Nevjerovatno je da je Vlada Kosova zaista vjerovala u to da bi pismom Ministarstva spoljnih poslova u posljednjem trenutku mogla da promeni mišljenje glavnih zemalja da glasaju za prijem Kosova u Savjet Evrope. Ali, čini se da je nakon pažljivog proračuna Vlada odlučila da šteta od pokretanja procedure za formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom bude veća od koristi od članstva u Savjetu Evrope. Bila je to propuštena prilika koja se neće uskoro ponoviti. Ali da li je to bila greška ili ne, stvar je tumačenja i pozicioniranja. Odgovornost je na Vladi, koja takođe ima mandat da odlučuje kako smatra da je najbolje.
„Koha ditore“ je 10. aprila, punih nedjelju dana prije nego što je Parlamentarna skupština izglasala izvještaj o preporuci za članstvo Kosova u Savjetu Evrope, pisala da je sudbina članstva Kosova u ovoj organizaciji u rukama zemalja kvinte.
„Posljednjih dana bilo je više glasova iz diplomatskih izvora u zemljama članicama koji su upozoravali na to da bi glasanje moglo da bude odloženo, ili da postoji rizik da Kosovo ne dobije dovoljno glasova za članstvo u Savjetu Evrope. Prema ovim izvorima, sve zavisi od stava Kvinte. Ako Kvinta podrži članstvo, onda se očekuje da će to biti stavljeno na dnevni red i u tom slučaju može se obezbjediti 31 glas potreban za prihvatanje Kosova. Ali ako neka loša poruka dođe od Kvinte, onda se sve menja. I u tom slučaju, postizanje neophodne većine od dvije trećine glasova biće ili odloženo ili ugroženo”.
„Nije tajna da su sumnje koje Kvinta gaji, a izaziva i kod drugih, oko članstva Kosova u Savjetu Evrope, vezane za pokretanje postupka za formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom.
„Nekoliko zapadnih diplomatskih izvora je reklo da su na posljednjem sastanku koji su ambasadori Kvinte imali sa trojicom institucionalnih lidera Kosova (predsjednicom, predsjednikom parlamenta i premijerom), usmeno preneli demarš sa zahtjevom da bar uputi na razmatranje Ustavnom sudu nacrt Statuta Zajednice opština sa srpskom većinom”.
Ovo su dijelovi teksta koji smo napisali da bismo najavili da su glavne zemlje svoju podršku članstvu Kosova u Savejtu Evrope već povezale sa slanjem Ustavnom sudu nacrta statuta Asocijacije. Ako smo to kao novine saznali iz diplomatskih izvora, nema sumnje da je i Vlada Kosova saznala na vrijeme. Dakle, barem više od mjesec dana to je poznato kao stanje. A kada je ovaj uslov uspostavljen, kada je to uvršteno i u razmjenu pisama između šefa vlade na Kosovu i zemalja Kvinte, kada su to javno izneli i njihovi ambasadori, ostale su samo dvije opcije. Ili će Vlada Kosova ignorisati zahtjev zemalja Kvinte, ili će se zemlje Kvinte predomisliti. Vjerovati u ovo drugo bila bi naivnost, neodgovornost ili diplomatska nepismenost Kosova. Tako je više od mjesec dana bilo jasno da ako Kosovo ne bude preduzelo korake ka uspostavljanju Asocijacije, a ovaj korak preciziran je slanjem nacrta Ustavnom sudu, to neće biti učinjeno 16. ili 17. maja ove godine – Kosovo neće postati članica Savjeta Evrope. Nakon što smatramo da sa toliko savjetnika, unutrašnjih i spoljnih, poslije toliko kontakata, kosovske vlasti nisu toliko naivne, onda se mora zaključiti da je Kosovo svijesno odlučilo da u ovom trenutku prioritet treba dati na odbacivanju nacrta zakona Statuta Udruženja u poređenju sa članstvom u Savjetu Evrope.
