Stotine bankara i direktora doći će u Rijad ove sedmice na Incijativu za buduće investicije, blistavu konferenciju nazvanu "Davos u pustinji". Ljudi s novcem pokušat će se pretvarati da se ništa ne dešava, ali Bliski istok ključa.
Rat između Izraela i Hamasa prijeti da izazove širi sukob koji uvlači zaljevske države, čija su ekonomije u usponu ključne za globalna tržišta nafte i plina. Dana 20. oktobra američki razarač u Crvenom moru presreo je krstareće rakete koje su Huti pobunjenici u Jemenu koje podržava Iran ispalili prema Izraelu, piše Economist.
Tog dana predsjednik Joe Biden rekao je da je cilj Hamasovog napada bio spriječiti mirovni sporazum između Izraela i Saudijske Arabije.
"Baš sam se spremao sjesti sa Saudijcima... Saudijci su htjeli priznati Izrael", rekao je.
Cijena nafte, barometar rizika regionalne eskalacije, dosegnula je 92 dolara po barelu.
Zaljevske države nadale su se da će ovo biti godina deeskalacije u regiji. Htjeli su mir kako bi se usredotočili na ambiciozne planove diverzifikacije svojih ekonomija.
Sada je najstariji sukob u regiji ponovno oživio. Za jednu zaljevsku monarhiju, Katar, koji je podržao Hamas, neposredni cilj je samoodržanje. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), međutim, žele oslabiti Hamas, spriječiti širu konfrontaciju s Iranom i nekako održati na životu svoju viziju autokratske, ali mirnije i prosperitetnije regije. To je delikatno i opasno balansiranje.
Katar izgleda ranjivo. On je i američki saveznik i pristaša Hamasa. Od 7. oktobra, kada su pripadnici Hamasa ubili više od 1400 ljudi u Izraelu, te su veze postale izvor neugodnosti i nervoze. Dio Hamasovog vodstva živi u Dohi, glavnom gradu Katara. Emirat bogat plinom donira do 30 miliona dolara mjesečno Gazi kojom upravlja Hamas. Godinama je Katar govorio saveznicima da su njegove veze s Hamasom korisne: mogao bi biti posrednik između te grupe i Zapada.
Za sada se Katar trudi pokazati da još uvijek može biti koristan Americi. Dana 20. oktobra Hamas je oslobodio dvoje od više od 200 talaca koje je uhvatio tokom napada, oboje s dvojnim američko-izraelskim državljanstvom, u dogovoru u čijem je posredovanju Katar pomogao. Ali postoje i znakovi poricanja i panike u maloj, bogatoj državi.
Dana 14. oktobra jedan katarski diplomat kontaktirao je dopisnika Economista i rekao da Ismail Haniyeh, vođa Hamasa, nije u Dohi, već u Turskoj.
Nekoliko sati kasnije, iranski ministar vanjskih poslova održao je sastanak s Haniyehom u Dohi. Veze Katara s islamističkim skupinama bile su jedan od razloga zašto su četiri arapske države uvele embargo na putovanja i trgovinu tom malom emiratu 2017. godine.
Kada se prašina oko ovog rata slegne, zemlja bi se mogla naći pod većim američkim pritiskom da prekine svoje veze s militantnim grupama.
UAE, koji je 2020. godine postao prva zaljevska država koja je priznala Izrael, zauzeo je drugačiji stav. Za razliku od većine svojih susjeda, njegova početna izjava o napadu 7. oktobra bila je izjava suosjećanja s Izraelom, a njeni su lideri uputili višestruke pozive sućuti svojim izraelskim kolegama. Preziru politički islam koji vide kao prijetnju, a privatno oštro kritiziraju Hamas.
Nekoliko sati nakon eksplozije u bolnici Ahli Arab u Gazi 17. oktobra, izraelska vojska je zanijekala da je gađala tu ustanovu u zračnom napadu. UAE se ipak pridružio drugim arapskim državama u osudi Izraela. Takve izjave, međutim, treba shvatiti kao diplomatsko pozorište: veze između dviju zemalja ostaju čvrste.
Saudijska Arabija je pokušala zacrtati srednji kurs. Njen odgovor na napad Hamasa bilo je citiranje popisa izraelskih prošlih nedjela i pozivanje na trenutni prekid vatre, vrsta izjave koju uvijek daje nakon izbijanja sukoba u Svetoj zemlji. Ali postoje i znakovi da se njegov stav promijenio.
Turki bin Faisal Al Saud, koji je vodio obavještajnu službu kraljevstva od 1979. do 2001., razgovarao je na engleskom s američkim think-tankom. Njegove riječi imaju težinu kao bivšeg mandarina i člana kraljevske porodice. Osudio je Hamas za ubijanje civila i sugerirao da je neislamski. Osudio je i Izrael, kako za njegovo "neselektivno bombardiranje" u Gazi ovog mjeseca, tako i za zločine njegove polustoljetne okupacije. Malo je spominjao Iran, koji je regionalni neprijatelj Saudijske Arabije i jedan od glavnih pomagača Hamasa.
