavisnost Kosova. S obzirom da pregovori Prištine i Beograda, dodaje on, ulaze u završnu fazu, Vašington ima razlog da postane i formalno dio pregovora i konačnog dogovora.
"Inače, cjelokupna inicijativa koja dolazi iz Vašingtona, Brisela i Berlina liči na želju da se predupredi stvaranje neke velike Albanije, jer bez obzira na dosadašnja tumačenja, Americi, ali ni drugim velikim silama ne odgovara stvaranje bilo kakve velike države na Balkanu. Po njihovom tumačenju, jačanje nezavisnosti Kosova i prisutnost Prištine na međunarodnom planu osiguravaju da se takav scenario ne desi i mislim da je tu interes SAD da budu uključene u dijalog Beograda i Prištine".
Surlić kaže da je upravo inicijativa Beograda za unutrašnjim dijalogom i pokrenuta da bi Beograd odredio svoje "crvene linije" koje će postaviti Kosovu i u tom smislu se ozbiljno razmatra sprečavanje da stolica u UN ne bude dodjeljena Kosovu.
"Bez obzira što Srbija nije diplomatski jaka, ona ima jake adute u svojim rukama, a prije svega činjenicu da pet zemalja EU još nisu priznale Kosovo i da bez njihove saglasnosti sigurno neće postati punopravni član UN. Te dvije ključne dimenzije otvaraju prostor i mogućnost da Srbija odredi šta to može da dopusti Prištini, a šta je ono što će ostaviti za sebe u kontekstu završetka dijaloga između Beograda i Prištine", smatra on.
Na pitanje, da li bi se i u kojoj mjeri pregovori Beograda i Prištine izmjenili ukoliko bi pak Priština uspjela uz pomoć Amerike da se "dočepa" UN u bilo kom obliku, Surlić kaže:
"Prije svega, toj inicijativi bi trebalo da prethodi jedna ozbiljna diplomatska borba koja bi osigurala glasove dvije trećine članica UN, a to bi svakako imalo i snažnu političku i diplomatsku poruku za dijalog između Beograda i Prištine i ujedno bi predstavljalo jedan veoma jak pritisak na Srbiju. Sama činjenica da više od dvije trećine država svijeta prizna Kosovo kao zasebnu državu, značila bi poraz za Srbiju i dodatni pritisak za ustupke Prištini", vjeruje on.
Inače, o rezoluciji kojom bi bilo predloženo da Kosovo dobije status države-posmatrača, izjašnjavala bi se Generalna skupština UN, odnosno, za ovu rezoluciju i protiv nje glasale bi sve 193 članice UN. Na ovaj način prijeti opasnost da Kosovo i zvanično dobije međunarodnu krštenicu da postoji kao država.
U isto vreme, "Clintonovoj Americi" se žuri da što prije realizuje ovu ideju i zbog Turske, odnosno sve veće podrške Istanbula projektu "Velike Albanije", jer zvanična Amerika nije za promjene granica na Balkanu.
Hashim Thaçi, predsjednik Kosova, nedavno je najavio da bi u pregovore u Briselu trebalo da se zvanično ubaci i Amerika. Takođe, objelodanjeno je i pismo američkog kongresmena i albanskog lobiste Eliota Engela šefici evropske diplomatije Federici Mogherini, da Srbija "nije spremna za EU". Sve to ima za cilj da se uspori Srbija u rješavanju kosovskog pitanja (unutrašnjim dijalogom), kako bi dobili vrijeme i realizovali svoje namjere vezane za UN.
No, gdje ima dima, ima i vatre, pa se tako stiče utisak da je sada više Americi stalo da se ubaci u pregovore u Briselu, nego samom Kosovu. Pitanje je zašto.
Stefan Surlić, docent na Fakultetu političkih nauka, za Sputnjik podsjeća da je Amerika do sada uložila mnogo novca i diplomatskog napora da bi osigurala nezavisnost Kosova. S obzirom da pregovori Prištine i Beograda, dodaje on, ulaze u završnu fazu, Vašington ima razlog da postane i formalno dio pregovora i konačnog dogovora.
"Inače, cjelokupna inicijativa koja dolazi iz Vašingtona, Brisela i Berlina liči na želju da se predupredi stvaranje neke velike Albanije, jer bez obzira na dosadašnja tumačenja, Americi, ali ni drugim velikim silama ne odgovara stvaranje bilo kakve velike države na Balkanu. Po njihovom tumačenju, jačanje nezavisnosti Kosova i prisutnost Prištine na međunarodnom planu osiguravaju da se takav scenario ne desi i mislim da je tu interes SAD da budu uključene u dijalog Beograda i Prištine".
Surlić kaže da je upravo inicijativa Beograda za unutrašnjim dijalogom i pokrenuta da bi Beograd odredio svoje "crvene linije" koje će postaviti Kosovu i u tom smislu se ozbiljno razmatra sprečavanje da stolica u UN ne bude dodjeljena Kosovu.
"Bez obzira što Srbija nije diplomatski jaka, ona ima jake adute u svojim rukama, a prije svega činjenicu da pet zemalja EU još nisu priznale Kosovo i da bez njihove saglasnosti sigurno neće postati punopravni član UN. Te dvije ključne dimenzije otvaraju prostor i mogućnost da Srbija odredi šta to može da dopusti Prištini, a šta je ono što će ostaviti za sebe u kontekstu završetka dijaloga između Beograda i Prištine", smatra on.
Na pitanje, da li bi se i u kojoj mjeri pregovori Beograda i Prištine izmjenili ukoliko bi pak Priština uspjela uz pomoć Amerike da se "dočepa" UN u bilo kom obliku, Surlić kaže:
"Prije svega, toj inicijativi bi trebalo da prethodi jedna ozbiljna diplomatska borba koja bi osigurala glasove dvije trećine članica UN, a to bi svakako imalo i snažnu političku i diplomatsku poruku za dijalog između Beograda i Prištine i ujedno bi predstavljalo jedan veoma jak pritisak na Srbiju. Sama činjenica da više od dvije trećine država svijeta prizna Kosovo kao zasebnu državu, značila bi poraz za Srbiju i dodatni pritisak za ustupke Prištini", vjeruje on.
Inače, o rezoluciji kojom bi bilo predloženo da Kosovo dobije status države-posmatrača, izjašnjavala bi se Generalna skupština UN, odnosno, za ovu rezoluciju i protiv nje glasale bi sve 193 članice UN. Na ovaj način prijeti opasnost da Kosovo i zvanično dobije međunarodnu krštenicu da postoji kao država.