Nevjerovatno je da je Vlada Kosova zaista vjerovala da bi pismom Ministarstva spoljnih poslova u posljednjem trenutku mogla da promjeni mišljenje glavnih zemalja i glasa za prijem Kosova u Savjet Evrope. Ali, čini se da je nakon pažljivog proračuna Vlada odlučila da šteta od pokretanja procedure za formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom bude veća od koristi od članstva u Savjetu Evrope. Bila je to propuštena prilika koja se neće ponoviti uskoro. Ali da li je to bila greška ili ne, stvar je tumačenja i pozicioniranja. Vlada snosi odgovornost. Zato što ona ima poverenje građana da odlučuje u ime Kosova. Kao što su imali oni koji su bili na vlasti kada su preuzeli odgovornost da osnuju Asocijaciju u ime Kosova i oni koji su za to glasali dvotrećinskom većinom u Skupštini Kosova.
Pošto je izvještaj usvojen veoma velikom većinom u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope, faza koja se odnosi na formalne uslove, sadržaj, činjenice i kriterijume je završena. Od tada je sve u potpunosti otišlo u sferu politike i diplomatije. A istina i pravda su ovde malo važni. Uslov koji je Kvinta postavila, bez zemalja koje podržavaju nezavisnost Kosova, a ne onih koje su protiv, bio je nepravedan.
Ali nije bio nepoznat. Čak ni položaj Kosova nije bio nepoznat. Jer i premijer Kurti je u pismu liderima glavnih zemalja objasnio razloge zašto ovaj nacrt ne može da pošalje na razmatranje Ustavnom sudu. A pošto ni Vlada ni zemlje Kvinte nisu popustile, 17. maja se ništa nije dogodilo. I ništa se neće desiti, bar do 14. maja sljedeće godine. Zato što se ne može vjerovati u to da će sada Vlada Kosova poslati nacrt na razmatranje, pošto je ta prilika svijesno izgubljena. A sa druge strane, ne može se očekivati ni to da će se odjednom Njemačka, Francuska i Italija, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, iznenada predomisliti i priznati da su pogrešile, da su učinili nepravdu Kosovu i hitno glasati za članstvo Kosova u Savjetu Evrope.
Nakon što se očekivalo sve što se nije dogodilo u Strasburu 17. maja, drama koja je nastala ovog vikenda djeluje besmisleno. Stvorena očekivanja da je postojalo pismo Ministarstva spoljnih poslova, neke objave na društvenim mrežama nevladinih organizacija ili poslanika iz Njemačke, da označe „zaokret u posljednji čas” i da će Kosovo biti primljeno u Savjeta Evrope, bile su nepotrebne. Možda su imali za cilj samo da relativizuju neuspjeh. Čak i saučešće diplomata na tome što će biti hitnog sastanka na kome bi Kosovo moglo da postane članica, imaju istu svrhu. Te da bi relativizovali neuspjeh, jer to je i njihov neuspjeh. A iz ovog neuspjeha biće i treba da budu posljedice i na druge procese, počev od dijaloga za normalizaciju odnosa sa Srbijom. Odnos prema Kosovu je razumljiv, jer je odbilo da razmotri konkretan zahtjev za konkretnu obavezu iz dijaloga. Ali nije razumljivo, a još manje prihvatljivo njihovo ćutanje prema odbijanju Srbije „mislima, riječima i djelima“ da poštuje glavne obaveze iz Sporazuma. Ovo je nepravedan, neuravnotežen pristup između strana.
Poglavlje o članstvu Kosova u Savjetu Evrope biće na jednogodišnjoj pauzi. Ovim će prestati svaka inicijativa da Kosovo postane članica bilo koje druge međunarodne organizacije. Jer ako to ne prihvate u Savjetu Evrope, iz istih razloga neće to prihvatiti ni u jednoj drugoj relevantnoj međunarodnoj organizaciji. Neće se razmatrati ni zahtev Kosova za članstvo u EU. Nije realno ponoviti zahtjev, i dobiti podršku, čak ni za članstvo u Unesku ili Interpolu. Ali, s druge strane, ako članstvo u ovim organizacijama „nije realno“, ako priznanje „ako ne de jure, onda de facto“ od strane Srbije nije stvarno, onda formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom možda neće biti i stvarno. Ova vlada je preuzela ovaj rizik odlučivši da u ovom trenutku odbije međunarodni zahtev, svijesna da će time propasti članstvo u Savjetu Evrope.