Dan kasnije Al Arabiya, informativni kanal u saudijskom vlasništvu, emitirao je žestok intervju s Khaledom Meshaalom, bivšim čelnikom Hamasa. Rasha Nabil, voditeljica, opetovano ga je pitala kako Hamas može očekivati potporu od drugih arapskih zemalja nakon što je donio jednostranu odluku o ulasku u rat, vršila je pritisak na njega da osudi ubistvo izraelskih civila i ispitivala ga je li iranska pomoć ispunila očekivanja. Bio je to intervju kakvom dužnosnici Hamasa gotovo nikada nisu podvrgnuti na kanalima na arapskom jeziku. Meshaal je djelovao uznemireno.
Isječci intervjua naširoko su dijeljeni na društvenim mrežama pa čak i na izraelskoj televiziji.
O namjerama Saudijske Arabije mogu se izvući tri zaključka. Prvo, želi potkopati Hamas. Drugo, želi izbjeći širu konfrontaciju s Iranom. Princ Turki implicirao je da je približavanje Saudijske Arabije i Irana još uvijek živo. Dvoje neprijatelja složila su se u martu da će ponovno otvoriti ambasade i ublažiti svoju dugogodišnju svađu. Saudijci su nervozni jer bi regionalni rat mogao dovesti do napada na kraljevstvo pod pokroviteljstvom Irana, poput onog 2019. koji je nakratko onemogućio polovinu njegove proizvodnje nafte.
Na kraju, Saudijska Arabija ne zatvara vrata normalizaciji odnosa s Izraelom. Amerika je provela veći dio ove godine gurajući dogovor prema kojem bi Saudijci priznali Izrael, kraljevstvo je zauzvrat željelo odbrambeni pakt s Amerikom. Činilo se da su Saudijci bili zadovoljni guranjem znakovitih gesta prema Palestincima, ne za kraj okupacije, samo da je učine manje bolnom. Sada je Muhammad bin Salman saudijski prijestolonasljednik i de facto vladar zemlje pozvao na stvaranje palestinske države duž granica regije prije 1967. godine. Razgovori s Izraelom će se nastaviti, doduše tiše nego dosad, ali će cijena za Izrael sada biti veća.
Mnogo toga sada ovisi o prirodi izraelske kopnene invazije na Gazu: kako broj civilnih žrtava raste, zaljevske države bit će pod sve većim pritiskom kod kuće i širom arapskog svijeta da osude Izrael i prekinu veze. Još jedna stvar oko koje se zaljevski lideri mogu složiti: oni žele da rat završi. Financijeri koji se ove sedmice okupljaju u Rijadu žele razgovarati o milijardama dolara vrijednim idejama za putovanja, trgovinu i turizam. Nijedan od njih vjerovatno se neće ostvariti ako postoji opasnost od letenja projektila iznad glave.
Tog dana predsjednik Joe Biden rekao je da je cilj Hamasovog napada bio spriječiti mirovni sporazum između Izraela i Saudijske Arabije.
"Baš sam se spremao sjesti sa Saudijcima... Saudijci su htjeli priznati Izrael", rekao je.
Cijena nafte, barometar rizika regionalne eskalacije, dosegnula je 92 dolara po barelu.
Zaljevske države nadale su se da će ovo biti godina deeskalacije u regiji. Htjeli su mir kako bi se usredotočili na ambiciozne planove diverzifikacije svojih ekonomija.
Sada je najstariji sukob u regiji ponovno oživio. Za jednu zaljevsku monarhiju, Katar, koji je podržao Hamas, neposredni cilj je samoodržanje. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), međutim, žele oslabiti Hamas, spriječiti širu konfrontaciju s Iranom i nekako održati na životu svoju viziju autokratske, ali mirnije i prosperitetnije regije. To je delikatno i opasno balansiranje.
Katar izgleda ranjivo. On je i američki saveznik i pristaša Hamasa. Od 7. oktobra, kada su pripadnici Hamasa ubili više od 1400 ljudi u Izraelu, te su veze postale izvor neugodnosti i nervoze. Dio Hamasovog vodstva živi u Dohi, glavnom gradu Katara. Emirat bogat plinom donira do 30 miliona dolara mjesečno Gazi kojom upravlja Hamas. Godinama je Katar govorio saveznicima da su njegove veze s Hamasom korisne: mogao bi biti posrednik između te grupe i Zapada.
Za sada se Katar trudi pokazati da još uvijek može biti koristan Americi. Dana 20. oktobra Hamas je oslobodio dvoje od više od 200 talaca koje je uhvatio tokom napada, oboje s dvojnim američko-izraelskim državljanstvom, u dogovoru u čijem je posredovanju Katar pomogao. Ali postoje i znakovi poricanja i panike u maloj, bogatoj državi.
Dana 14. oktobra jedan katarski diplomat kontaktirao je dopisnika Economista i rekao da Ismail Haniyeh, vođa Hamasa, nije u Dohi, već u Turskoj.
