Naučnici pretpostavljaju da slonovi koji lutaju afričkom savanom ostaju u kontaktu s rođacima tako što ih dozivaju njihovim 'imenima'! Naime, istraživači su pronašli dokaze da divlji slonovi savane u Keniji označavaju jedni druge određenim glasovnim zvukovima, koje potom koriste za komunikaciju.
Istraživanje još nije recenzirano, ali ako se rezultati potvrde, to bi slonove učinilo jedinim životinjama, uz ljude, koje u komunikaciji koriste - imena! Delfini također mogu pozivati određene jedinke imitirajući njihove jedinstvene zvižduke, ali naučnici kažu da je to malo drugačije od onoga što mi ljudi radimo.
Naša se imena obično ne temelje na imitacijama jedinstvenih zvukova koje sami proizvodimo, već su općenito odraz nečeg apstraktnijeg i manje opipljivog, zakopanog u kulturnim praksama i vrijednostima. A, čini se da se ova proizvoljna priroda ljudskog imenovanja sada odnosi i na slonove.
U predavanju dostupnom na YouTubeu, bihevioralni ekolog Michael Pardo iz države Colorado kaže da nalazi njegovog tima potencijalno "zamagljuju granicu" između "onog što mislimo da je jedinstveno za ljudski jezik i onoga što se nalazi u komunikacijskim sistemima drugih životinja".
Slonovi su poznati po svojim glasnim vokalizacijama poput trube, ali ljudi zapravo ne mogu čuti veliku većinu njihove komunikacije. Umjesto toga, ovi veliki sisavci uglavnom proizvode niskofrekventne tutnjave, koje mogu prenijeti poruke do nogu drugih slonova udaljenih čak šest kilometara.
Slonovi provode veliku većinu svog dana u potrazi za hranom, a nije neuobičajeno da se krdo izgubi iz vida u tom nastojanju. Međusobno dozivanje po imenu bio bi koristan način da se prati stado. Kako bi istražili tu mogućnost, Pardo i njegovi kolege proveli su sate snimajući urlanje slonova u divljini, na dvije odvojene lokacije u Keniji.
Sveukupno, tim je skupio 625 "udaraca". Neki od njih bili su kontaktna tutnjava, poput gore opisanih, dok su drugi bili pozdravna, koja se javlja kada se slonovi ponovno sretnu nakon nekog vremena.
Analizirajući različite karakteristike te tutnjave, istraživači su upotrijebili model strojnog učenja kako bi ispravno predvidjeli prema kojem je "prijemniku" tutnjava usmjerena. Rezultati sugeriraju da su određene tutnjave bile specifične za pojedinačne "prijemnike" i da se ti zvukovi ne oslanjaju na imitaciju.
Kad su naučnici pustili neke od tih tutnjava prema 17 divljih slonova, pojedinci su se brže kretali prema zvuku vlastitog 'imena' te su također brže vokalizirali kao odgovor. Štoviše, činilo se da su te vokalne oznake relativno dosljedne u cijelom krdu.
Teoretizira se da ova tutnjava kodira cijeli niz poruka, od dobi, spola do emocionalnog stanja, a u nekim bi scenarijima one mogle imati prednost nad "imenom". Nalazi dokazuju i da nam programi umjetne inteligencije doista mogu pomoći da bolje razumijemo nijanse komunikacije sa životinjama.
Pretprint istraživanja je dostupan na bioRxiv.
Naša se imena obično ne temelje na imitacijama jedinstvenih zvukova koje sami proizvodimo, već su općenito odraz nečeg apstraktnijeg i manje opipljivog, zakopanog u kulturnim praksama i vrijednostima. A, čini se da se ova proizvoljna priroda ljudskog imenovanja sada odnosi i na slonove.
U predavanju dostupnom na YouTubeu, bihevioralni ekolog Michael Pardo iz države Colorado kaže da nalazi njegovog tima potencijalno "zamagljuju granicu" između "onog što mislimo da je jedinstveno za ljudski jezik i onoga što se nalazi u komunikacijskim sistemima drugih životinja".
Slonovi su poznati po svojim glasnim vokalizacijama poput trube, ali ljudi zapravo ne mogu čuti veliku većinu njihove komunikacije. Umjesto toga, ovi veliki sisavci uglavnom proizvode niskofrekventne tutnjave, koje mogu prenijeti poruke do nogu drugih slonova udaljenih čak šest kilometara.
Slonovi provode veliku većinu svog dana u potrazi za hranom, a nije neuobičajeno da se krdo izgubi iz vida u tom nastojanju. Međusobno dozivanje po imenu bio bi koristan način da se prati stado. Kako bi istražili tu mogućnost, Pardo i njegovi kolege proveli su sate snimajući urlanje slonova u divljini, na dvije odvojene lokacije u Keniji.
Sveukupno, tim je skupio 625 "udaraca". Neki od njih bili su kontaktna tutnjava, poput gore opisanih, dok su drugi bili pozdravna, koja se javlja kada se slonovi ponovno sretnu nakon nekog vremena.
Analizirajući različite karakteristike te tutnjave, istraživači su upotrijebili model strojnog učenja kako bi ispravno predvidjeli prema kojem je "prijemniku" tutnjava usmjerena. Rezultati sugeriraju da su određene tutnjave bile specifične za pojedinačne "prijemnike" i da se ti zvukovi ne oslanjaju na imitaciju.
Kad su naučnici pustili neke od tih tutnjava prema 17 divljih slonova, pojedinci su se brže kretali prema zvuku vlastitog 'imena' te su također brže vokalizirali kao odgovor. Štoviše, činilo se da su te vokalne oznake relativno dosljedne u cijelom krdu.
Teoretizira se da ova tutnjava kodira cijeli niz poruka, od dobi, spola do emocionalnog stanja, a u nekim bi scenarijima one mogle imati prednost nad "imenom". Nalazi dokazuju i da nam programi umjetne inteligencije doista mogu pomoći da bolje razumijemo nijanse komunikacije sa životinjama.
Pretprint istraživanja je dostupan na bioRxiv.