Piše: Augustin Palokaj
Izvor: Koha Ditore/Kossev
„Posljednjih dana bilo je više glasova iz diplomatskih izvora u zemljama članicama koji su upozoravali na to da bi glasanje moglo da bude odloženo, ili da postoji rizik da Kosovo ne dobije dovoljno glasova za članstvo u Savjetu Evrope. Prema ovim izvorima, sve zavisi od stava Kvinte. Ako Kvinta podrži članstvo, onda se očekuje da će to biti stavljeno na dnevni red i u tom slučaju može se obezbjediti 31 glas potreban za prihvatanje Kosova. Ali ako neka loša poruka dođe od Kvinte, onda se sve menja. I u tom slučaju, postizanje neophodne većine od dvije trećine glasova biće ili odloženo ili ugroženo”.
„Nije tajna da su sumnje koje Kvinta gaji, a izaziva i kod drugih, oko članstva Kosova u Savjetu Evrope, vezane za pokretanje postupka za formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom.
„Nekoliko zapadnih diplomatskih izvora je reklo da su na posljednjem sastanku koji su ambasadori Kvinte imali sa trojicom institucionalnih lidera Kosova (predsjednicom, predsjednikom parlamenta i premijerom), usmeno preneli demarš sa zahtjevom da bar uputi na razmatranje Ustavnom sudu nacrt Statuta Zajednice opština sa srpskom većinom”.
Ovo su dijelovi teksta koji smo napisali da bismo najavili da su glavne zemlje svoju podršku članstvu Kosova u Savejtu Evrope već povezale sa slanjem Ustavnom sudu nacrta statuta Asocijacije. Ako smo to kao novine saznali iz diplomatskih izvora, nema sumnje da je i Vlada Kosova saznala na vrijeme. Dakle, barem više od mjesec dana to je poznato kao stanje. A kada je ovaj uslov uspostavljen, kada je to uvršteno i u razmjenu pisama između šefa vlade na Kosovu i zemalja Kvinte, kada su to javno izneli i njihovi ambasadori, ostale su samo dvije opcije. Ili će Vlada Kosova ignorisati zahtjev zemalja Kvinte, ili će se zemlje Kvinte predomisliti. Vjerovati u ovo drugo bila bi naivnost, neodgovornost ili diplomatska nepismenost Kosova. Tako je više od mjesec dana bilo jasno da ako Kosovo ne bude preduzelo korake ka uspostavljanju Asocijacije, a ovaj korak preciziran je slanjem nacrta Ustavnom sudu, to neće biti učinjeno 16. ili 17. maja ove godine – Kosovo neće postati članica Savjeta Evrope. Nakon što smatramo da sa toliko savjetnika, unutrašnjih i spoljnih, poslije toliko kontakata, kosovske vlasti nisu toliko naivne, onda se mora zaključiti da je Kosovo svijesno odlučilo da u ovom trenutku prioritet treba dati na odbacivanju nacrta zakona Statuta Udruženja u poređenju sa članstvom u Savjetu Evrope.
Nevjerovatno je da je Vlada Kosova zaista vjerovala da bi pismom Ministarstva spoljnih poslova u posljednjem trenutku mogla da promjeni mišljenje glavnih zemalja i glasa za prijem Kosova u Savjet Evrope. Ali, čini se da je nakon pažljivog proračuna Vlada odlučila da šteta od pokretanja procedure za formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom bude veća od koristi od članstva u Savjetu Evrope. Bila je to propuštena prilika koja se neće ponoviti uskoro. Ali da li je to bila greška ili ne, stvar je tumačenja i pozicioniranja. Vlada snosi odgovornost. Zato što ona ima poverenje građana da odlučuje u ime Kosova. Kao što su imali oni koji su bili na vlasti kada su preuzeli odgovornost da osnuju Asocijaciju u ime Kosova i oni koji su za to glasali dvotrećinskom većinom u Skupštini Kosova.