Nekoliko sati kasnije, iranski ministar vanjskih poslova održao je sastanak s Haniyehom u Dohi. Veze Katara s islamističkim skupinama bile su jedan od razloga zašto su četiri arapske države uvele embargo na putovanja i trgovinu tom malom emiratu 2017. godine.
Kada se prašina oko ovog rata slegne, zemlja bi se mogla naći pod većim američkim pritiskom da prekine svoje veze s militantnim grupama.
UAE, koji je 2020. godine postao prva zaljevska država koja je priznala Izrael, zauzeo je drugačiji stav. Za razliku od većine svojih susjeda, njegova početna izjava o napadu 7. oktobra bila je izjava suosjećanja s Izraelom, a njeni su lideri uputili višestruke pozive sućuti svojim izraelskim kolegama. Preziru politički islam koji vide kao prijetnju, a privatno oštro kritiziraju Hamas.
Nekoliko sati nakon eksplozije u bolnici Ahli Arab u Gazi 17. oktobra, izraelska vojska je zanijekala da je gađala tu ustanovu u zračnom napadu. UAE se ipak pridružio drugim arapskim državama u osudi Izraela. Takve izjave, međutim, treba shvatiti kao diplomatsko pozorište: veze između dviju zemalja ostaju čvrste.
Saudijska Arabija je pokušala zacrtati srednji kurs. Njen odgovor na napad Hamasa bilo je citiranje popisa izraelskih prošlih nedjela i pozivanje na trenutni prekid vatre, vrsta izjave koju uvijek daje nakon izbijanja sukoba u Svetoj zemlji. Ali postoje i znakovi da se njegov stav promijenio.
Turki bin Faisal Al Saud, koji je vodio obavještajnu službu kraljevstva od 1979. do 2001., razgovarao je na engleskom s američkim think-tankom. Njegove riječi imaju težinu kao bivšeg mandarina i člana kraljevske porodice. Osudio je Hamas za ubijanje civila i sugerirao da je neislamski. Osudio je i Izrael, kako za njegovo "neselektivno bombardiranje" u Gazi ovog mjeseca, tako i za zločine njegove polustoljetne okupacije. Malo je spominjao Iran, koji je regionalni neprijatelj Saudijske Arabije i jedan od glavnih pomagača Hamasa.
Dan kasnije Al Arabiya, informativni kanal u saudijskom vlasništvu, emitirao je žestok intervju s Khaledom Meshaalom, bivšim čelnikom Hamasa. Rasha Nabil, voditeljica, opetovano ga je pitala kako Hamas može očekivati potporu od drugih arapskih zemalja nakon što je donio jednostranu odluku o ulasku u rat, vršila je pritisak na njega da osudi ubistvo izraelskih civila i ispitivala ga je li iranska pomoć ispunila očekivanja. Bio je to intervju kakvom dužnosnici Hamasa gotovo nikada nisu podvrgnuti na kanalima na arapskom jeziku. Meshaal je djelovao uznemireno.
Isječci intervjua naširoko su dijeljeni na društvenim mrežama pa čak i na izraelskoj televiziji.
O namjerama Saudijske Arabije mogu se izvući tri zaključka. Prvo, želi potkopati Hamas. Drugo, želi izbjeći širu konfrontaciju s Iranom. Princ Turki implicirao je da je približavanje Saudijske Arabije i Irana još uvijek živo. Dvoje neprijatelja složila su se u martu da će ponovno otvoriti ambasade i ublažiti svoju dugogodišnju svađu. Saudijci su nervozni jer bi regionalni rat mogao dovesti do napada na kraljevstvo pod pokroviteljstvom Irana, poput onog 2019. koji je nakratko onemogućio polovinu njegove proizvodnje nafte.
Na kraju, Saudijska Arabija ne zatvara vrata normalizaciji odnosa s Izraelom. Amerika je provela veći dio ove godine gurajući dogovor prema kojem bi Saudijci priznali Izrael, kraljevstvo je zauzvrat željelo odbrambeni pakt s Amerikom. Činilo se da su Saudijci bili zadovoljni guranjem znakovitih gesta prema Palestincima, ne za kraj okupacije, samo da je učine manje bolnom. Sada je Muhammad bin Salman saudijski prijestolonasljednik i de facto vladar zemlje pozvao na stvaranje palestinske države duž granica regije prije 1967. godine. Razgovori s Izraelom će se nastaviti, doduše tiše nego dosad, ali će cijena za Izrael sada biti veća.
Mnogo toga sada ovisi o prirodi izraelske kopnene invazije na Gazu: kako broj civilnih žrtava raste, zaljevske države bit će pod sve većim pritiskom kod kuće i širom arapskog svijeta da osude Izrael i prekinu veze. Još jedna stvar oko koje se zaljevski lideri mogu složiti: oni žele da rat završi. Financijeri koji se ove sedmice okupljaju u Rijadu žele razgovarati o milijardama dolara vrijednim idejama za putovanja, trgovinu i turizam. Nijedan od njih vjerovatno se neće ostvariti ako postoji opasnost od letenja projektila iznad glave.
