Šta nam je činiti?

Čedomir Petrović, srpski reditelj i glumac. Sin je čuvenog glumca Miodraga Petrovića Čkalje. U svom autorskom tekstu na portalu "E-novine" piše da Srbija treba da prizna nezavisnost Kosova, a možda je to trebala i prva učiniti...

Da li je Srbija u situaciji da odugovlači, mrcvari i još opasnije, ugrožava svoj ionako krhki položaj u odnosu na Evropsku uniju? Da prizna nezavisnost nečega što već duže vremena ne posjeduje? Nešto što joj je pripadalo, ali što je u jednom dugom vremenskom periodu, takoreći odmah poslije balkanskih ratova, lagano i sigurno gubila, sprovodeći svoj lokalni aparthejd nad nedužnim albanskim življem na Kosovu, a kasnije i velike i teške zločine. Istine radi, zločini su činjeni i od strane Albanaca nad Srbima.  

Sve diplomatije i politike svijeta su velike kurve. I mi pripadamo tome samo što pokušavamo da budemo nezavisni i uvijek najebemo. Potreban nam je makro. Neko ko će nas eksploatisati, ali i davati nam. Neko ko će nas čuvati i štititi. Podvoditi nas bogatim i sigurnim. Braniti od divljih. Izabrali smo Evropsku uniju za našeg makroa. Ako izaberemo nekog drugog, samo će nas jebati a ništa nam neće dati. Naša politika i diplomatija postaće vremenom cijenjena kurva, oprostiće nam dijelove naše prljave prošlosti i ući ćemo u visoko društvo najelitnijih kurvi. Tako je bilo sa svim zemljama. Sve najjače zemlje Evropske unije danas, bile su nekada zemlje kolonizatori, inkvizitori, sprovodile aparthejd, fašizam, holokaust, genocid, pa su postale cijenjene i sve im je oprošteno.

Ne dovodimo se u situaciju da EU prekine svaki kontakt sa nama. Mi smo tražili da nas prime. Nisu nas oni zvali. Oni su nama potrebni kao hljeb. Mi njima ne. Oni sa SAD drmaju cijelim svijetom. Prodrmali su i drmaju još uvijek nekada moćnu, danas mnogo slabiju Rusiju. Šta će tek sa nama biti?

Vlada Srbije da prizna nezavisnost i samostalnost Kosova. Njen pun teritorijalni integritet i suverenitet,

Ne protiviti se "dobijanju stolice" Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Uspostaviti diplomatske odnose i razmjenjati ambasadore sa Kosovom.

Uvesti sankcije Rusiji.

Zabraniti ulazak u Srbiju osobama koje je EU stavio na spisak nepoželjnih.

Pomoći da na izborima koji slijede u Republici Srpskoj dođe na vlast neko normalan i odgovoran, ko će shvatiti neminovnost suživota sa svojim komšijama.

Intenzivirati kontakte i uspostavljanje najboljih mogućih odnosa sa zemljama u okruženju.

Kristalno jasno prihvatiti u cjelini spoljnu politiku EU kao svoju.

Kažu, ne može, mora da se mijenja Ustav. Mijenjajte Ustav ako ne valja, a mnogo ne valja, ako nas dovodi u situaciju da ozbiljno ugrožava opstanak nacije. I oni plaćenici na Žabljaku su ga skarabudžili za četiri dana.

Stalno brojimo i prebrojavamo ko je od država priznao Kosovo, a ko ne. Tu se vidi ko su naši prijatelji, a ko ne. Neopisiva glupost. Tu se vidi ko je pragmatičan, pametan i ko brani interese svog naroda i svoje zemlje, a ko ima sličan problem u svom dvorištu i plaši se da i njemu mečka jednog dana ne zaigra ispred vrata.

Da smo imali hrabrosti i mudrosti, pa da smo mi prvi priznali Kosovo i odradili sve ono što EU traži od nas, danas bi već mjesecima ako ne i godinama daleko odmakli u prilagođavanju poglavljima koja moramo usvojiti takva kakva su. Nema ni govora da mi možemo tu nešto zanovjetati, predlagati ili mijenjati. Mi smo đak. Učiteljica stoji nad nama i kaže -  Otvorite vaše sveske, zašiljite olovke i pišite čitko i jasno. Danas ćemo imati diktat… Obavezujem se da ću …

Halejeva kometa pojavi se na nebu svakih 76 godina. Rijetki srećnici mogu da je ugledaju dva puta u životu. Ako propustimo ovakvu priliku ulaska u Evropsku uniju koju sada imamo, iduću će doživjeti tek neke sljedeće generacije. Ukoliko dožive.