Pošto je izvještaj usvojen veoma velikom većinom u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope, faza koja se odnosi na formalne uslove, sadržaj, činjenice i kriterijume je završena. Od tada je sve u potpunosti otišlo u sferu politike i diplomatije. A istina i pravda su ovde malo važni. Uslov koji je Kvinta postavila, bez zemalja koje podržavaju nezavisnost Kosova, a ne onih koje su protiv, bio je nepravedan.
Ali nije bio nepoznat. Čak ni položaj Kosova nije bio nepoznat. Jer i premijer Kurti je u pismu liderima glavnih zemalja objasnio razloge zašto ovaj nacrt ne može da pošalje na razmatranje Ustavnom sudu. A pošto ni Vlada ni zemlje Kvinte nisu popustile, 17. maja se ništa nije dogodilo. I ništa se neće desiti, bar do 14. maja sljedeće godine. Zato što se ne može vjerovati u to da će sada Vlada Kosova poslati nacrt na razmatranje, pošto je ta prilika svijesno izgubljena. A sa druge strane, ne može se očekivati ni to da će se odjednom Njemačka, Francuska i Italija, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, iznenada predomisliti i priznati da su pogrešile, da su učinili nepravdu Kosovu i hitno glasati za članstvo Kosova u Savjetu Evrope.
Nakon što se očekivalo sve što se nije dogodilo u Strasburu 17. maja, drama koja je nastala ovog vikenda djeluje besmisleno. Stvorena očekivanja da je postojalo pismo Ministarstva spoljnih poslova, neke objave na društvenim mrežama nevladinih organizacija ili poslanika iz Njemačke, da označe „zaokret u posljednji čas” i da će Kosovo biti primljeno u Savjeta Evrope, bile su nepotrebne. Možda su imali za cilj samo da relativizuju neuspjeh. Čak i saučešće diplomata na tome što će biti hitnog sastanka na kome bi Kosovo moglo da postane članica, imaju istu svrhu. Te da bi relativizovali neuspjeh, jer to je i njihov neuspjeh. A iz ovog neuspjeha biće i treba da budu posljedice i na druge procese, počev od dijaloga za normalizaciju odnosa sa Srbijom. Odnos prema Kosovu je razumljiv, jer je odbilo da razmotri konkretan zahtjev za konkretnu obavezu iz dijaloga. Ali nije razumljivo, a još manje prihvatljivo njihovo ćutanje prema odbijanju Srbije „mislima, riječima i djelima“ da poštuje glavne obaveze iz Sporazuma. Ovo je nepravedan, neuravnotežen pristup između strana.
Poglavlje o članstvu Kosova u Savjetu Evrope biće na jednogodišnjoj pauzi. Ovim će prestati svaka inicijativa da Kosovo postane članica bilo koje druge međunarodne organizacije. Jer ako to ne prihvate u Savjetu Evrope, iz istih razloga neće to prihvatiti ni u jednoj drugoj relevantnoj međunarodnoj organizaciji. Neće se razmatrati ni zahtev Kosova za članstvo u EU. Nije realno ponoviti zahtjev, i dobiti podršku, čak ni za članstvo u Unesku ili Interpolu. Ali, s druge strane, ako članstvo u ovim organizacijama „nije realno“, ako priznanje „ako ne de jure, onda de facto“ od strane Srbije nije stvarno, onda formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom možda neće biti i stvarno. Ova vlada je preuzela ovaj rizik odlučivši da u ovom trenutku odbije međunarodni zahtev, svijesna da će time propasti članstvo u Savjetu Evrope.
Piše: Augustin Palokaj
Izvor: Koha Ditore/Kossev
